Miris poljskog „snopa“ fašističkog cveća

0
1442
Cvijetin Milivojević / Foto: YouTube Screenshot10

Član 21. Ustava propisuje da su, pred Ustavom i zakonom, svi jednaki i da je zabranjena svaka diskriminacija, neposredna ili posredna, po bilo kom osnovu, pa i po osnovu političkog opredeljenja, i da niko, a pogotovo predsednik Republike koji izražava (član 111) „državno jedinstvo Srbije“, nema pravo da građane, daleko bilo, selektuje, klasifikuje i deli po osnovu sopstvene stranačke pozicije ili iz ugla svoje političke simpatije!

Pročitajte sad ovo:

„Danas su fašističke falange Boška Obradovića o Saveza za Srbiju napale poslanike, napali ih fizički, obarali ih na zemlju, cepali im sakoe. To su uradili želeći da pokažu da je nasilje ono što bi trebalo da vlada u Srbiji i dobije većinsku podršku naroda.

Zato tražim od naroda da na najoštriji mogući način osudi fašističko divljanje ovih ljudi i da pokažemo da je Srbija demokratska zemlja. To tražim i od svih političkih predstavnika. Jer možemo da se razlikujemo po mnogo čemu, mislimo drugačije o svim pitanjima, ali fašizam nikad nije bio svojstven Srbiji, a ove slike mogli smo da gledamo samo u nacističkoj Nemačkoj tridesetih i ustaškoj Hrvatskoj četrdesetih.

Srbija neće dozvoliti da pobedi fašizam. Uveren sam da ćemo se izboriti za demokratske vrednosti i poredak i očekujem da građani Srbije budu apsolutno jedinstveni u osudi onoga što se danas dogodilo. Naše je da sačuvamo demokratiju i na izborima pokažemo kome verujemo.“

Čekajte malo!

Pa, na koga je, zapravo, mislio naš prenačitani Vrhovnik kad je, u insta(nt)gram obraćanju srpskom narodu i senatu, zaključio da su „fašističke falange“ napale narodne poslanike, da su ih obarali na zemlju, cepali njihove sakoe, želeći da pokažu da je nasilje ono što bi trebalo da vlada u Srviji i ono što bi trebalo da dobije većinsku podršku naroda?

Termin „falanga“ je, novovremenski, prvo prisećanje na Špansku falangu za okupljanje nacionalističke sindikalističke ofanzive (Falange Española de las Juntas de Ofensiva Nacional Sindicalista) koju je generalisimus i Kaudiljo (titula bivšeg španskog fašističkog diktatora, kao „Duče“, kao „Firer“, dakle: Vođa) Fransisko Franko, od desničarske partije zadojene ranim italijanskim fašizmom, nakon sloma Španske revolucije, doveo u status stranke, preciznije, pokreta vladajuće ideologije koji je 1942. imao neverovatnih 932.000 članova! Koja to partija u Srbiji, beše, ima, čak i za mnogo mnogoljudniju Španiju, procentualno, u odnosu na broj stanovnika, nedostižnih 750.000 članova!

Ako je vođa mislio na falange, kao na vojne formacije u antičkoj Grčkoj, i tu je baš omašio metu. Hoplitsku, recimo, falangu činili su teško naoružani pešaci (hopliti), gusto strojeni u pravim redovima koji su činili kvadrat, bili naoružani kopljem dugim tri metra tako da su i hopliti iz četvrtog reda mogli da učestvuju u borbi. Pošto pištaljke i medicinske maske kojima su bili naoružani „dverjani“ ne liče na okrugle štitove i bronzane kacige,  a niti „dverjanski falangiti“ na „neprobojni živi zid neprijateljskoj konjici“, teško da „fašističke pristalice“ Boška Fašiste (oficijelna titula koju je Vrhovnikov režim ovom narodnom poslaniku zalepio još pre tri godine) mogu da se, čak ni na silu, uporede sa hoplitskim falangama.

Da Vas podsetimo:  Kako je srpska muzika pokorila Hrvatsku

Da Vrhovnik, možda, ipak, nije ciljao na makedonsku falangu? Tu, verovatno najprofesionalniju vojsku starog veka, gusto zbijenih redova falangita sa štitovima postavljenim jedan uz drugog, osmislio je Filip Drugi Makedonski, a opisao Homer u „Ilijadi“: „Štit se sasta sa štitom i šlem sa šlemom, sa borcem borac; a grivasti šlemi dotakoše zaslone sjajne kad bi se nagnuli borci; toliko se stisnuše gusto…“  Falanga je bila podeljena u šest bataljona, ukupno do hiljadu i po ljudi.  Petnaest privedenih demonstranata, tri-četiri neprivedena poslanika i ostali (njih „tačno 26 izbrojanih“, reče li Vrhovnik?), bez „drenovih kopalja dužine do pet i po metara“, bez frigijskih šlemova, baš i ne podsećaju na neku falangu. Kopljanici falangiti su, inače, bili pripadnici vladareve telesne garde, što bi značilo da ih nije organizovala drevnogrčka opozicija, već su to mogli, jedino i isključivo – oni koji su bili vladari tog dela antičkog sveta!

Fašisti, oni autohtoni italijanski i njihovi najpoznatiji učenici (nemački nacisti) koji su uveliko nadmašili učitelje, patili su od od velikih brojki, rekorda i istorijskih podviga, i svakojake megalomanije i preterivanja…

Ima, tako, jedan dijalog u Platonovoj „Državi“:

„- A šta ti misliš, Glaukone, šta će oni odgovoriti ako bi ih neko pitao: „O, čudnovati ljudi, o kakvim brojevima vi raspravljate? Gde je ta jedinica koja je uvek takva kakvom je zamišljate, uvek jednaka drugoj potpuno istoj jedinici od koje se nimalo ne razlikuje i koja je bez ikakvih delića?

– Mislim da će reći kako oni govore o brojevima koji se mogu samo zamisliti, i kojima se inače ne može ma kako operisati.

– Vidiš,  dakle, o prijatelju – rekoh – da nam je zaista potrebna nauka, jer ona očigledno primorava dušu da se u traženju istine služi mišljenjem.“ (Platon „Država“)

Za razliku od Platona, ovima danas i ovde, „Struka“ u koju se, prenapadno, kunu nije potrebna, čista, u ovom slučaju humanistička, nauka (čast paranauci, ona je ovde više nego dobrodošla!) nije isuviše poželjna, oni sve i sve najbolje znaju, umeju, a i „hoćeju“…

Da Vas podsetimo:  ČEKAJUĆI GOVOR ORUŽJA I TRGOVINU ŽRTVOM

Da li je, recimo, normalno da, u predvečerje dana kada je u Evropi i svetu „pobeđen fašizam“, predsednik države koja je, shodno sopstvenom zakonodavstvu, „jedina u Evropi“ imala dva antifašistička pokreta u Drugom svetskom ratu (partizanski i ravnogorski) – pred istim tim svetom opanjkava državu na čijem je čelu, tvrdeći da je u Srbiji na delu fašizam?! I sve to u danu kada poslanici Vrhovnikove stranke u Narodnoj skupštini za svoje kolege iz opozicije, bez pardona, tvrde da su, u vreme vanrednog stanja i pandemije, priželjkivali smrt i navijali za nju, da su oni izdajnici naroda i države, odnosno saveznici koronavirusa, da su mrzitelji Srbije, da rade protiv Srbije i njenih građana!

I u danu kada ministar policije (usred izborne kampanje koju je, upravo ova vlast, ispožurivala virusu uprkos!) zabranjuje održavanje skupova sa više od 50 građana; u danu u kome je REM, po ko zna koji put, odbio da ograniči emitovanje zaraznih rijeliti programa, promotera nasilja, na dve gledane TV trovačnice; u danu kada Vrhovnik, e da bi zacementirao „bazu sigurnih glasova“, poništava i „Struku“ i nauku, presuđujući da je O.K. da se u gradskom prevozu istovremeno tiskaju i radnici i seljaci, i penzioneri i poštena inteligencija, i deca i starci…

No, da vidimo još da li je ovo „ovo fašističko divljanje Boška Fašiste i Saveza za Srbiju“ takvo da smo – opet navodim vizionarsku misao Vrhovnika srpskog – „ove slike mogli da gledamo samo u nacističkoj Nemačkoj tridesetih i ustaškoj Hrvatskoj četrdesetih“?

Sve relevantne definicije fašizma, pre nego što je 8. maja 2020, Vrhovnik srpski svetskoj humanističkoj nauci dao svoj naučni doprinos, složile su se u tome da fašizam odlikuju: diktatorska moć, uzdizanje vođe, borbena vlada, nasilno suzbijanje opozicije, totalitarna jednostranačka država, „naoružana partija“, populizam i snažno disciplinovanje društva i privrede, slavljenje mladosti „zbog fizičke snage,  idealizma mladih i njihove spremnosti na samožrtvovanje“ (izborna parola nacista tridesetih godina 20. veka: Našoj deci budućnost – kroz Adolfa Hitlera“; cvijetinmilivojevic.blogspot.com). Čak i u simboličkom smislu (snop – ital. fascio, po uzoru na rimske fascije, snop pruća oko sekire), znak Musolinijeve fašističke partije upućuje na snagu kroz prisilno jedinstvo – jedan prut lako se lomi, a snop pruća vrlo teško!

Da Vas podsetimo:  Godina prođe, izdaja nikad!

Najmanji zajednički sadržilac svih definicija poručuje da je VLAST i MOĆ, dakle pozicija, jedino, a ne politička opozicija, makar bila i najradikalnija, u poziciji da (s)provodi fašizam!

Čemu onda tirade, olako ispaljenih, pogrda i diskvalifikacija (umesto logičnih osuda svakog pojedinačnog akta nasilja, ako ga i kada bude) na račun političkih neistomišljenika koji demonstriraju i to od strane najodgovornijeg čoveka u zemlji, a koji, gle apsurda, politički dolazi upravo iz kruga (to je ceo jedan njegov javni život) onih koji su, pre samo 10, 20 ili 30 godina, targetirali neke druge ili čak i iste ove ljude, kao „izdajnike“, „ustaše“, „strane špijune“, „NATO lokatore“ i tome slično?

Čemu sve, osim ako ovo opanjkavanje vlastitog naroda, građana i države na čijem je čelu, nije bedan sitnostranački pokušaj pribavljanja nekog lažnog „alibija“, iskupljenja, „okajavanja grehova“ od onog dela tzv. međunarodne zajednice koji mu je, u poslednje vreme, počeo ozbiljno da zamera na pomanjkanju građanskih sloboda i demokratskih prava u Srbiji? A na unutrašnjem planu, pretnja nekim novim, pu-pu-pu zapaljivijim, vidovima „kontrašerpovanja“ („Damoklov mač kontrašerpovanja“, cvijetinmilivojevic.blogspot.com)?

A svega ovoga ne bi bilo, samo da je, što bi rekao dr Šešelj, „Pera (tj. Stefanović dr Neboša“) otišao na policiju i bavio se svojim poslom osim novonaprednom teorijom i praksom „antifašizma“, a Vrhovnik, uz opštedruštveni konsenzus, odložio izbor za trenutak kada Srbija zaista bude slobodna, makar samo od virusa.

 „Svestan vladalac kontroliše podsvesne snage svojih podanika i tako pokazuje da stvarno vlada ljudima onaj ko vlada njihovom podsvešću.“ – zapisao je Đuro Šušnjić u svojim „Ribarima ljudskih duša…“.

U našoj stvarnosti, ovo je, na žalost, prevedeno na Orvela („1984“):„Ko kontroliše prošlost, kontroliše i budućnost, ko kontroliše sadašnjost, kontroliše i prošlost“. Jer, onaj ko „vlada podsvešću ljudi“, bez zazora, već „traži od naroda i svih politička predstavnika da na najoštriji mogući način osude fašističko divljanje ovih ljudi“. Daće Bog da Vrhovniku ipak „dođe u glavu“, da malo „smiri doživljaj“, jer s obzirom da mu koaliciju podupire partija koja je celu antimiloševićevsku Srbiju, i to u tri navrata, 1991, 1996, pa u smiraj 2000, krstila kao „fašističku“ – ne smem ni da pomislim kakve bi „godine raspleta“ (citat: Slobodan Milošević) mogle ponovo da uslede.

Cvijetin Milivojević
Izvor: cvijetinmilivojevic.blogspot.com

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime