Izgubljeni propagandni rat

6
1399

Činjenica je da Srbija i Srbi neprekidno, već treću deceniju zaredom, doživljavaju poraze na medijskom planu. Neshvatljivo je da jedan narod, koji je konstantno izložen satanizaciji i anatemisanju, nikako ne uspeva da se snađe, već, čini se, uveliko počinje da razmišlja glavom svojih neprijatelja. U nastavku prenosimo jedan članak sa portala Dojče vele, da bismo možda shvatili razmere poraza kojeg iz dana u dan doživljavamo na propagandnom bojnom polju.

Mladiću presuđeno, šta s „Herceg-Bosnom“?

U Hrvatskoj su zadovoljni prvostepenom presudom koju je Haški sud izrekao ratnom komandantu vojske bosanskih Srba Ratku Mladiću. Istovremeno, u Zagrebu sa zebnjom očekuju novu presudu liderima „Herceg Bosne“.

Izostala je nervoza pre televizijskog prenosa izricanja presude Ratku Mladiću. I građani i političari i analitičari bili su uvereni da je doživotni zatvor jedina moguća kazna za „balkanskog krvnika“, kako su ga u svojim emotivnim komentarima nazivali brojni novinari.

Iako mu je zbog praktičnih razloga suđeno samo za zločine počinje u Bosni i Hercegovini, Ratko Mladić ostavio je krvavi trag i u Hrvatskoj, posebno u Škabrnji gde je u vreme kada je on bio komandant Kninskog korpusa JNA, samo prvog dana okupacije masakrirano 43 civila i 15 vojnika. Snimci neprepoznatljivih tela stanovnika Škabrnje, slično kao i pada Vukovara, bile su tačka u kojoj su mnogi osetili surovost rata koji se je rasplamsao na području Hrvatske.

„Žao mi je što nije odgovarao za zločine počinjene u Hrvatskoj. Nadam se da će ova presuda doživotnog zatvora biti bar delimično satisfakcija porodicama svih koji su poginuli, ubijeni, mučeni i nestali u to vreme kad je Mladić bio jedan od simbola rata, brutalnosti i genocidnosti“, prokomentarisala je hrvatska predsednica Kolinda Grabar-Kitarović. To je ujedno i sažetak svih drugih komentara koji su u Hrvatskoj usledili na tu temu. „Presuda je primerena, ali ne uključuje zločine počinjene u Hrvatskoj“, poručio je i premijer Andrej Plenković ističući da je i u tom predmetu Hrvatska pružala pomoć Haškom sudu.

Da Vas podsetimo:  U svakoj uređenoj zemlji Helez bi morao podneti ostavku ili bi bio smenjen

I branitelji imaju istu zamerku: u presudi koja Mladića označava kao onog koji je sprovodio genocid i ratne zločine, Hrvatske nema. Ipak, iako je stvoren utisak da haških presuda u slučaju Škabrnje nema, za taj su zločin vođena četiri postupka u kojima su osuđeni Milan Babić i Milan Martić, a ponavlja se i postupak protiv Jovice Stanišića i Franka Simatovića. Zatvorsku kaznu za zločine u Škabrnji odslužila je i Zorana Banić, medicinska sestra iz Zemunika Gornjeg kojoj se je sudilo u Hrvatskoj.

Likovanje nad sramotom Srbije

Nevojničko ponašanje Ratka Mladića u sudnici, posebno kada je reč o izricanju presude, u Hrvatskoj je često poređeno s dostojanstvenim gardom 2012. godine oslobođenih generala Ante Gotovine i Mladena Markača, a iz toga se izvodio i zaključak o samoj prirodi rata koji se je vodio na području Hrvatske te Bosne i Hercegovine.

San o „Velikoj Srbiji“ još uvek traje, zaključuje se u hrvatskoj javnosti nakon komentara predsednika Republike Srpske Milorada Dodika na presudu Mladiću. Slična je reakcija usledila i na govor predsednika Srbije Aleksandra Vučića. Njegovo pozivanje na srpske žrtve i navodni nedostatak empatije međunarodne zajednice, izazvale su podsmeh u Hrvatskoj koja Srbiju doživljava kao državu nesposobnu za introspekciju, koja uz to „ratuje“ sa svim susedima i koja decenijama plače da je niko ne voli.

Hrvatski deo društvenih mreža ponovo su preplavile fotografije mladog Aleksandra Vučića kako nosi pivo Vojislavu Šešelju i Tomislavu Nikoliću, kao i one na kojoj Vučić 2007. godine, kao generalni sekretar šešeljeve Srpske radikalne stranke, stavlja natpis „Bulevar Ratka Mladića“ na zgradu televizije B92.

Prvostepena odluka Haškog suda izazvala je likovanje nad, kako je to doživljeno, još jednim porazom Srbije, iako je samo nekoliko dana ranije velik deo hrvatskih građana zamerao predsednici Kolindi Grabar-Kitarović izjavu iz Vukovara. „Već su učinjeni neki pomaci, možda to deluje kao sitni koraci. Rekla sam – još će mnogo vode da protekne Dunavom pre nego što će Hrvatska i Srbija moći da kažu da su prijateljske države“, rekla je tada Grabar-Kitarovićeva.

Da Vas podsetimo:  Republika Srpska ne sme da poklekne

„Herceg-Bosna“?

Oglasilo se i Državno tužilaštvo Hrvatske koje je podsetilo a je Županijski sud u Šibeniku osudio Mladića u odsustvu na 20 godina zatvora zbog napada na Šibenik, Kijevo, Sinj, proterivanja 3.000 stanovnika Vrlike i uništavanje kulturne baštine. Podignuta je i optužnica zbog organiziranja rušenja brane Peruća s ciljem potpunog potapanja svih nastanjenih mesta nizvodno od brane i reke Cetine, i to Sinja, Trilja i Omiša sa preko 50.000 stanovnika. Otvorena je i istraga protiv Mladića zbog raketiranja Požege, Đakova, Zadra… U svim tim napadima stradali su brojni civili.

Ali malo ko razmatra te postupke, Mladić je za Hrvatsku završena priča čija pravosnažnost kreće u trku sa biologijom. Nalogodavci i kreatori politike koja je stvorila „balkanskog koljača“ su ili na slobodi ili u grobu, reći će mnogi.

Novu hašku presudu hrvatska javnost ipak očekuje s mnogo više zebnje i neizvesnosti. Naime, u sredu 29. novembra Hag će objaviti konačnu presudu u slučaju šestorice lidera „Herceg-Bosne“, kojima se sudilo za zločine počinjene tokom rata u Bosni i Hercegovini. Oni su 2013. godine nepravosnažno osuđeni na kazne od 10 do 25 godina zatvora zbog zločina nad muslimanima u BiH i prekrajanje te države. To je postupak u kojem se sudi i tadašnjem hrvatskom političkom vrhu, na čijem je čelu bio predsednik Franjo Tuđman.

Ako su potvrdi da je tu bilo reči o „udruženom zločinačkom poduhvatu“ uz podršku Zagreba, Hrvatska bi mogla da doživi težak finansijski, ali pre svega moralni udarac. Ta presuda bi, uz isplatu brojnih odšteta, donekle mogla da promeni i narativ o samom Domovinskom ratu, koji u Hrvatskoj inače propisuje i posebna saborska Deklaracija. Upravo se na osnovu nje poslednjih dana preispituje i „ispravnost“ onih novinara koji kritički progovaraju o ratu i zbivanjima iz devedesetih godina.

Da Vas podsetimo:  „Kad se vojska na Kosovo vrati” ili o bedi Beovizije

Siniša Bogdanić

dw.com

6 KOMENTARA

  1. Danas na veliki dan prisajedinjenja Srema, Bačke, Baranje i Banata sa Srbijom opet nova poniženja od proustaške i prohrvatske struje koje drma poniženom Srbijom. To su isti oni koji su pomogli da se srpske njive i preduzeća prodaju Hrvatima i da se u Srbiju uvozi hrvatsko smeće od hrane dok hrvatski branitelji Srbima ne dozvole nikakovu kupnju u lepoj njihovoj. Poniženje je u vidu ne pominjanja Baranje i zapadnog Srema s gradovima Vukovaom i Ilokom i okolnim selima. To je sve bilo jedna celina koja se prisajedinila Srbiji no hrvat Josip, Joža Broz Tito taj deo je oteo i poklonio svojim Hrvatima i Hrvatskoj. Ne čudi me ćutanje proustaša u Srbiji ni ove izdajničke vlasti koja s njima sarađuje čudi me ćutanje naivnog srpskog naroda, Dveri i svakog srpskog rodoljuba. Ćutanje do kada podignomo glas kažimo istinu neprestano tražimo ukidanje autonomije koju nam je nametnuo ustaša Broz. Što nije dao autonomiju Srbima i Hrvatima u Bosni ili Srbima u negovoj Hrvatskoj. To je mogao jedino naivnim Srbima a podržali su ga na sramotu srpski generali nastali po šumama bez škole i morala. Srbija treba proglasiti jedinstvo i celovitost na celoj teritoriji(ukinuti autonomiju) baš kao Hrvatska ako je to Hrvatska mogla posle genocida nad Srbima i proterivanje celog naroda koji je tada bio u ustavu onda to i Srbija MORA. No to neće ići pod zločinačkom organizacijom SNS i njenom vođi Vučku koji sustavno uništavaju Srbiju i Srbe.

  2. “ Cinjenica je da Srbija i Srbi neprekidno, već treću deceniju zaredom, doživljavaju poraze na medijskom planu. Neshvatljivo je da jedan narod, koji je konstantno izložen satanizaciji i anatemisanju, nikako ne uspeva da se snađe“.
    Apsolutno tacno i potvrdjeno, jer se iz poznatih ili nekih nepoznatih razloga prave enormne greske, ne od strane vlade, vec od strane vecine Srba, koji nemaju ni interes ni volje da se bave pitanjem nacionalnih interesa. Komparacije radi, novonastale drzave iz okruzenja imaju drugu logiku.Treba priznati da je Srbija ostala u nekoj vekovnoj traumi, i da jos uvek i dan danas slavi svog „spasitelj“ i dozivotnog predsednika. Na sajtu YouTube, ima jedan dokumentarni film koji se zove „Ustashe“, i na kojem je napisano “ Serbian feeling“, ili „srpsko timacenje stvari. U njemu se govori o “ Cetnickom terorizmu Hrvatske, pre Drugog svetskog rata i to u sred Zagreba“, sto opravdava sve ostalo sto se desilo , pa cak i Jasenovac. Film objavljen 2017. Sa druge strane, jedan dokumentarac o srpskim zrtvama u okolini Srebrenice, gde se vide mnogobrojni kovcezi, a najvise zene i majke koje pevaju ili urlicu, sto ne daje volju za gledanje tog filma. Dok su svi ostali bez stida i srama okrenuli se onima koji zastupaju njihove interese, Srbija reaguje na vec poznati brozovski nacin. Z asve je kriv Vatikan, cak i sadasnji Papa, zatim bilo koja zapadna zemlja, jer se ne moze naci neki drugi efikasan argument. Jedna Sonja Biserko drzi lekcije o nekim ljudskim pravima ali kritikuje samo Srbe, dok Srbi ne smeju nista jos uvek zbog nekog iluzornog „bratstva i jedinstva“. Kad se vidi ko su savetnici, eksperti i drugo u Srbiji, sinovi i cerke socijalo-komunisticke elite, sve je jasno.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime