Milan Ružić: Bogovi novog doba

0
118

Dok jurimo za povećim ciframa na svojim računima do kojih možemo doći samo žrtvujući svoje zdravlje i mladost – deo života koji bi trebalo valjano proživeti i zarađivati uspomene koje će nas u starosti grejati, mi i ne vidimo da nas je svet upravo tim materijalnim i zaneo ubeđujući nas da će nam novac doneti status, a status sve ono što smo ikada mislili da zaslužujemo.

(Milan Ružić) Foto: S. Garić

Kada čovek biva nateran da juri za novcem, pritom ne jureći za opstankom nego za luksuzom, on zaboravlja, jednostavno prenebregava činjenicu da više nije slobodan pošto u njegovo ime od tog trenutka odlučuju najbolja ponuda, tender, poslovna prilika i berza, a čovek nije biće dobijeno javnom nabavkom. Njegovo božanstvo tada postaje bankovni račun kome on prinosi žrtvu u vidu zanemarivanja svog morala, porodice i duha. Službe na koje on ide postala su službena putovanja, radni vikendi i tim-bilding, a pored ikone sveca kog bi trebalo da slavi visi utuljeno kandilo jer „domaćin“ je baš tog dana dobio do tada neviđenu priliku za dodatnu zaradu. I šta onda možemo očekivati da će se desiti sa dušom? Šta može rasti u čoveku koji mesto gde treba da bude duša ne zaliva suzama, verom ili umetnošću? Može rasti samo korov i to sađenje korova je nazvano karijerom.

Koliko samo nerođene dece čeka svoj red da vidi ovaj svet… Koliko žena koje žele decu propušta priliku da ih rodi na vreme zbog posla… Koliko muškaraca juri za drugim ženama, jer im novostečeni uticaj u kombinaciji sa posrnućem morala ne dozvoljava da imaju samo jednu ženu pošto im sadašnji društveni status nameće „što više, to bolje“… Koliko uplakane dece čeka sa igračkama u rukama svoje roditelje u dečjim sobama koje jesu uređene ali u njima nema smeha i igre… Koliko brvnima poduprtih kuća čeka beogradske podstanare koji jedva sastavljaju kraj s krajem da im se vrate… Koliko gradova leži zaparloženo zbog naših svađa i političkih preganjanja… Koliko vaspitanja gube đaci koje nema ko da uči, jer kupljena diploma ipak ne donosi korist… Koliko je samo još posledica večite trke za novcem koji nikada nećemo imati…

Da Vas podsetimo:  DA LI JE NAPAD UVEK NAJBOLJA ODBRANA?

I za sve se ovo nudi jedno rešenje koje zvuči kao puka izmišljotina i naučna fantastika, a to je „neurolink“. Jedan čip koji će biti usađen ljudima u telo, a uz pomoć koga, tvrde bogovi novog doba, oni sa najviše novca, od nas mogu načiniti ljude koji su srećni samo jednim pritiskom na dugme. Dakle, nama se nudi da se obezbožimo, da se međusobno svađamo i koljemo, da zapostavljamo decu, da trujemo svoju zemlju, da ćutimo na nepravdu, da radimo na svoju štetu, ali da se u svom tom polomu osećamo tako dobro, jer nam je to naredila neka aplikacija…

Ne znam da li ćemo kao narod na onom svetu zaslužiti pakao, ali sigurno nije pametno dobrovoljno ga živeti na ovom, jer nama se nudi pakao lišen osećanja bola, što ne umanjuje činjenicu da je to pakao i da smo mi tim načinom života kažnjeni a ne nagrađeni, već nam samo nudi otupelost kao da je nje ikada falilo Srbima, osim u velikim nevoljama. A teško ćemo ikada više nazreti veću nevolju od ove.

Kažu da su dobri pisci često i proroci, ali ovako preciznu verziju „Velikog inkvizitora“ ne bih nikada ni sanjao da će iko uspeti da postavi na svetsku scenu.

Grlim ti knjige, dobri moj Fjodore Mihajloviču… Sve si nam rekao, ali mi listamo apoene umesto tvojih knjiga. Praštaj nam barem ti, Boga za oproštaj pošten čovek više ne sme ni da pita…

Milan Ružić

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime