MMF opet kolenči Srbiju (2)

Srbija pod hipotekom

0
967

f_v_585184716975Javna je tajna da je bankarski sistem Srbije u krizi. Rezultati dijagnostičkih ispitivanja uzroka, dubine i aktera krize se kriju od javnosti. Da bi se banke rešile loših kredita Srbija se mora odreći poreza od banaka, a na teret svih građana. Mora i bitno umanjiti postojeća prava dužnika. Jedino tako će umilostiviti Mamona.

Zašto su nas banke i vlast lagali?

Posebna dijagnostička ispitivanja banaka su jedan od ključnih zahteva MMF. Zašto? Zato što banke imaju jake motive da lažno prikazuju svoje finansijsko stanje, pogotovu ako je ono nezavidno. Da ne bi otpisivale ili prodavale dugove. Stepen problematičnosti kredita određuje iznos kapitala koji mora biti rezervisan ( ne donosi kamatu) i koliko kapitala mora biti knjigovodstveno otpisano (ispravka vrednosti).

Zbog nedostatka kapitala usled otpisa, može se pojaviti potreba dokapitalizacije banke ili njeno zatvaranje. Dokapitalizacija nije realna. Većini banaka u EU takođe nedostaje kapitala. Likvidacija banaka može se odložiti oslobađanjem rezervisanih sredstava, a to je moguće ako se problematični krediti otpišu ili prodaju fondovima.

Na stavke rezervisanja i otpisa utiče i kvalitet sredstava za obezbeđenje kredita i realna procena njegove vrednosti. Otuda i potezanje knjigovodstvenog Standarda br. 39.

Sa druge strane, vlast u Srbiji ima svoje razloge za ulepšavanje stanja u bankarskom sektoru. Što bi rekao premijer, radi mira i stabilnosti. I da se ne otkriju tragovi novca po „političkoj liniji“.

Još u martu 2014. NBS je izradila plan kako da profesionalno reši problematične kredite. Da je on sproveden, bankarski sektor ne bi mogao da prikaže profit od 11,24 milijardi dinara već gubitak od 16,14 milijardi dinara.

Isteklo je vreme samozavaravanja i MMF je preuzeo stvar u svoje ruke. MMF i NBS pritiskaju (zapadnoevropske) banke da uđu u ždrelo (američkih) fondova kao najvećih finansijskih grabljivica. Doći će do realnog stanja kapitala banaka i banke će biti naterane da to stanje javno objavljuju. Panika koja nastaje nakon toga dokrajčiće banku koja neće da „sarađuje“ sa kupcima dugova.

Postojeća prava dužnika — glavna smetnja

Posmatrajući ekonomski sistem kao celinu, „nivo problematičnih kredita ukazuje na probleme s kojima se suočava privreda jedne zemlje i njen realni sektor koji nije u stanju da otplati dug“ — napisali su opravdano naši stratezi u Strategiji za rešavanje problematičnih kredita. Zatim sledi usiljena konstrukcija — „ali može biti i znak lošeg regulatornog i pravosudnog okvira“. Može biti, ali ne mora da znači — opet bi na ovo rekli naši seljaci.

Da Vas podsetimo:  Srpska košarka postoji, uprkos NBA janičarima

Mada je Strategija istakla pet prioriteta, predložena izmena zakona i propisa pokazuje da se radi samo o jednom prioritetu: stvoriti tržište problematičnih kredita. Usput počistiti državna preduzeća u Srbiji, pre svega ona u restrukturiranju, odnosno stečaju.

Izmena pravosudnog okvira vidi se u izbacivanju iz igre osnovnih sudova i sudskih procenitelja. Da bi stvar sa tržištem dugova išla glatko, osnovne sudove, koji su sada nadležni za predmete izvršenja hipoteke, zameniće privredni sudovi. Osnovnim sudovima se zamera i to što su im aukcijska pravila za prodaju dužnikove imovine „stroga i nisu u najboljem interesu hipotekarnog poverioca.“ Ako sud postoji zbog obe strane u sporu, valjda nije ni moguće da radi u najboljem interesu samo jedne strane.

Sudske procenitelje, koji su inače veštaci odgovarajuće struke, zameniće licencirani. NJih je lakše kontrolisati jer licenca i ne mora da se obnovi.

Suština otpora banaka, koje i sada po zakonu mogu da prodaju problematične kredite privrednih društava trećim licima, jeste u tome što neće da ih prodaju uz veliki popust (diskont). Kupac neće da ih kupi bez velikog popusta. Cenovni jaz će pokriti onaj kome prvom vatra stigne do nokata. Bankama i fondovima se ne žuri. Kamatna štoperica radi.

Institucionalni investitori Srbije, kao što su penzioni fondovi i osiguravajuća društva, već imaju dovoljno svojih problema i neće da kupuju problematične kredite. Privatnih investicionih fondova u Srbiji skoro i nema. Dakle, ostaju samo strani privatni investicioni fondovi. Njima po postojećim propisima nije dozvoljeno da učestvuju u otkupu problematičnih kredita. Ali njih će uvesti u igru Radna grupa (str. 20 Strategije, prva dva reda).

Suština Strategije je da stvori „klimu“ da se otklone pravne prepreke ulasku stranih investicionih fondova . Podzadatak je da se pripremi javnost da i imovina zaduženog stanovništva postane plen stranaca.

Biće uveden privatni stečaj (bankrot). Teoretski, cilj ličnog bankrota je da se građanin vrati u finansijski održivo stanje. Ako nisu mogla preduzeća da se vrate, kako će to uspeti pojedincu? Stratezi su predvideli i zaštitne mere za građane, ali neće biti vremena da se one primene. A i vlast je bez opozicije, pa što bi ih i primenjivala?

Da Vas podsetimo:  Srećna vam Julijanska, Pravoslavna, Srpska Nova godina!

Ako se uporede datumi (rokovi) iz Akcionog plana NBS za izmenu propisa (31. mart 2016.) i period eventualnih izbora u Srbiji, da se zaključiti sledeće. Čim se postojeći režim nanovo ustoliči, otvoriće sve kapije stranim privatnim fondovima prema preduzećima i građanima. Sličnom logikom i dinamikom je „napredovao“ i status Kosova i Metohije.

Kako su podeljene uloge

Agencija za osiguranje depozita, taj finansijski had srpske ekonomije, i dalje se posmatra kao nezamenljivi raskućitelj državne imovine, tj. akter „efikasnijeg rešavanja portfolija državnih plasmana i plasmana banaka u stečaju“. Za tu svrhu ojačaće svoje kapacitete i „razviti sopstveni strateški plan za oporavak (?) sredstava“.

Stratezi priznaju da smislenih restruktuiranja preduzeća u stečaju nije ni bilo u Srbiji. Bilo je samo razvlačenja imovine preduzeća i arčenja prikupljenog novca od strane stečajne družine. To će se unaprediti uvođenjem specijalizovanih sudija. Oni će raditi ono što je i do sada pisalo da treba raditi kako bi restrukturirani dužnik brzo izašao iz formalnog sudskog postupka i nastavio sa normalnim poslovnim aktivnostima.

Brže uspostavljanje i izvršenje hipoteke stratezi vide kao ključni uslov razvoja tržišta problematičnih kredita. Brzom upisu hipoteke je prepreka neažurni Katastar nepokretnosti. Izvršenje hipoteke je sporo (za kupca) i kod vansudskog aktiviranja hipoteke a i kod sudskog postupka izvršenja.

Vansudsko aktiviranje hipoteke ima tri glavne prepreke. Prvo, sporo se vrši zabeležba o aktiviranju hipoteke. Drugo, dužnici imaju pravo na žalbu na izvršenu zabeležbu. Treće, u slučajevima gde dužnici upišu hipoteku nižeg reda pre hipotekarne prodaje, zakon onemogućava brisanje bilo koje hipoteke nižeg reda nakon hipotekarne prodaje.

Rešenje se nameće samo po sebi. Brzo staviti zabeležbu, ukinuti pravo na žalbu i izbrisati hipoteke nižeg reda kako bi kupac duga bio stimulisan.

Sudski postupak izvršenja hipoteke ima ograničenje zbog opterećenosti (osnovnih) sudova i što sudije ne mogu ni uz pomoć sudskih veštaka da shvate šta im je činiti — smatraju stratezi.

Posredno, rešenje za obe varijante se vidi kroz fer procenu vrednosti imovine. Prećutno, i kroz kresanja zastarelih i nepotrebnih prava građana iz zakonodavstva od pre 10 godina.

Aktivnosti, politike i mere predviđene Strategijom idu tragom navedenih ciljeva. Zbog usvojenog sistemskog pristupa uloge su podeljene:

NBS će školovati sebe i banke, uvoditi strožu kontrolu i menjati propise iz svoje nadležnosti po volji MMF.

Ministarstvo finansija je zaduženo da banke oslobodi poreza gde god i koliko može kako bi dobrovoljno iskoristile slobodu kretanja kapitala (fondova ka njima).

Da Vas podsetimo:  Kako je srpska muzika pokorila Hrvatsku

Ministarstvo pravde ima zadatak da reši posebnu pravnu prepreku koja ozbiljno koči razvoj tržišta problematičnih kredita. Za razliku od dosadašnje prakse, treba da stvori zakonske uslove da se problematični kredit može prodati tokom parničnog postupka (između banke i dužnika). Šta sve ovo pravno znači mnogo bolje bi objasnio pravnik. Ekonomski gledano, ovo bi bio azil kriminalnog ponašanja banaka koje su raznim tehnikama neosnovano podizale visinu duga i do 70%.

„Ugledne“ banke u inostranstvu već su osuđene i platile su kaznu za takvo ponašanje. U Srbiji se grabež banaka ludački uporno negira. Novi vlasnik kupljenog duga bi baratao iznosom koji mu banka predstavi kao iznos duga. Dužnici nemaju ni teoretske šanse protiv fondova. Čitavi kampovi po parkovima SAD, gde se broj beskućnika naglo povećava, dovoljno svedoče o tome.

Agencija za osiguranje depozita nema ozbiljnijih zaduženja sem da na novo tržište prvo plasira problematične kredite u državnom vlasništvu tj. državu oslobodi potraživanja i imovine.

Što se tiče iskustva drugih zemalja zanimljivo je zapažanje stratega da u Italiji tržište problematičnih kredita nije razvijeno. Dalje, MMF je predložio Italiji „ponovno pokretanje tržišta problematičnih kredita.“ O tome zašto Italija nije htela da razvija ovo tržište nema ni reči.

Slovenija je napravila državni fond za otkup nenaplativih kredita, ali je to iskustvo za Srbiju neupotrebljivo. Ona se na početku priče obećala privatnom kapitalu fondova.

Vlada Srbije je pokrenula sveobuhvatne strukturne reforme državnih gubitaša. Nedavno je promenila Zakon o stečaju i Zakon o privatizaciji i tako stvorila instrumente da se otarasi neodrživih državnih i društvenih preduzeća. Za svaki slučaj istim je umanjila državnu pomoć. Radi mira i stabilnosti, Vlada je usvojila i Strategiju bez obaziranja na primedbe Republičkog sekretarijata za javne politike.

Ovoj Vladi niko i nikada neće moći osporiti da je dala strateški doprinos razvoju tržišta nenaplativih kredita u Srbiji. Čak ni Međunarodni monetarni fond. •

Izvori

Časlav Kuzmanović

Fond strateške kulture

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime