Momčadi Beograda i Prištine igrale u Beloj kući, pobedio Jerusalim

0
774
Kapiteni momčadi čekaju da im sudija Tramp odredi mesto / Foto: Predsedništvo Srbije

U Beloj kući igrali Beograd i Priština. Rezultat 1:0 za Jerusalim. (Bez)vezni igrač Tramp, zabeležio još jednu asistenciju.

Da se u viđenoj družini kojim slučajem našao i doskorašnji Milo, to bi bio samit aktuelnih i budućih gubitnika. U Srbiji se i dalje lome koplja da li je bila, ili nije i tačka deset. I slovima – deset. I tačka.

Jedni tvrde da su sopstvenim očima videli dokument i u njemu tačku 10. Drugi priznaju da dokument nisu videli, ali da su ubeđeni da tačke 10 nije bilo jer, kao dokument, ni nju nisu videli.

Niko, na kraju krajeva, ne priznaje da, što se tiče ove tačke, možda i greši. Samo Izrael priznaje državu Kosovo*. Sa ili bez zvezdice videće se kada Tramp dođe sebi i shvati da glavni grad ove zvezdaste „države“ nije Priština, nego Bondstil, koji je sagradio Klinton sa namerom da na to sveto mesto prebaci Aja Sofiju i tako spase hrišćanski dragulj od napasti neke druge vere. Ako su već Dečani, Gračanica, Pećka patrijaršija i ceo Prizren u sigurnim rukama, zašto da se u tom društvu ne nađe i jedna i jadna Aja Sofija a ne da bude ostavljena i usamljena tamo daleko gde odavno ne cveta limun žut.

Što se tiče ekonomskih postavki dokumenta o kome je reč, sve je, manje-više, zbrdazdolisano tako da se ne znaju ni rokovi, ni cena, osim što se zna ko će sve to da plati. I to debelo.

Dokument je zapravo dao puno pravo onoj gospođi u pozamašnim godinama iz Niša koja u dahu izjavi u podmetnuti mikrofon da neće da, zbog tamo neke korone, bude zatvorena, neće da je vakcinom čipuju, protiv je mreže 5G iako ne zna šta to znači, za snabdevanje gasom je baš briga i hoće da se vlast smeni, iako ne zna kako se to radi. Što se tiče diverzifikacije snabdevanja gasom, gospođa je, ne bez ponosa, ipak dodala da je na polju gasne situacije apsolutno nezavisna i samosvojna. Pogotovu kada za ručak ima pasulj što joj se, u poslednje vreme, sve češće događa. I to bez suvih rebaraca.

Da Vas podsetimo:  SNS, izbori, rezolucija – lažno evropejstvo lažnih patriota

Iako su na okršaj u Belu kuću svi pozvani došli, kako zbog značaja same kuće i dolikuje, sa belim zastavama unapred spremni na svaku vrstu predaje pred nesrazmerno jačim protivnikom, finalni ishod susreta se ipak završio nerešenim rezultatom. Ništa nije rešeno na što se računalo i pre susreta.

Šiptari su ipak dobili dugo očekivano priznanje. Priznaće ih država Izrael, a oni će, kao prva islamska zajednica, otvoriti svoju ambasadu direktno u Jerusalimu i sve o trošku Bele kuće.

Naš predstavnik je dobio ključeve Bele kuće koji sva vrata otvara kao što je to nekada mogao uvaženi dolar. Ovaj ključ poništava do skora važeće pravilo „ko kuca, otvoriće mu se“ koje se preinačuje u novi slogan „ko puca, otvoriće mu se“, što i jeste ključ sveukupnog uspeha stanara ove kuće bez obzira koliko trajao ugovor o stanarskom pravu. Imaju tu privilegiju da im kiriju i druge komunalne troškove plaćaju najčešće oni koji su bez ikakve kuće i krova nad glavom pa ih je, kao pokretne mete, teško pogoditi raketom bez obzira koliko pametna bila.

Uzajamno priznanje je ipak dosegnuto. Svi pozvani priznaju da ih niko ne priznaje, ne tetoše niti šiša, osim kada se ponašaju pristojno, smerno i poslušno. Kao prave ovce.

Dragoslav Pakić
Izvor: Stanje Stvari

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime