Može li Srbija postati „superdržava“: Leži na tonama jadarita

7
1504

Vest da je u Srbiji u dolini reke Jadar pronađen dosad nepoznat mineral po hemijskoj građi veoma sličan supstanci za koju se verovalo da je samo fikcija – magični kristal kriptonit pred kojim Supermen gubi moći – bila je u fokusu mnogih domaćih i svetskih medija.

Od novog minerala koji je nazvan jadarit očekivalo se mnogo, kako za britansko austrijsku kompaniju RIO Tinto, koja već duže od decenije vrši istraživanja, tako i za razvoj lozničkog kraja.

Do njegove eksploatacije ipak još nije došlo, a prema poslednjim najavama, otvaranje rudnika planirano je za 2023. godinu.

Sastav kriptonita otkrio je minerolog dr Kris Stenli, koji je sa timom stručnjaka iz Kanade proučavao materijal koji je u London stigao iz lozničkog rudnika.

„Pronađen je prilikom iskopavanja duboko u stenama u Srbiji. Utvrdili smo hemijski sastav i strukturu uz pomoć naučnog tima iz Kanade i kad sam na internetu guglao hidroksid-natrijum-litijum-borosilikata, što je tačan hemijski sastav ovog minerala, dobio sam direktan pogodak. U članku na internet enciklopediji, Vikipediji, pisalo je da je to hemijski sastav kriptonita. Kada sam to video, zamalo sam pao sa stolice“, izjavio je svojevremeno Stenli.

Za razliku od izmišljenog kriptonita, jadarit ne sadrži fluor i nije zelene boje, ali takođe postaje fluorescentan kad je osvetljen ultraljubičastom svetlošću.

„Otkriven je 2004. godine, u okviru terenskih radova, a priznat je 2007. godine kao novi mineral. Prisutan je samo kod Loznice, na tom jednom jedinom mestu. Procenjuje se da se na nalazištu nalazi oko 135 miliona tona ovog jedinstvenog minerala“, kaže za Sputnjik profesor rudarsko geološkog fakulteta Vladimir Simić.

Nalazište u Srbiji može da podmiri više od dvadeset procenata svetske potražnje za litijumskim baterijama i vozilima na električni pogon. Ovaj mineral ima široku primenu i u raketnoj industriji.

Da Vas podsetimo:  SREMSKI AUTOPUTEVI: Što više kilometara, skuplja izgradnja? ZAŠTO?

„Specifičan je baš zbog toga što sadrži i litijum i bor. U Srbiji postoje drugi minerali koji sadrže bor, ali oni nemaju litijum. A jadarit može da bude ruda i litijuma i bora“, precizira profesor Simić.

Srbija je bogata mineralima i svake godine se otkrivaju nova nalazišta. Međutim, zbog nedostatka sredstava, naša zemlja nije u mogućnosti da istraživanja vrši sama i taj posao se prepušta strancima.

Koncesije za istraživanje nalazišta sirovina koje Srbija odobrava traju maksimalno 30 godina, posle čega država, ako nešto u nalazištu ostane, može i da ga sama eksploatiše.

Istraživanje eksploatacija jadarita povereno je kompaniji RIO Sava, ćerki firme svetskog giganta RIO Tinto, koja je u ovaj projekat uložila više od 90 miliona dolara.

Prema procenama, vrednost nalazišta kod Loznice iznosi oko 10 milijardi dolara. Cena litijum karbonata u poslednje tri godine se utrostručila, pa jedna tona „belog zlata“ danas košta 12.500 dolara.

Profesor rudarsko geološkog fakulteta Vladimir Simić ističe da je Jadarski basen pre dolaska stranih kompanija istraživan desetinama godina na uran.

„Istraživale su ga domaće kompanije u vreme socijalizma. Ubeđen sam da je sigurno u desetak bušotina morao da bude nabušen i jadarit. Ali tada je bio drugačiji princip istraživanja, ako je neko istraživao uran, on je samo to istraživao i ako nađe bilo šta drugo što nema veze sa tom mineralnom sirovinom, to se u najvećem broju slučajeva jednostavno nije analiziralo.“

On dodaje da su istraživanja veoma skupa i zahtevaju velika ulaganja, a dok ne počne eksploatacija, od toga ne postoji nikakva korist.

„Za neke mineralne sirovine istraživanja mogu da traju i 10-20 godina. Rudnik se otvara tek ako studije pokažu da je to isplativo. Naša država, praktično još od kraja ’80-ih nema sredstava za ozbiljna geološka istraživanja“, navodi Simić.

Da Vas podsetimo:  Strane banke vole srpske pare, ali im smeta – srpska ćirilica

Inače, po Srbiji trenutno kopa preko deset svetskih kompanija u potrazi za rudnim blagom, a najaktivnije su kanadske i američke. Istraživanje gotovo svih nalazišta, osim uglja, prepuštena su strancima. Procene su da Srbija leži na oko dva miliona tona olova i cinka, više miliona tona bakra, oko 20 tona zlata i oko četiri milijarde tona uglja.

S druge strane, Srbija naplaćuje naknadu za istraživanje koja ide direktno u budžet, a stranci ulažu u lokalnu samoupravu i upošljavaju deo privrede.

Jelena Vučićević
Izvor: sputniknews.com

7 KOMENTARA

  1. Pitanje je sta mi sve imamo. Ali sta ce ti sve to ako pameti nemas. Ako nemas pameti onda imas ratove, jer ratovima se otima ono sto se u miru se ne moze oteti.
    Svaka drzava ima dve vrste resursa: prirodni resursi i ljudski resursi.
    Ako imas prirodne resurse a nemas ljudske resurse tesko tebi kao drzavi i narodu.
    Bolje ti je imati ljudske resurse jer ljudski mozak moze sve da stovri i sve da unisti.
    Treba biti iskren i jedino je to put spasa za nas i iskreno reci da mi pojma nemamo sta mi sve u stvari imamo, da su nam vladari u stvari dunjsteri a ne pametni ljudi koji vide u buducnost. Jedan politicar da bi bio drzavnik mora da vidi unapred makar 100 godina a iskreno koliko mi imamo takvih danas ili uopste u poslednjem dvadesetom veku. Nista se ne desava napamet niti odjednom, sve se radi u etapama. Bog je Srbiji dao poljoprivredu ali svaki ama bas svaki srpski politicar hoce da Srbija bude industriska drzava ali to bog nije namenio nama. Svaki covek mora tri puta da jede ma sta bilo i kako bilo bio rat ili mir on mora tri puta da jede. Sta je sa nasim selom, preselilo se u inostranstvo. Pametan covek drzavnik razmislja kako ce biti za 100 godina, koliko ce nas biti i kakav zivot cemo imati, budale razmisljaju o izborima a izbore ne dobijaju oni koji pobede glasovima nego oni koji broje glasove i sve to pod plastom demokratije.
    Zasto Srbija nije turisticki najposecenija drzava sveta. Pa preko 75% covecanstva zemaljske kugle u Srbiju moze da dodje bez vize. Ima li ko realan odgovor na ovo pitanje. Ovo je za sve Vas nagradno pitanje.

    • Ne dolaze turisticki jer se boje. Decenijama nas u svetskim medijima prikazuju kao koljace, teroriste, genocidne i sl. A i bolje da ne dolaze, rekama nam teku plasticne flase i kese, livade i sume pune smeca, da se ne brukamo. Jaku drzavu cine slozni ljudi, koji zive zajedno na odredjenom prostoru, i ti ljudi ne moraju biti iste vere, niti boje koze… samo moraju verovati u istu ideju, i biti spremni da tlace druge narode oko sebe, da bi oni dobro ziveli. Priroda je to tako uredila, ili si plen ili predator. Mi smo plen i veciti gubitnici koji kao babe narikace placu nad svojom sudbinom. Slabi i jadni, i kao takvi zasluzujemo da nestanemo. Ljudi cesto mesaju babe i zabe… Srbi koji su ziveli pre 120-150 godina, i mi danas, smo razliciti kao nebo i zemlja. Da mogu da ustanu iz groba, raspalili bi nam po samarcinu i poslali u krevet na spavanje, kao decu.

  2. Da ima pameti i vizije u srpskoj eliti, priča oko rudnog bogatstva na KiM bi mogla da pomogne da se vrati suverentitet Srbije nad KiM.

    Pitanje za 1.000.000,00 dolara:

    Da li u srpskoj eliti ima intelektualnog potencijala za novu dugoročnu aktivnost u vezi sa rudnim bogatstvom na KiM?

  3. To me podseća na govor Borisa Kidriča posle rezolucije Informbiroa i raskida sa SSSR-om (može da se nađe na internetu). Govorio je u vidu pitanja i odgovora (Staljinov manir). Imamo li uglja?Da, imamo. Imamo li bakra? Da, imamo. Imamo li ANTIMONA? Da, imamo! Tu sam prekinuo da gledam. Jer, kad imamo i ANTIMONA, onda sve imamo.

  4. Да ли лежи на више тона јадарита, или под више тона јада, велико је питање. Чему може да се нада држава која „нема средстава“ да истражује и користи своја богатства, „нема средстава“ да улаже у сопствену привреду, али има средстава да субвенционише стране „инвеститоре“ до мере да им фактички плаћа мизерно плаћену радну снагу, а често убира мало или нимало на име пореза? Права тема, и право новинарство било би раскринкати ову „нема средстава“ фарсу за напредне петогодишњаке.

    Успут, Рио Тинто („Црвена река“, не РИО Тинто) није британско-аустријска, него британско-аустралијска фирма, с тим што је аустралијска само на папиру. Од друге половине 19. века контролишу је Ротшилди, а у 1960-тим јој се придружује „аустралијски“ Consolidated Zinc, квази-аустралијска компанија коју су створили и контролисали Ракафелери). Дакле, као и више од половине света, Рио Тинто припада овим највећим светским банкстерима…

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime