Motika se ne računa u oružje

0
263

A seljak gleda u onu svoju motiku, koja se ne računa u oružje, pa se pita nije li vrijeme ustanku? Jer, izdan, baš kao i obespravljen radnik, više nema kome da s obrati. U Skupštini ga ne zastupa niko.

Vitez, Škaljarsko groblje, Kotor (Foto: Nikola Malović)

Gledana s jadranske obale, Srbija je zemlja obećana još samo za vakcinisane penzose koji prate ružičaste i srećne TV kanale.

Ostali se u čudu pitaju, zagledani u napredak Rio Tinta, požar u Vinči, sve afere – od fantoma iz Savamale, preko Vesićevih jadnih malih obrnutih kocki kojima dno na vrhu stoji, pa do ćevapa od ljudskog mesa – zašto, aman, opozicija ne iskoristi makar neku od tih lopti dobačenih s neba na volej?

Biće da nerežimska opozicija ćuti zato što je opazila da mig zapadnog oka znači ovo: ćutite, ako mislite da jedan od vas postanete kalif na mjesto kalifa.

Pa nejaki Uroši ćute, umjesto da usta ne zatvaraju.

A seljak gleda u onu svoju motiku, koja se ne računa u oružje, pa se pita nije li vrijeme ustanku? Jer, izdan, baš kao i obespravljen radnik, više nema kome da s obrati. U Skupštini ga ne zastupa niko. Političari su konvertovali narodna nadanja za vlastite interese, unutar mahom vladajuće političke sekte.

‘Igrali se konji vrani’ Tome Rosandića (Foto: Stanje stvari)

Političke su stranke ili partije svejedno, postale kancer srpskog društva. Strančarenje je rasparčalo plemenita tijela školstva, zdravstva, sudstva. Umjesto da samo sloga Srbina spasi, stranke su razjedinile i otrovale naše društvo.

Nema dana kada se na naslovnim stranama dnevnih novina ne huška bližnji na bližnjeg, nema dana bez generisanih afera, nema dana bez dovođenja u istu ravan onoga što zaista jeste vijest i guzice neke zvezde leta, nema dana bez izluđivanja umova korona-narativom koji je do te mjere diskreditovan, sa sve kitom etički uniženih epidemiologa i imunologa, da se svaki dan bez bensedina, marihuane, alkohola, seksa radi seksa, ili kombinacije ovih poroka, ne da lako okončati.

Da Vas podsetimo:  Otvoreno pismo: Ko traži litijum u Srbiji?

Posebno ne ljeti.

Ljeti se, poslovično, donose odluke iz paketa novih nesloboda, kao npr. ona da se potpuno zatvori milionska Kambera, zbog jednog oboljelog. U Australiji je na sceni ogoljeni fašizam, o kome niko ne priča. Što vidiš kod drugog, sebi se nadaj, kaže poslovica.

Ljeti se pipa mnjenje, da se ne bi čačkala jesenja politička mečka, ljeti se najavljuje šta će biti, koliko će novi soj da bude teribile, ljeti se štampaju naslovi boldom koji unose nov strah, i trudnice nagone u tor za cijepljenje. Dok još mnogi ljetuju, dok su Srbi iz Srbije i iz Srpske spasili Srbe na Bokeljskom primorju, gori Grčka, pale se ekološke i političke vatre širom Evrope, dok se besomučno štampaju dolari i evri, dok još sasvim ne opažamo koliko u procentima rastu cijene hrane – sve nas hipnotiše televizijska kutija koja kazuje: vakciniši se, danas je bolje u odnosu na isti dan prošle godine, vakciniši se, diplomiraj i pali, vakciniši se, srećan prajd domaćine, vakciniši se, premijer je stručnjakinja, vakciniši se, Neša iz Beograda je doktor, vakciniši se, NIN-ova nagrada je nagrada na najbolji srpski roman, vakciniši se…

U Crnoj se Gori u prah rasula energija potekla oda litija… Imaće tome godina otkako je na izborima pobijeđen Đukanovićev DPS, ali Đukanović ne samo da, kao aktuelni predsjednik, nije detronizovan, već pokazuje snagu puža priljepka, koga je rukom nemoguće odvojiti od stijene koju je zaposio.

Dritan Abazović, Aleksa Bečić, Zdravko Krivokapić na sastanku sa Milom Đukanovićem, 9. 10. 2020. (Foto: Služba za informisanje Predsjednika Crne Gore)

Da bi se odvojio od stijene koju je zaposio, potrebno je neko oruđe.

Paralelni ostaci režima huškaju na građanske sukobe 4. septembra, prilikom planiranog ustoličenja mitropolitija Joanikija na Cetinju. Crnogorske ustaše neometano pozivaju pristalice na „protest protiv čina pokoravanja Crne Gore obezličenjem njenog identiteta i suverenosti, u Cetinjskom manastiru, koji je okupiran i na prevaru otet crnogorskoj istoriji, državi i crnogorskim pravoslavnim vjernicima“.

Da Vas podsetimo:  Jesi li „gladana“, moja Srbijo?

Da li je aktuelni premijer Krivokapić bio sve vrijeme tzv. spavač, nije li, lome se koplja, ali je činjenica da to nije više onaj isti čovjek koga je pok. mitropolit Amfilohije privio na grudi, te kazao: Blago meni!

Iako se upokojavao dugo, mitropolit nije dočekao vladu kojoj ne bi bio sklon.

Kontra Krivokapića danas otvoreno nastupa koalicioni (!) Demokratski front, politička himera sastavljena od Vučićevih Srba, ginisovskih političkih gubitnika, i jednog deklarisanog Crnogorca, lidera džepne stranke, koji je glasao za uvođenje tzv. crnogorskog jezika.

Nikola Malović (Foto: Matija Krstić)

Demokratski front prijeti da će, ako ove godine ne bude popisa (i na popisu važnog pitanja u vezi sa nacionalnom pripadnošću i jezikom), da bojkotuje rad parlamenta. Popisa ove godine mora biti po zakonu, jer ga u sledećoj, izbornoj godini, ne može biti. Ali popisa biti neće. Demokratski će se front, pod ovim ili onim izgovorom, deboto vratiti u parlament. Tamo će još dugo raditi kontra interesa Srba, tako što će sve raditi osrednje i loše, dok će ostali, kao marljive uposlene pčele, namicati vode na svoje nacionalne i interesne vodenice. S druge pak strane, onaj silan narod iz litija, to more crnogorskih i primorskih Srba, razdijelilo je glasove na izborima 30. avgusta prošle godine građanskim partijama, i uvećao time moć sitnih provincijalnih politikuna kojima strane ambasade ribaju pod.

autor:Nikola Malović

izvor:stanjestvari.com

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime