Most kao ogledalo drugosrbijanskog besmisla

1
237
Stari savski most (Foto: Novosti/ N. Fifić)

Kandidatura profesora Vladete Jankovića za nosioca jedne od opozicionih lista za beogradske izbore oživela je priču o sudbini starog železničkog mosta koji spaja dve obale Save.

Ovaj most postao je predmet šireg interesovanja javnosti pre par godina, kada je gradska vlast najavila mogućnost njegovog uklanjanja i izgradnje novog, modernijeg i znatno funkcionalnijeg, koji bi zauzeo mesto postojećeg.

Sama najava dislociranja mosta izazvala je bučne i žučne reakcije dela javnosti, i to upravo onog koji se protivi gotovo svim urbanističkim, arhitektonskim i infrastrukturnim zahvatima u prestonici poslednjih godina. Njihove reakcije na neke najave, poput one o postavljanju gondole na Kalemegdanu, čime bi bio narušen integritet ove kulturno – istorijske celine, bile su sasvim razumljive i ispravne.

Ono što je, u nekim situacijama sasvim opravdano, u nekim drugim, međutim, izgleda veoma čudno i teško je objašnjivo. Takav je slučaj sa već pomenutim otporom najavljenom izmeštanju starog železničkog mosta, čiji kapaciteti već dugo ne odgovaraju saobraćajnim potrebama Beograda.

Gotovo samo od sebe se nameće pitanje šta je to u ovom mostu što izaziva takav otpor pri samom pomenu njegove zamene novim i modernim? Most je star punih osamdeset godina, napravljen je od gvožđa i teško da se u njemu može prepoznati ikakva estetska vrednost. Naprotiv.

Izgrađen 1942. godine od strane nemačkih okupacionih vlasti, pošto su iste, prethodno, srušile most Kralja Aleksandra, tada jedinu vezu dve obale Save, dobio je naziv Princ Eugen. Dugo godina po okončanju II svetskog rata narod ga je zvao Nemački most. Jedina istinska znamenitost vezana za ovu građevinu je ta što ju je od miniranja i rušenja od strane nemačkih nacista, 20. oktobra 1944. godine spasio beogradski učitelj Miladin Zarić.

Da Vas podsetimo:  Karakterna rđa

Kada se sve ovo ima u vidu, zaista je neverovatna fascinacija dela beogradske javnosti ovim mostom. Kako je most Princ Eugen, sagrađen od strane nacističkog okupatora, najednom postao kulturno dobro Beograda koje po svako cenu treba sačuvati, izrazito je zanimljiv fenomen.

Odakle potiče neobična sentimentalnost ljudi koji mahom dolaze iz kruga dvojke prema ovom mostu teško je dokučiti. Da li je u pitanju samo poluiracionalni otpor prema svemu što dolazi od aktuelne vlasti ili neka dublja misao, verovatno znaju samo oni koji zastupaju ovakav stav. Teško je i pomisliti da je u pitanju naklonost prema nekadašnjem okupatoru, pošto su uglavnom u pitanju drugosrbijanski potomci partizana i komunista koji veoma rado ispovedaju svoje antifa stavove.

Ako je od ikakve pomoći, u pitanju je gotovo bez ostatka isti krug ljudi koji su se protivili ne samo podizanju spomenika Stefanu Nemanji, završetku Hrama Svetog Save, izgradnji kontraverznog Beograda na vodi, rekonstrukciji Slavije i Trga republike, već i podizanju spomenika Borislavu Pekiću.

I dok je za protivljenja podizanju spomenika Stefanu Nemanji i završetku Hrama Svetog Save potpuno jasno da je u njihovoj osnovi ideološka i autošovinistička motivacija, za Beograd na vodi estetske primedbe i osećaj gubitka društvenog statusa zbog nadiranja nove klase, za trgove nezadovoljstvo njihovim novim izgledom, a za podizanje spomenika Pekiću uverenje da to čine oni koji ga nisu dostojni, Savski most, ta ružna gvožđurija sa još ružnijom prošlošću, ipak ostaje misterija.

U svakom slučaju, valja znati da u samom urbanom jezgru Beograda egzistira grupa ljudi koja sebe smatra izrazito prosvećenom i natprosečnom, a koja se protivi apsolutno svakoj promeni, uključujući i podizanju spomenika jednom od najvećih srpskih pisaca i rušenju okupatorskog vojničkog mosta koji je, da je bilo sreće, davno trebao da ostane u prošlosti.

Da Vas podsetimo:  Vučić bi da uđe u bukvare

A nisu, neka se i to upamti, jednu jedinu reč izgovorili protiv podizanja spomenika Hajdaru Alijevu, bivšem azerbejdžanskom diktatoru, u sred Tašmajdanskog parka, u srcu Beograda. Izgleda da je jedino to, od svega što je planirano i sagrađeno u skorijoj prošlosti, bilo u redu.

autor:DRAGAN DOBRAŠINOVIĆ

https://iskra.co/

1 KOMENTAR

  1. Taj most nema nikakve veze sa prvo i drugo srbijancima taj most je stari most koji moze uvek da se renovira i dovede u finkcionalo stanje i moze da bude pesacki most svaki stari most pa i iz turskog doba je i spomenik i komunikacija. Pored njega moze se podici novi most sve moze danas da se uradi a rusiti je najlakse a i kosta.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime