Mrtvi puk

11
3342
Foto: Predrag Trokicić

Prenosimo ovaj Stojadinovićev tekst, kao primer srpske ideološke podeljenosti i ostrašćenosti i nakon što je prošlo više od sedamdeset godina od završetka Drugog svetskog rata. Jedno je sigurno: ne postoji rat, niti vojska u tom ratu, čiji pripadnici nisu negde izvršili ratni zločin. To znači, da bi se za svaku vojničku „skupinu“, izvlačenjem određenog neljudskog ponašanja, moglo reći da je zločinačka. Predsednik SAD Truman posthumno je odlikovao Dražu. 2005. godine delegacija ratnih veterana SAD uručila je kćerki Draže Mihailovića taj američki Orden za zasluge.

Mrtvi puk

Posle velike vojne parade, Vučić je prošetao ulicama Moskve u sastavu mitskog besmrtnog puka. Nosio je izbledelu fotografiju svog dede Anđelka, koga su ubile ustaše. Svako je u toj koloni, na čelu sa Putinom držao u rukama fotografsko sećanje na pretka koji je bio žrtva fašizma.

Dok je vrhovni komandant u antifašističkom stroju koračao širokim moskovskim prospektima, da li mu je bilo poznato stanje u srpskoj vojsci? Ako ga je uopšte resorni ministar, odeven u obaveznu crnu košulju, obavestio o dirigovanim ideološkim nastranostima svog puka, koji je oboleo od teške amnezije. Vulin je endemski levičar i borac protiv fašizma. Uostalom, njegove lekcije Hrvatima o ustaškim recidivima već su ga dovele do prkosne izolacije. Nije potreban nikome, ni tamo ni ovde. Ali, sumnje ne može da bude, vrhovni je znao sve.

No, šta je sa „srbočetnicima“? Ta je složenica u bratskom ratu obrazlagala paravojnu filozofiju srpskog militarnog naciona, pri čemu je ciljno sačinjena kao sažeti pleonazam. A taj je oblik, nastao za potrebe neselektivnog ratnog marketinga, zapravo onostrana deskripcija novočetničke forme i zločinačke suštine.

Novočetništvo i novoustaštvo su se revnosno podsticali međusobno, kao što su se na oštrici noža podsticali i u doba nacističkog klimaksa. Neka se Hrvati ipak izbore sami sa svojim prikazama, teže će im ići pročišćenje uz savete Dačića i Vulina. Naš je problem potuljeni srpski neofašizam, presvučen, maskiran i malterisan, okrečen, muralisan i omalan kako bi sve agresivniji izgledao dobroćudno, sa primesama neodoljivog zlikovačkog šarma.

Da Vas podsetimo:  O srpskim žrtvama Jasenovca – nepostavljena ključna pitanja

Onomad je odred od oko dvestotinak vojnika Vojske Srbije, u četiri autobusa, krenuo službeno u Gornji Milanovac. Ali su malo skrajnuli prema Ravnoj Gori. I tamo su oficiri 21. veka odali počast Draži Mihajloviću. Vulin je bio na drugoj, partizanskoj strani, koja je slavila svoj Dan pobede nad fašizmom. Ipak nije jednostavno razumeti tako bolni ideološki rascep u vrednosnom biću jedne armije, osim ako sve to nije smišljeno kako bi započelo radikalno retuširanje antifašističke (i fašističke) istorije.

Da li su delegati vojske taj korak učinili samovoljno, kršeći sve kodekse svoje profesije? Možda se generalštabu dopao falsifikovani, sudski opran i izglancan lik đenerala. Pa i njegovo životno nedelo zapisano u užasnim sećanjima. Na Ravnoj Gori odavno nema kostimirane pozorišne trupe Vuka Draškovića, pijanih, bradatih suklata, koji su sebe napravili po Bulajićevom prauzoru: da liče na mamurne, vašljive gibaničare, elitne vojnike „prvog gerilca Evrope“.

Ni ovaj slučaj modernih srpskih vojnika koji se klanjaju Draži nije lako obrazložiti, bar bez dve paralele: Da li je moguće da francuski vojnici stoje mirno pred spomenikom maršala Petena, u čast pobede nad fašizmom?

Da li se može zamisliti počast sovjetskom generalu Vlasovu, koji je predao svoju diviziju Nemcima i postao njihov? Da li se Vlasov predao da bi naciste razarao iznutra? Da li je on bio prvi antifašista velikog otadžbinskog rata? Da li je rehabilitovan, da li je Peten rehabilitovan? Da li je to uopšte moguće?

Odgovor na sva pitanja može biti samo jedan: Ne!

Sa mnogo emocija ovde citiram deo teksta Zlatka Pakovića iz Danasa (petak, 11. maj 2018): „Četnici su Srbiju zavili u crno, tragovi im smrde nečoveštvom, a u Srbiji je danas sve više i više skupo i najskuplje cenjenih javnih budala, prelukavih kukavica i izvraćenika od uticaja i moći, nemoralnih uglednika koji negiraju, zataškavaju i pravdaju neskrivene zločine četnika, sve se nadajući da će vapaje nevino zaklanih pojesti zaborav.“

Da Vas podsetimo:  Naručeno političko buđenje

U Srbiji je bilo četničkih jama, kaže se u tekstu, jedna od njih je mračni junak knjige Dušana Price i Joksima Radojkovića, pod naslovom „Mijajlova jama“, sa podnaslovom: „Zapisi o zločinima četnika Draže Mihajlovića za vreme Drugog svetskog rata na području Srednjeg Pomoravlja i Gornje Resave“. Zlatko piše ovo: „Sedamnaestog avgusta 1943. godine, četnici su usred bela dana zaklali u Sisevcu bravara Stojana Ivanića, njegovu ženu Magdalenu Modiku, ćerku Ceciliju od 12 godina i ćerku Dragicu od 4 godine.“

Kad su se zbog tog užasnog zlodela pobunili meštani, govoreći da su Ivanići dobri ljudi, iako „druge vere“, četnici su zaklali još jedanaestoro seljana „svoje vere“, ako ona uopšte kod zlikovaca-koljača postoji kao ljudska vrednost.

Još jednom Paković: „Četnici Draže Mihajlovića su sistematično činili zulum po Srbiji, a trpeli su ga i pod njim izdahnuli najbolji ljudi, omladina, deca, dojenčad i nerođeni u majčinim utrobama.“

Samo ova knjiga i ovaj tekst, ubedljiva su negacija sramotne sudske rehabilitacije vrlog saradnika nacista i osuđenog zločinca nad svojim narodom. Za četničke ljubitelje iskopina, važniji je njegov zatureni grob nego svi zločini.

U vrednosno rascepljenom društvu, sunovraćenom pred osionim budalama i njihovim ludačkim ambicijama, pre no što je potpuno razori Vulin pravi rascepljenu vojsku: jedni su kod partizana, drugi kod četnika, pa šta ispadne. Valja sačuvati svoje mladalačke ideale iz revolucije pod Mirinom suknjom i mirnu tranziciju domaćih fašistoida i šešeljoida u pristojni svet. Mada ništa od toga nije moguće.

Da li je onda grupa vojnika Vojske Srbije, u danima pobede nad fašizmom, na Ravnoj Gori pozdravljala fašizam? Čini se da jeste i tu nema pogovora. Stajali su mirno i salutirali jednom od njegovih simbola koji se meri pre svega zaboravom i negiranjem strašne istine. Taj je simbol iz zločinačkog strašila, vrednosnim nazadovanjem i sunovratom imenovan u heroja mračne Srbije, i iz te tame nam nema izlaza.

Da Vas podsetimo:  DA LI JE VOJNA OBAVEZA POTREBA I ŠTA O NJOJ MISLE MOMCI U DIJASPORI

Na Vučiću je da se odluči: da li je za Besmrtni puk, ili za Ravnu Goru? Ili traži težak kompromis, kao uvek i svuda, trudeći se da iz svega izađe sa sumnjivom slavom, bez kajanja za sve laži. Iz svojih čestih putovanja, on se još češće vraća mrtvom puku u Srbiji, koji je i postrojio njenu vojsku na Ravnoj Gori.

U stroju moskovskog puka, pored znamenitog dede Anđelka, bilo je mesta i za slike devojčica Cecilije i Dragice, zaklanu decu Stojana Ivanića, dve male recke na kundaku Dražinog mašingevera. Ali, više nema nikoga ko bi te fotografije mogao da ponese.

Ljubodrag Stojadinović

Peščanik.net

11 KOMENTARA

  1. O Benkovcu i „pedeset oficira u potiljak“- grozomorna izjava! Molim Redakciju da, pored one moje sitne reakcije, objavi sljedece, a radi herojske pogibije Komandanta Garnizona Benkovac. Nikada JNA nisam smatrao svojom armijom, ponajmanje onda kada sam morao da sluzim u njoj, a tek devedesetih… Kako gdje, ali Garnizon benkovacki- jos u onoj Kraljevoj Jugoslaviji najveci tenkovski bataljon- devedesetih je veoma brzo postao srpskim, nikako JNA-ovskim: shvatilo se da je JNA najveca nesreca za srpski narod- ovdje nije moguce to objasnjavati- , da, kao armija, nema nikakvu centralnu komandu, opste rasulo… i Komandant Garnizona Momcilo Momo Bogunovic (i drug mi jos iz djetinjstva) brzo se snalazi….
    U boju sa Hrvatima, dakle nacistima, zaista herojski gine… Kakvi „potiljci“, idiotizam…
    Molim Redakciju da radi Mostiju Momcila Bogunovica ovo objavi- da mu, Junaku, mirno pocivaju…

  2. Ni fasizam, ni, gle!, NEOfasizam, a da je
    s r p s k i, niti postojao, niti postoji- naprosto to je sadrzaj nekog drugog naroda, drugih naroda; ne znaci to da ovaj DRAGOljub nije fasista ili, cuda!, NEOfasista, ali ako je to, onda je iz onih DRUGIH, nikako od Srba; on govori o sebi i svojima i o svom i svojih
    „djelima“; a da ne bi Srba, kako bi bilo i tih im d j e l a, po cemu- jedinom- bi se poznali….
    PUKOVNIK! Koje li to armije? A, tek, pisatelj? Uvijek je u trendu, uh!- i petooktobarski jurisnik, no zivot ga pregazi, a niko- ni oni najnisciji- da ga prigrle: ta, sta ce kome .p u k o v n i k koji nezna koje armije je pukovnik….

  3. Чим прочитам будалаштину типа „srpski neofašizam“,
    не читам даље, јер је написао неко ко је или незналица,
    или будала, или злонамеран, или помало од свега претходног.

  4. Ovako,Stojadinoviću,svi oni koji se razumeju u komunističku prevaru,a posebno UDBE I KOS-A,znaju da je KOS po zadatku postavio svoje,na razna mesata,tako i tobožnje novinare,pa si se i ti tu našao kao slučajno.Pošto ti nisi istoričar,a vidim da se kao i svi vaši komunisti po zadatku bavite istorijom,kao delom obaveznog obmanjivanja onih koji nisu ništa pročitali o masovnim zločinima komunista,jer su takvi kao ti javno govorili umesto istoričara,da ti ja odgovorim.Ti se sada deklarišeš kao tobožnji novinar,koji deli lekcije iz istorije,pa me interesuje,kako ti ne napisa nešta o zločinima komunista pre drugog rata,pogotovu za vreme rata a da ne pričamo o zločinima komunista posle rata i o koncentracionim logorima,širom Srbije i Bosne.Ako si ti tobože neki novinar,što ne opisa zločine komunista,koji se ne mogu izbrojati,eto zločinima komunista 1941 i 1942 u C.Gori i Hercegovini,koje počiniše titovi komunisti,Petar drapšin,sava kovačević,pravica,šegrti,popovići,ma ko da nabroji.Kako kao novinar ne napisa ceo plan K.Marksa,o delu gde govori o mržnji prema slovenima a posebno mržnji prema srbima.Štro ne istraži kako je došlo do kojih zločina,ma čiji da su oni bili,pa i četnički,vojska ko vojska.Kako ne opisa ko je organizovao odlazak na izmišljeni rat u Hrvatskoj Srba u bubanj potoku,gde su im namerno stavljane kokarde,da bi se zvali SRBOČETNICI.kako se ne seti da opišeš ko je prodavao municiju napravljenu u Srbiji,Hrvatima i muslimanima kpoji su ratovali protiv Srba u tim krajevima.Gde ti bi da opišeš zločin nad srpskim dečacima u Peći u kafeu panda.Gde ti bi da opišeš putešestvije Marka Mesića,od crne legije do sovjeta pa do srca Srbije gde po šumadiji masovno ,ali sada kao partizan,pobi masu Srba nazivajući ih neprijateljima naroda.Gde bi da nešta napišeš o masovnim streljanjima u Sloveniji 1944,a Slovenci obeležili 550 masovnih grobnica,stradalih od komunista,po završetku rata.Po tebi smo svi mi Srbi zločinci kopji ne pripadamo vama komunistima.E da znaš da vas je naj bolje opisao jedan sovjetski general u filmu SOVJETSKA PRIČA,to bar svak može pogledati na internetu.

  5. Титоисти не одустају од лажне историје, па морам и ја да понављам неке чињенице.
    Да, Дража јесте био међу првим герилцима Европе. У априлу 1941-е је за комунисте још важио пакт Хитлер-Стаљин (на основу којег су стаљинисти чак и проширили границе СССР-а), па нису дизали устанак до јуна, тј до наглог прекида савезништва између Хитлера и Стаљина.
    Петен, Павелић, и њима слчни су за време рата живели у вилама и ишли Хитлеру у посету, док је Дража живео у шуми и глава му је била уцењена. Зато не може да се упоређује Дража са овом двојицом и њима сличним.
    Четници су починили ратне злочине. Истина, али чинили су их и титоисти, и наставили да чине зло и после завршетка рата, и на крају довели Србију до пропасти. Четнички злочини нису били саставни део државне идеологије као што је то био случај код усташа, већ су углавном извршени као одмазда за злочине над Србима и због успостављања „равнотеже страха“.
    Што се тиче израза „србочетници“ којег се овај титоиста гнуша, могу да га подсетим да је хрватска пропаганда у истој мери користила и израз „србокомунисти“, дакле без обзира на идеологију, хрватска пропаганда је имала неко погрдно име за Србе, али и за припаднике ЈНА.

  6. Verovatno je istina da su cetnici ubijali ali sto ne kazete koliko su partizani ubili samo zato sto su bili bogati i uzeli njihove kuce.U crvene se jos uvek kunete iklanjate njihovim spomenicima.

  7. Љ.С. не може да заборави своју ЈНА прошлост, када му је било добро. Требало би да бар покуша да напише један чланак о месту и улози срамне ЈНА у грађанским ратовима деведесетих. …Иначе, мени је та прича о партизанима и четницима одувек одбојна зато што не налазим себе ни на једној од тих страна.

    • Hm,hmm…JNA ? linijom razdvajanja,omedjila je srpske prostore,a onda su “ cetnici pocetnic-drazinovci“ nasrnuli,i otimali “ svoje zone odgovornosti“..buduce “ nahije“, pri tom u okolini Benkovca i na Baniji,ubili oko 50 oficira JNA,mahom “ metkom u potiljak“… Draza je bar imao sudjenje !
      http://www.youtube.sudjenjedrazi.com

      • Lune
        JNA ? linijom razdvajanja,omedjila je srpske prostore“
        На тој „линији“, високи официри ЈНА, наравно не сви, изнајмљивали су оружје и муницију за добре паре свим странама у сукобу. Подаци су из рата у Босни, за Хрватску не знам. У Херцеговини их локално становништво терало, називајући их мангупаријом и тражећи да пре одласка оставе технику коју су људи ионако већ платили из пореза.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime