MORAVICE, ali nikako ne SRPSKE

0
736
Moravice više nisu srpske

Raspadajuća „zajednica srećnih naroda“ (kako se uporno samoreklamira EU) vidljivo svojim propisima brine o kučićima i mačićima, obilato štiteći njihova prava, što se za Srbe ne može u toj meri kazati!

Vidljiv primer za to je ukidanje srpskog naziva u imenu mesta Srpske Moravice u Republici Hrvatskoj!

Mesto u Gorskom kotaru, na pruzi Zagreb-Karlovac-Rijeka, koje se od 1657.godine pa sve do 1993.godine službeno nazivalo SRPSKE MORAVICE, dakle punih 336 godina!

Za to vreme izmenjale su se u tom kraju države, AUSTRIJA, AUSTROUGARSKA, SHS, JUGOSLAVIJA, ITALIJA, ponovo JUGOSLAVIJA, ali se ime mesta nikada nije menjalo!

Međutim, nakon izborne pobede već u junu mesecu 1990.godine skinuli su hadezeovci tablu na kojoj je pisalo Srpske Moravice, ali su tek 1993.godine službeno i promenili ime mesta.

Dakle, od 1657.godine pa do 1993.godine to je mesto ponosno nosilo svoje ime SRPSKE MORAVICE, zato što je bečki dvor carskim dekretom garantovao Srbima da im neće braniti njihovo narodno ime i neće im braniti da pripadaju SPC, samo da se nasele u opustele granične oblasti carevine, kako bi krvlju svojom plaćali te dodeljene povlastice, štiteći tu katoličku Evropu od otomanske azijatske navale.

Tako su se tada u većem broju na svoju zemlju naselili i daleki pretci današnjih malobrojnih Moravičana, koji se sve više i ne osećaju slobodno da su Srbi, potomci nekadašnjih graničara, koji nisu oteli ničiju zemlju, već su naselili svoju!

Dotadašnje stanovništvo tih oblasti, većinski katoličko, pobeglo je sa frankopanskih poseda gde su bili kmetovi, iseljavajući se čak u današnju austrijsku pokrajinu Burgenland, koju su kroatokomunisti uporno nazivali Gradišće, pričajući o gradišćanskim Hrvatima kao o prioritetu brige za tu nacionalnu manjinu, zlonamerno prenebregavajući brojnu srpsku nacionalnu manjinu u Rumuniji i Mađarskoj, tokom trajanja bravarove Juge.

Da Vas podsetimo:  Srećna vam Julijanska, Pravoslavna, Srpska Nova godina!

Doseljeni su Srbi odmah došli u sukob sa plemićkom porodicom Frankopan (kada su se vratili!), koja ih je pokušavala nasilno prevesti u svoje kmetove, koristeći i katoličke sveštenike u toj prljavoj raboti, samo Moravičani vični puški i nožu nisu se dali, štićeni carskim ukazom za koji ni katolički popovi ni plemići nisu mnogo marili, ali su sa strahom gledalu u puške i jatagane koje su Moravičani nosili u svakoj prilici, kao carski graničari.

Samo je mesto posle dva i po veka postalo značajno železničko čvorište, još od vremena gradnje pruge Budimpešta-Zagreb-Karlovac -Rijeka, kao izvozna luka tadašnje kraljevine Ugarske koja je obilato davala razne povlastice Fjumanima, kako su se tada nazivali stanovnici današnjeg grada Rijeke, većinski talijanske nacionalnosti. Razvoj i napredak riječke luke povećavao je i značaj same pruge i celokupne njene okoline.

Ugarska je još 1903.godine u riječkoj luci podigla tada najmodernije dizalice za utovar rasutih tereta, jer su brodovima izvozili pšenicu u beli svet.

Na pruzi u mestu Srpske Moravice podigli su modernu crpnu vodostanicu, jer su lokomotive bile parnjače, a ugarska firma MAVAG bila je proizvođač u svetu čuvenih lokomotiva na kojima su moravičani vredno zarađivali svoj hleb, jer su mnogi radili bilo u crpnoj stanici, bilo kao pružni radnici, ili čak i vozovođe, tek ustalilo se da stanovnici Srpskih Moravica nose železničku uniformu, i hrane porodice tim hlebom.

Države su se menjale, ali je pruga radila punom parom, kada je Rijeka  Rapalskim sporazumom dospela u kraljevinu Italiju, Sušak je postao pogranični grad, ali i luka Kraljevine SHS, a moravičani su  nastavili svoj železničarski posao!

Danas, bez svog pravog imena koje je ukinuto odmah kada  su „europski usrećitelji“ otvoreno pomogli povratak neoustaštva u Hrvatskoj, planski razbijajući Jugoslaviju, posle gubitka značaja izvozne luke i same železnice, moravičani sve češće odlaze u beli svet, tako bežeći i od „hrvatske brige“ o njima kao Srbima!

Da Vas podsetimo:  Mogu li Amerikanci da prelome mozak Srbima

Doduše, EU to ne brine iako je Hrvatska deo  te „srećne porodice“, ipak su kučići i mačići bitniji, a ni nekadašnji strašni azijati više nisu pretnja, uveliko se  glase u samoj „srećnoj porodici“, iako su glasni i u Bihaćkoj krajini, kao nekadapnjoj turskoj granici!

A vreme teče ………… ….

Izvor: Srpski stav

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime