Mlad sam

1
1861

11-620x320Mlad sam. Makar tako kažu, mada ja baš i nisam siguran. Eeej, 33 godine od skoro. Mislim, nije to ni puno, ali prošlo je ono vreme kad sam sebi objektivno mlad. Počinju da bole delovi tela za koje sam mislio da nema razloga da ikada zabole i postaje mi žao što „nisam na vreme“ pazio na ovo, ili naučio ono.

Ali mi ipak pričaju da sam mlad. Mislim da ciljaju na drugi neki izraz, samo je lepše reći „mlad“ nego „naivan“, „neiskusan“, možda i „glup“. Neiskusan jer „nisam došao u situaciju da vidim kakvo je stanje“ – tuđa muka uvek manja, šta li; glup jer ne vidim „kako stvari funkcionišu“; naivan zbog svega toga zajedno i ideje da se išta može promeniti. I tako od tinejdžerskih dana.

A ipak, bez obzira na sve to, ja se izgleda i dalje sizifovski trudim da ostanem „mlad“, da ne kažem šta drugo. I to ne radim iz besa, ili „mladalačkog“ bunta, već zbog alternative.
Jer, šta mi je tačno alternativa?

Da realno shvatim da je takvo vreme i da se moramo svi žrtvovati da bi nam „sutra“ bilo bolje? OK, slažem se. Ali da mi to pričaju ljudi koji se žrtvuju tako što, eto, velikodušno, prihvate da sačekaju par meseci duže pre nego što ih stranka zakači na budžet preko izmišljenog radnog mesta? Ili oni koji nikada ništa u životu nisu radili, a da nije bilo za slikanje pod stranačkom zastavom? Ne može!

Da prihvatim da svaka nova vlast dovede „svoje ljude“ kojima veruje? OK i to. Ako radite ozbiljan posao, red je da imate poverenja u saradnike. Ali ne poverenja u to da će dići ruku kad vama to zatreba, već da će umeti da rade za dobro svih, pa i onih koji nisu za vas glasali, da će biti posvećeni i da ćete sutra biti ponosni pred narodom što ste baš njih odabrali. „Drag the waters“, što bi nekada davno rekao Fil Anselmo.

Da shvatim da je u redu da se kupuju diplome? „To je svakako formalnost“. E, to već ne može u startu.

Isto kao ni to da me ubedite da je normalno da policija kaže da će izaći na teren kad bude bezbedno. Pa, šta ćete tamo kad bude bezbedno? Vi treba da obezbedite da bude bezbedno.

Da Vas podsetimo:  Zašto je Vučić povampirio Tomu

Nećete moći ni da me ubedite kako ste zbog zasluga u stranci zaradili posao. Pa, zaposlite se u stranci. Neka vas oni plaćaju, ako ste im već koristili, a ne budžet. Posao se zarađuje znanjem, radom, školom, iskustvom i, pre svega, potrebom da neko radi taj posao.
Nećete uspeti ni da mi objasnite kako je „to politika“

Nije. Takvom ste je vi napravili i tim prećutnim, kukavičkim odobravanjem i racionalizovanjem samo produbljujete problem. Pa kad se desi da 20 godina kasnije vaša deca imaju isti problem, onda ćete opet nekog drugog kriviti, a sebe pravdati time da je bilo „takvo vreme“. Vi ste krivi!

Isto tako, slabo mi je jasno kako to nema novca za penzije, za lečenja i operacije, za škole, za sport… Ili za putovanja genijalaca na takmičenja, ili pak za materijal koji će im omogućiti da se dalje razvijaju, pa da sutra kada bude novca i za poniženu nauku, dođu u priliku da nađu način da pravimo čistu energiju, ili lečimo bolesti koje nas sad kose kao muve. Da u vreme kad se nova dostignuća patentiraju na dnevnoj bazi mi i dalje slavimo naučnike koji su živeli pre pradedova nam u nedostatku skorijih. Sećam se da mi je negde u osnovnoj školi bilo potpuno nejasno zašto je većina ljudi o kojima učimo mrtva. Za naučnike nema novca, ali ima za kredit da Željko Mitrović kupi stolice koje same dižu sudije u nekom rijaliti sranju kada prestarela karikatura ocenjuje ljude koji vrede duplo više od nje. Za to ima, a?

Kad smo kod poniženih polja, teško ćete mi objasniti kako je vreme da odrastem i da shvatim kako je normalno da je kultura neprijatelj koga treba saplitati na svakom koraku. Ili kako treba zaposliti diletante u kulturne institucije, pa da partijski apartčik bez grama integriteta leči komplekse na kulturnim ustanovama i kulturnim radnicima koji su nas već nemerljivo zadužili.

Ili kako je najbitnije u školi popuniti dnevnik i papire da, kad dođe inspekcija, sve izgleda savršeno, pa da onda ta inspekcija prenese šefovima kako je statistika sve bolja, pa da se onda oni nama hvale uspehom. I dodati što više tih papira, kao da se njihovom kilažom meri rad i uspeh, a ne zatrpavaju i demorališu oni profesori koji mogu napraviti ozbiljnu razliku u nečijem životu i znanjem i autoritetom. A to što nam taj nesrećni školski sistem ne pruža podršku najboljima, niti pomoć onima kojima je potrebna i što se maksimalno trudi da ih sve zajedno ukalupi u „iznad proseka u regionu“ i da spreči bilo koga, uključujući učenike i profesore, da talasa. Ćuti i popuni dnevnik da te ne otpuste.
Sad mi recite kako se stvari popravljaju i kako se već vidi uspeh

Da Vas podsetimo:  Njujorčani

A onda mi objasnite što onda onoliki narod sa znanjem u sve većem broju posao traži u inostranstvu? I nemojte se usuditi da mi kažete kako je to zato što nemaju hrabrosti i strpljenja, ili ih slučajno nemojte nazvati izdajnicima. Izdajnici ste vi koji ste baš te koji nevoljno odlaze isterali napolje. I nemojte mi citirati Milana Mladenovića i „Zemlju“. Podsećam vas da je on poslednje što je snimio, snimio u Brazilu. Isto tako vas podsećam da je on bio u onom Rimtutitukiju čije je šatrovačko ime bilo poruka vašim prethodnicima od kojih se niste mrdnuli ni milimetar. Čak ste još gori nego oni, jer ste imali prilike da vidite rezultate njihovog rada, ali i dalje vučete u istom smeru.

Ajde, još mi recite kako je normalno da imamo gužve po bolnicama i nedostatak lekara i medicinskog osoblja, a onda i gomilu nezaposlenih lekara i medicinskih sestara. Kako ih u isto vreme fali i ima viška? Znate, to su oni ljudi što ih sve zajedno provlačite po tabloidima kad se desi neki kukolj među njima, dok svoje kukolje gajite i hranite našim žitom.

Objasnite mi još kako od silnog posla ne stižete da u Skupštini regulišete to da Timoti DŽon Bajford ne mora da moli za osnovne lekove da bi mogao dostojanstveno da funkcioniše dok ga bolest ne pojede do kraja. I još je on bio veliki i bitan, pa zato u poziciji da ga čuju. Šta je sa onom masom bezimenih i vama nepoznatih koji na dnevnoj bazi vrište od bolova. A zašto? Bajford je ovako rekao: „Ako povremeno čujete vrisak sa Zvezdare, moguće je da sam to ja, jer zavisim od određenog leka protiv bola kojeg više nema u apotekama. Znam da nisam sam, ali voleo bih da čujem za bilo kog političara koji je ostao bez leka od koga zavisi.“ A znate li koliko je takvih slučajeva? Ja sam znao za samo dva, danas pokojna, i i dalje me duša boli zbog njih.

Da Vas podsetimo:  KAKVI (NE)LJUDI VLADAJU SRBIJOM?

Objasnite mi i da li stvarno mislite da vam iko veruje kada nam objašnjavate kako je normalno da bager radi 25 sati zbog promene vremena. Nije više problem ni bager, ma ni pare, već to što mislite da smo svi zajedno toliko retardirani da uopšte dođete na ideju da to na bilo koji način pravdate. Zar toliko obraza nemate?
Ali, znate li ko je najgori?

Ne, niste vi – što ste uhvaćeni u lopovluku i bahatosti, pa sad gledate da se izvadite kako znate i umete. Jeste gadni, ali niste najgori. Najgori su ovi što i njihovoj deci kradete budućnost, a oni to vide i znaju, ali botuju i opravdavaju vas sve u nadi da će se sutra oni naći u mogućnosti da tuđoj deci kradu istu tu budućnost.

Ne možete mi objasniti ni kako su moral i integritet mrtve kategorije, koliko god mi se smejali u facu dok ih pominjem. Ovako „mlad“ ne osećam sramotu dok mi se smejete, već prezir i žaljenje za onim što ste mogli da budete, a niste.

Eto, sve to zato što sam „mlad“. Zato što me „život još nije naučio“. Zato što „naivno“ verujem da vi niste najbolje što postoji i da je „vreme takvo“ jer ga takvim upravo vi pravite i gazite svakoga ko proba to da promeni. Da poboljša budućnost svima, pa i vama.

I dalje ću naivno da verujem da ćete jednog jutra u ogledalu videti lik koji ćete prezirati i žaliti zato što je mogao da bude nešto mnogo bolje. A nije.

Branislav Sjeran

NAPOMENA: Branislav Sjeran je odbornik pokreta SPN Samo Jako u Mladenovcu. Tekst je bez skraćenja, uz njegovu dozvolu, preuzet sa portala mladenovac.eu

www.kolumnista.com

1 KOMENTAR

  1. Još jedan u nizu mladih gnevnih ljudi, svoju jadikovku započinje pričama o stranačkom zapošljavanju i mnoštvu nepravdi u društvu u kome, kako mu se čini, za njega nema mesta. Zašto tu priču započinjati politikom? Ako ste stručnjak, ako ste angažovani na nekom ozbiljnom poslu, imate izbor: ili da radite za malu platu, ili da idete negde gde (mislite da) će vam biti bolje. Ne mogu da se otmem utisku da se mnogi mladi nezadovoljni ljudi žale ne toliko na nepravdu, koliko na to što su preskočeni u podeli plena.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime