Može li Knin prerasti mit i postati toponim mira i suživota?

0
106
Foto: Printscreen

Može li Knin napokon prerasti mit i postati toponim mira i suživota? To zbilja ne ovisi o Pupovčevom ili Miloševićevom dolasku na obilježavanje 25-te obljetnice Oluje…

Tjedan uoči obilježavanja 25-te obljetnice Oluje u Kninu, malo koga zanima sudbina i kvaliteta života onih koji su ostali u tom gradu nakon vojno-redarstvene operacije koja se slavi, ili su se u njega u poraću doselili. Baš kao da se radi tek o kulisi za tradicionalnu predstavu nakon koje će se pozornica razmontirati i kulise odnijeti, svi su koncentrirani samo na pitanje aktera predstave: Hoće li Pupovac, prije svega, odnosno Milošević, kao novi potpredsjednik Plenkovićeve vlade iz redova SDSS-a, doći na proslavu u Knin? Ali, što bi to njihov simbolični dolazak riješio, čime bi život Kninjana unaprijedio, odnose Hrvata i Srba renovirao? Knin i perspektiva suživota Hrvata i Srba ne ovise o tom jednokratnom potezu dvojice političara iz reda srpske nacionalne manjine, pa bi bilo pametno i prestati prozivati ih kao da su oni odlučili eutanazirati ovaj grad seleći ga godinama iz stvarnosti u mit…

Doduše, obljetnica Oluje, četvrt stoljeća nakon vojne akcije koja je vjerojatno trajno promijenila perspektivu i strukturu Knina, ove godine se obilježava pod posebnim epidemiološkim mjerama, uz preporuku da sudionika bude što manje i da čuvaju socijalnu distancu. Događaj je time izgubio svoj izvorni mitsko-folklorni značaj, pa je doista nepotrebno dodatno ga nabrijavati lažnim tenzijama oko eventualnog dolaska predstavnika srpske manjine, napose Milorada Pupovca kao personifikacije “srpskog pitanja” u Hrvatskoj.

Prije ove dvojbe, koja se nameće kao sudbinska za odnose između Hrvata i Srba u Hrvatskoj, riješena je ona glede dolaska predsjednika Republike, Zorana Milanovića, u Knin. Eto, naš nekonvencionalni šef države koji prezire pompozne svečanosti i napuhanu mitsku simboliku, oko Knina, za razliku od Hrvatskog sabora, nije imao nikakve rezerve. Dolazi. Bit će u Kninu 4. i 5. kolovoza, priopćeno je iz njegova Ureda, a u povodu obilježavanja 25-te godišnjice vojno-redarstvene operacije Oluja, koja se slavi i kao Dan domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, predsjednik će, 4. kolovoza na kninskoj Tvrđavi, odlikovati 9 ratnih vojnih zapovjednika i promaknuti šest aktivnih časnika. Sutradan, 5. kolovoza, koji se smatra Danom pobjede, na glavnom gradskom trgu Ante Starčevića održat će i prigodni govor. Osim njega, govorit će i premijer Andrej Plenković, predsjednik Sabora Gordan Jandroković, a kako se najavljuje, mogao bi, po prvi put, svoje, nimalo vojničke, poruke iz Knina, na dan Oluje, odaslati i umirovljeni general Ante Gotovina, zapovjednik ratne operacije 5. kolovoza 1995.

Da Vas podsetimo:  Kinezi prikupljaju sredstva za pomoć Srbiji??!!

Je li ovo prava prilika da u Knin, primiren godinama i dodatno koronavirusom, stignu i oni koji Oluju doživljavaju kao traumu srpskog naroda, koji je 5. kolovoza, pred naletom Hrvatske vojske, masovno napustio zavičaj? Andrej Plenković, Zoran Milanović, Tomo Medved, nota bene, čak i Davor Ivo Stier, izrazili su uvjerenje da bi dolazak Pupovca ili Miloševića (najbolje obojice) bio dobar znak za ozdravljenje društva.

– Mislim da je to gesta na gestu, e sad, hoće li on biti u stanju, imaju li kolege iz SDSS-a želudac za to, namjerno sam rekao tu riječ, oni imaju problem s tim, u manjim dijelovima srpskog naroda to se gleda kao katastrofu, progon i genocid, a priča je malo kompliciranija i mislim da tu Hrvatska može biti ponosna u svemu kako je to planirano, kako je odrađeno, a nakon toga je bilo grešaka kojih smo svjesni i za koje je plaćena cijena – elaborirao je svoj stav šef države Zoran Milanović, konstatirajući da je “do devastacije srpskog naroda u Hrvatskoj došlo zbog Beograda”.

Inače, da je do Milanovića, obilježavanje Oluje preselio bi u Zagreb…

Predstavnici srpske manjinske zajednice ovih su dana izloženi snažnom političkom i medijskom pritisku zbog kninske obljetnice. Iako je i dosad u par navrata na proslavi u povodu Dana domovinske zahvalnosti, 5. kolovoza u Kninu, bilo srpskih predstavnika. U mandatu premijera Ive Sanadera, kao potpredsjednik Vlade, Slobodan Uzelac je bez pompe i pritiska stigao u Knin. I nije se ništa značajno dogodilo ni na samoj svečanosti, a niti godinama poslije. I Veljko Džakula je istom prigodom bio u Kninu, na poziv tadašnjeg predsjednika Ive Josipovića 2012. i 2013. Ni njegov dolazak na obilježavanje godišnjice Oluje nije pridonio ni na koji način promjeni raspoloženja i odnosa između Hrvata i Srba u Hrvatskoj, a niti utišao govor mržnje i netolerancije onih koji drugačije ne znaju, jer su dugoročno indoktrinirani i instruirani da mrze sve koji su drugi i drugačiji.

Da Vas podsetimo:  Saopštenje za javnost Tesla Memorijalnog Društva iz Njujorka

Što bi, dakle, ovaj dolazak Pupovca i Miloševića na kninski Trg Ante Starčevića 5. kolovoza promijenio? Treba li sudjelovanje srpskih predstavnika na obljetnici Oluje u Knin uvjetovati odlaskom hrvatskih, HDZ-ovih dužnosnika u Grubore? Je li to dobar temelj, dobro polazište za normalizaciju odnosa i demitologizaciju rata?

Predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac odgovarajući novinarima na pitanje hoće li doći u Knin za 25-tu godišnjicu “Oluje” upozorava da je dio ljudi bliskih članovima SDSS-a u ratu bio na hrvatskoj strani, da je dio bio na protivničkoj, da je zbog toga obljetnica vrlo traumatična. O SDSS-ovom eventualnom odlasku s Vladom u Knin, a HDZ-ovom sa SDSS-om u Grubore, tek će kratko: Razgovaramo. Treba razmisliti, kaže, o tome što bi to donijelo društvu i odnosima između Hrvata i Srba.

– Pustite nas da razmislimo o tome što sve ti pozivi znače za nas, što sve ti pozivi znače za naše društvo. Što bi oni donijeli i što bi se trebalo napraviti da donesu nešto što će biti značajno. Ne samo za dan obilježavanja Oluje, nego za odnose između Hrvata i Srba i za odnose u Hrvatskoj – ističe Pupovac.

Nije problem sam dolazak političkih reprezentativaca srpske manjine u Knin u prigodi jubilarne 25-te godišnjice Oluje. Tih sat-dva sudjelovanja u protokolu, dalo bi se izdržati, pa i pod salvom zvižduka i porukama netolerancije i primitivizma. Uostalom, izdržao je svojedobno i Milanović kao premijer…

Problem je u percepciji Oluje koja se u bitnome razlikuje kod Hrvata i Srba u Hrvatskoj, za jedne je to komemoracija, a za druge proslava, za jedne je trauma, za druge slavlje, poraz i pobjeda. Kako to pomiriti i jesmo li dovoljno zrelo društvo da se s tom razlikom znademo dostojanstveno nositi? Možemo li povratak hrvatskih državnih teritorija pod hrvatsku vlast obilježavati, a da ne likujemo nad žrtvom, možemo li biti 25 godina nakon Oluje veći negoli u samoj vojnoj pobjedi? Jesmo li sposobni suosjećati s nesrećom prognanih i izbjeglih, baš zato što smo godinama gledali kolone vlastitih prognanika i izbjeglica, i možemo li napokon razlikovati agresorsku vojsku i njoj pridružene paravojne postrojbe od civila, staraca, žena, djece čiji je jedini “krimen” bio što su srpske nacionalnosti? I zbog toga su izgubili sve, mnogi i glavu. Baš kao što su prije njih, protjerivani sa svojih “krajinskih” ognjišta, sve, a neki i život, izgubili i građani hrvatske nacionalnosti. Prepoznaju li se makar neki od njih u toj zajedničkoj nesreći?

Da Vas podsetimo:  Milion evra pušteno u Novom Sadu za sigurne glasove

Ako možemo iskreno, kao ljudi reći da smo kadri danas, četvrt stoljeća poslije, na rat gledati iz mirnodopske perspektive, bez mržnje i netrpeljivosti, tada ima smisla da Milošević i Pupovac dođu u Knin, a Plenković i Milanović, ako ne ove, a ono iduće godine u Grubore. I da rat ostavimo iza sebe. Da pružimo šansu miru. Budućnosti. Da se ne zakopavamo u prošlost i njezine interpretacije i mitologizacije. Jer svaki je rat velika nesreća.

Možda da napokon zajedno gradimo zajedničku državu. S hrvatskim predsjednikom i srpskim potpredsjednikom vlade. Koji će biti više od forme. Pače simbol jednog novog vremena, obilježenog odricanjem od mržnje kao primarne ideologije onih koji mrze čak i one koji ne žele mrziti.

Ali, možemo li zbilja vjerovati da Knin može prerasti mit i postati toponim mira i suživota, i da je HDZ, pa i Plenkovićev, koji je godinama sijao mržnju i na njoj odgajao cijele generacije, promijenio ne samo predsjednika nego i svoj genetski, mentalni kod?

Davorka Blažević
Izvor: Tris

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime