Moderni Boro i Ramiz

Urođeni džentlmeni i demokrate

0
1023

Slobodan Petrović i Dalibor Jevtić - foto SLS

Pre nekoliko dana, u organizaciji Škole za napredne međunarodne studije (Univerzitet Džon Hopkins), razgovarali su Danijel Server (CIA ekspert za Balkan i „ostatak sveta“), zamenik „premijera“ izmišljene države Kosovo Slobodan Petrović i Enver Hodžaj, „ministar inostranih poslova“ te iste paradržave. (Hodžaju je ovo „j“ dodato na kraju prezimena, valjda, da ga svet ne bi pobrkao sa „slavnim“ albanskim vođom Enver Hodžom).

Petrović je jedan od ključnih Tačijevih ljudi, koji već tri godine participira u šiptarskim vlastima, pokušavajući tako da da legitimitet ilegalnim (paradržavnim) vlastima na Kosovu i Metohiji. U njegovu „ministarsku“ nadležnost „pala“ je i „administracija“ i „lokalna samouprava“.

Enver Hodžaj, opet, nekakav je „ekspert“ (profesor političkih nauka), koji je učestvovao u gotovo svim pregovorima (razgovorima) koje je Srbija vodila sa svojom južnom pokrajinom u poslednjih dvadeset godina.

Najvažnija reč tu je „pragmatičnost“, kaže Danijel Server. On je, eto, dobio utisak da oba ova „kosovska“ političara potpuno jasni u pogledu svojih ciljeva. Slobodan se „trudi“ da popravi život Srba na Kosovu, dok se Enver upinje da Kosovo nekako postane prepoznatljiva država u „međunarodnoj zajednici“. Njihova navodna „pragmatičnost“ ogleda se u tome što su pri dostizanju ciljeva i jedan i drugi spremni na kompromis, sve dotle, kaže agent CIA Danijel Server, dokle stvari idu u „pravom smeru“. A taj „pravi smer“ je i po Serveru i po „međunarodnoj zajednici“ samo onaj koji ide ka potpunoj nezavisnosti Kosova.

Server dobro zna šta Hodža(j) misli, jer ma koliko Srbija otišla daleko u sprovođenju briselskog sporazuma, ipak ostaju nerešeni oni problemi, koje Enver Hodžaj vidi kao najvažnije: a to je – uzajamna razmena ambasadora između Kosova i Srbije, čime bi se stavila tačka na prvu etapu borbe za nezavisnost natovsko-šiptarskog Kosova.

Da Vas podsetimo:  Zločini pred kojima staje pamet: Godišnjica pokolja Srba u pravoslavnoj crkvi u Glini na Baniji

Sama činjenica da je Srbija jasno priznala ustav paradržave Kosovo – i to tako da se šiptarska vlast (suverenitet) danas prostire na celoj teritoriji te bivše komunističke pokrajine – sama po sebi nije dovoljna da bi Hodža(j) (i ostala šiptarska „politička elita“) mogao da bude posebno zadovoljan.

Razmenjeni su čak i oficiri za vezu pri misiji Ujedinjenih nacija u glavnom gradu Srbije i u „glavnom gradu“ njene južne pokrajine, što znači da su već preduzeti prvi potezi ka obostranom otvaranju ambasada – i u Beogradu i u Tirani. Srbija ili – eufemistički rečeno – Beograd, još ne priznaje pasoše koje izdaje kosovsko-šiptarska administracija, ali, pod pritiskom zapadnih „prijatelja“ i to će se pitanje uskoro rešiti – a sve to na Enverovo i Slobodanovo (veliko) zadovoljstvo.

Opet, da ne bi ispalo da se Slobodan baš u svemu slaže sa Enverom (i Serverom), on će se ipak malo namrštiti i kazati da su stvari daleko od „perfekcije“ i pored održanih lokalnih izbora; održanih čak i na severu te napola (ne)priznate narko države, a pod neupitnom kontrolom Prištine (tj. pod kontrolom Šiptara).

Bilo je kaže Slobodan (a o tome na svom blogu referiše Server) zastrašivanja, pa čak i ubistava, što je značajno uticalo na iskazivanje izborne volje građana na severu Kosova. Takvi „građani“ su, kako se odmah može pretpostaviti, bili Srbi. I to oni Srbi koji su svukuda „skloni pravljenju nereda“. I zbog toga Slobodan Petrović poziva „međunarodnu zajednicu“ da bude odlučnija i strožija, te da ozbiljnije i doslednije podrži one koji su „posvećeni“ i odani „političkom procesu“ – a u takve Srbe, sasvim slučajno, spada i on sam.

S druge strane, „ministar inostranih poslova“ natovsko-narkotičko-šiptarskog Kosova izražava nadu da će nekako uspeti da svoju „zemlju“ ugura u NATO Partnerstvo za mir. Ali, tu ga muče one članice NATO saveza koje nisu priznale Kosovo, a kako se čini, neće ni hteti da ga priznaju još zadugo – odnosno, barem dotle, dok se i same ne raspadnu. Pored toga, Hodžajevo (ili Hodžino) Kosovo mora da donese odluku o tome kako će izgledati njegove „sigurnosne snage“. Koliko će brojati vojnika?

Da Vas podsetimo:  Proglas ili Renesansa politikantskog besmisla

Eto, Kosovo je prešlo pola puta ka priznanju u Generalnoj skupštini UN i blizu su da pređu dve trećine takve staze. Na Hodžajevu žalost, čak i ako paradržava Kosovo uspe da dobije naklonost najvećeg broja država u UN Skupštini, ostaje da se reši problem s ruskim vetom u Savetu bezbednosti.
Vladavina prava na kome EU insistira sigurno je potrebno da bi se rešili osetljivi slučajevi, kakav je onaj s nenadanim hapšenjem Olivera Ivanovića. Slobodan Petrović je tu, reklo bi se, malčice zabrinut. Šiptari su krenuli u lov na Srbe, uz logistiku Euleksa, a i sam Slobodan je još uvek Srbin. Zapravo, i da kaže da nije to što jeste, Šiptari mu ne bi verovali. Hodža(j) je tu da uteši Slobodana, jer, pobogu, on dobro razume srpski strah, pa zato dodaje da se on zalaže da se hapšenja i suđenja ubuduće obavljaju transparentnije i „ekspeditivnije“.

Pored svega, na jesen će se održati parlamentarni izbori, opet po zakonima i ustavu imaginarne države Kosovo. Albanci, kao (u)rođeni džentlmeni i demokrate, ostaviće i ovog puta mesto za Srbe u šiptarskom parlamentu.

Na Serverovo „radoznalo“ pitanje, da li Enver i Slobodan misle da bi lokalni izbori mogli da dovedu do „bosnizacije“ paradržave Kosovo, ova dvojica su istog trena odmahnuli glavom. Opštine koje već funkcionišu u krajevima južno od Ibra sigurno neće hteti da se odreknu onih „prava“ na koja su se „odavno navikli“.

Sad je red na Srbe na severu „šiptarske zemlje“ (zemlje sa srpskim imenom) da shvate da samo mogu „profitirati“ ako prihvate da žive i rade pod prištinskom upravom. U tome su se složili i Slobodan i Enver, a i njihov sagovornik – agent CIA za Balkan i Bliski istok – Danijel Server. Rizika za Srbe tu gotovo da i nema, osim za „one“ Srbe koji su počinili „ratni zločin“. Samo da je znati koji su to „oni“ i ko se sve nalazi na šiptarskom spisku za odstrel?

Da Vas podsetimo:  Srećan Badnji dan i Božić

Server se sa radošću priseća da nekada (ne tako davno) ovakav „divan“ razgovor jednog srpskog i jednog šiptarskog političara uopšte nije bio moguć. Dok je Enver podsećao publiku na to da je država Srbija vodila rat protiv „golorukog“ šiptarskog naroda, Slobodan je klimao glavom i ubrzano treptao. Server dobro zna da to nije baš tako bilo, ali nema srca da sada kvari ovu srpsko-šiptarsku idilu. Ovakve „civilizovane“ konverzacije među njima nije bilo odavno, zar ne?

Za www.koreni.rs

T. Rajić

like-button.net here

wordpress-themes.org here

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime