Mržnja s osmehom

1
384

Spot kruži regionom – spot ljubavi. Dobro, ne baš ljubavi, ali svakako protiv mržnje. Spot je deo kampanje e-magazina Buka protiv mržnje na društvenim mrežama. Donkihotovski posao, reklo bi se. Ali očigledno i zabavan. Iza spota u vidu reklame za recimo lanac supermarketa ili neku mesnu (s obzirom na sataru u prvom planu s početka spota – koljačku) industriju autorski stoji Predrag Ličina. U spotu glume Hristina Popović, Goran Bogdan i Severina (Kojić). Do sad je, kaže Buka, spot na raznim mrežama otvoren oko pet miliona puta. Na youtube kanalu Buke, spot se bliži milionitom otvaranju.

U Buci kažu – neverovatan uspeh kampanje. Pod uspehom se tu, verujem, misli na veliku pažnju koju je spot privukao. Sama kampanja pak traje duže, i pre spota nije imala sličnih uspeha. Pored toga, ako je cilj kampanje da bude manje mržnje, rano je govoriti o uspehu. A pre nego što se uopšte utvrdi učinak, svakako bi se trebalo dogovoriti kako se on meri. Pitanje je hoće li se veliki broj pregleda spota prometnuti u mali broj poruka mržnje. Dobro, ne mora mržnje uopšte, nego barem međuetničke mržnje na prostoru Jugoslavije, jer je baš ta mržnja isključivo i meta Ličininog propagandnog spota (propagandnog u krajnje pozitivnom smislu te reči).

Dok se ne dogovorimo o merilima, možemo se osloniti na iskustvo. Parodijsko ironična poetika spota i način na koji se šalje poruka nisu nam nepoznati. Do sad smo ih videli barem dva puta baš u vezi sa mržnjom – i međuetničkom i prema manjinama u postjugoslovenskim zemljama. Prvi put u filmu Srđana Dragojevića „Parada“ iz 2011. godine. Čitalac se seća – film je, mereno filmskim/bioskopskim merama bio veliki uspeh. U prvih par meseci, oko 350.000 ljudi platilo je kartu da ga vidi u bioskopima u Srbiji, 150.000 hiljada u Hrvatskoj, 25.000 u Sloveniji, 40.000 u Bosni i Hercegovini, 20.000 u Crnoj Gori. Na uloženih preko milion dolara, film je iz bioskopa vratio oko četiri miliona dolara. Zaista uspeh.

Da Vas podsetimo:  Od čega će zavisiti broj Srba stradalih u Jasenovcu?

Kasnije se prikazivao i na raznim televizijama, pa nije preterivanje ako se pretpostavi da ga je videlo više miliona ljudi. Film tako uspešno živi u javnosti svoj filmski život već deset godina. Nesrećni je sticaj okolnosti što se taj životni vek filma praktično podudario sa provalom mržnje u Srbiji, pošto su se vlasti već 2012. dokopali novoradikali. Zaključak je sumoran – koliko god da je film dobar, a jeste dobar, i koliko god da ga je ljudi videlo, a videlo ga je izuzetno mnogo ljudi, i koliko god da je poruka filma bila i protiv međuetničke mržnje i protiv mržnje prema „pederima“ (pederi stoji pod navodnicima da bih reč ogradio od svih pogrdnih konotacija, jer to nije i ne može biti ružna reč), mržnja je u Srbiji pobedila.

Sam autor spota iz Bukine kampanje, Predrag Ličina takođe je u 2019. imao izuzetno uspešan film – „Poslednji Srbin u Hrvatskoj“. Reč je o izvanrednoj parodiji na priče o zombijima. Ali, i ne samo na te priče. U fokusu filma su upravo međuetničke mržnje. Izvor najvećeg straha u „Poslednjem Srbinu u Hrvatskoj“ nisu ni zombiji, ni pretnja da će nestati (sopstvena, kojagod) nacija, nego upravo preživljavanje po cenu da se nacije izmešaju, to jest da potomstvo dobiju iz (etnički) mešanih brakova. Tako se u filmu Ličina vratio izvornim postavkama američkog (južnjačkog) žanra o zombijima – strahu od meleza i mešanja rasa.

No, ponovo, koliko god da je film genijalan, a jeste, i koliko god da mu je poruka jasna i humana, a jeste do krajnjih granica, samo par godina kasnije, dakle u Hrvatskoj danas imamo očajničke pokušaje da se srpska manjina veže za prema Srbima mrzilačku (dobro, hejtersku) stranku na vlasti, što ide dotle da se u glasilu te manjine cenzuriše upravo autor koji već decenijama, i on genijalno, piše protiv mržnje uopšte i progona Srba u Hrvatskoj posebno. Jeste, mislim na Viktora Ivančića i zagrebačke Novosti, čiji je glavni urednik, u čijem je zaleđu verovatno stajao sâm Milorad Pupovac, odbio da objavi Ivančićev tekst jer se u njemu ne govori lepo o aktuelnom predsedniku hrvatske vlade i HDZ-a.

Da Vas podsetimo:  Srbi ubeđeni da na Zapadu sve valja, a kod nas ništa ne valja!

„Paradu“, „Poslednjeg Srbina u Hrvatskoj“, te spot iz Bukine kampanje ne povezuju samo slične poetike i poruke, povezuje ih i glavna glumica Hristina Popović. Cela filmska karijera ove glumice mogla bi se videti kao jedan dosledni angažman protiv mržnje. Pored pomenuta dva filma, tu su i „ozbiljni“ (ako su „Parada“ i „Poslednji Srbin u Hrvatskoj“, iako beskrajno ozbiljni, ipak komedije, onda ćemo drame iako zaista ozbiljne ipak staviti pod navodnike) „Krugovi“ Srdana Golubovića iz 2013. i „Pored mene“ Stevana Filipovića iz 2015. Kao Popović, Goran Bogdan takođe ima impresivnu karijeru protiv mržnje, oličenu i u prošlogodišnjem, opet uspešnom filmu „Otac“ Srdana Golubovića.

Sa svojom višedecenijskom uspešnom jugoslovenskom karijerom u polju popularne kulture, Severina sasvim mirno stoji pored Hristine Popović i Gorana Bogdana, bezbedna od zluradog zadatka za publiku – izbacite uljeza. Ali, i za njen angažman protiv mržnje stoji isti komentar kao i za sve ostale protagoniste u ovoj filmskoj/medijskoj priči – mržnja odnosi pobedu.

Zašto, naivno se pita čitalac, kada su apsolutno svi akteri u svim ovde pobrojanim primerima i pametni i talentovani i vešti da osmisle, ubedljivo artikulišu i uspešno pošalju poruku vrednu pažnje? Odgovor je naravno jednostavan – svi su oni uspešni, baš kao i najnovija kampanja Buke – mereno merilima ekonomije klikova na društvenim mrežama. A ta ekonomija živi i profitira na mržnji, a ne na ljubavi i razumevanju, baš kao i politički sistemi koji joj stoje u zaleđu i, kako u postjugoslovenskim zemljama tako i drugde, prave joj prostor i pružaju podršku. Buka je krenula u tešku borbu – da promeni suštinu ekonomije klikova. Ali uspeh meri baš klikovima.

To ne znači da pokušaj nije vredan pažnje i poštovanja. Naprotiv, baš zato što je donkihotovski zaslužuje svaku pohvalu. Samo što – uspeh je ostvaren, a od cilja smo i dalje beskrajno daleko.

Da Vas podsetimo:  Smilja Avramov: Da smo problem hrvatskog genocida nad Srbima postavili 1945, ne bismo doživeli 1991. godinu

Izvor: Peščanik

1 KOMENTAR

  1. http://www.novinar.de/2009/07/26/sporazum-ustasa-i-komunista-iz-1935-godine.html
    Sporazum ustaša i komunista iz 1935 godine
    Svesni teškoće u borbi, bez obzira na podvojenost u pоgledu na društveni poredak, vođstvo hrvatskog narodnog ustaškog pokreta i vođstvo jugoslovsnske komunističke stranke u Kraljevini Jugoslaviji,

    +++

    ovlašćeno i sporazumno sa svima prvacima legalnih i ilegalnih formacija sklapa sledeći

    SPORAZUM

    1) Vođstvo hrvatskog narodnog oslobodilačkog ustaškog pokreta s jedne strane i vođstvo komunističke stranke s drugs strane svesni su težine svoga položaja koji dolazi od zajedničkog neprijatelja, svake jugoslovenske vlade i srpskog naroda kao nosioca srpske hegemonije (nadmoćnost) i podržavaoca svakog režima koji sputava, smeta i tupi nade:

    a) kod hrvatskog naroda da će ikada doći čas oslobođenja ispod srpskog jarma,

    b) kod komunističkih masa da traže saveznike u rušenju postojećeg stanja, ma kakve poglede taj saveznik imao na poredak i formu države po postignutom uspehu.

    2) Vođstvo jugoslovenske komunističke stranke svijesne svoje uloge, priznaje da do komuniziranja Balkanskog poluostrva ne može doći dok se ne slomi kičma srpstvu i pravoslavlju, jer je poznato da su to dva faktora koja su omela prodiranju Osmanlija na Zapad i komunizma i Austrije na Istok. Sporazumni su da uništavanjem svega što je srpsko i pravoslavno utire se teren za komuniziranje Jugoslavije i Balkanskog poluostrava.

    Vođstvo hrvatskog oslobodilačkog ustaškog pokreta predoseća da bi bez promene postojećeg stanja hrvatski narod podlegao jugoslovenskoj lukavosti i srpskoj hegemoniji i nudi saradnju svima porobljenima Jugoslavije i komunističkoj stranci posebno, da ubrzaju tok događaja sredstvima i načinima prema uputima svoga vođstva.

    3) Vođstvo hrvatskog ustaškog pokreta obavezuje se da će sve štrajkaške demonstracije, manifestacije i sve razne izgrede koje izvode komunističke formacije potpomagati i u njima učestvovati. Vođstvo komuniegičke partije smatrajući hrvatski ustaški pokret jakim činiocem i pomagačem urušеnju postojećeg stanja, obećanje svaki podržak i potporu u ostvarivanju ustaških ideala.

    Vođstvo i jedne i druge strane obavezuje se da će izbegavati, sve svađe i zadevice između jednih i drugih; u napisima, ličnom razgovoru i itd…, a u slučajevima demonstracija, revolucija i ratova, jedne druge bez prigovora pomagati, naročito uništavanjem svega što je srpsko i pravoslavno, kao što je istaknuto u tačci dva ovog sporazuma.

    4) U slučaju lokalnih nesporazuma dužnost je lokalnog vođstva ustaškog pokreta i komunistrpke stranke da sve sukobe odnah likvidiraju, a svaka formacija o tome svoje starije jedinice obavjestnti. Neskladnost načelne naravi rešava vođstvo hrvatskog ustaškog pokreta i vođstvo jugoslovenske komunističke partije.

    CILJ

    Jugoslovenska komunnstička stranka kojoj je Zakon o zaštiti države od 1922. god., onemogućena akcija slobodnog kretanja i rada sa jedne, i vođstvo hrvatskog oslobodilačkog pokreta s druge strane, primaju na sebe zajednički i sporazumo DUŽNOST zajedničke borbe i međusobnog pomaganja u svakom slučaju potrebe do postignutog cilja: raspadanja jugoslovenske države i uništavanje svega što je srpsko i pravoslavno.

    Sremska Mitrovica, juni-lipanj 1935. godine

    Za komunistnčku stranku
    Moša Pijade, s.r.

    Za ustaški oslobod. hrv. pokret
    Dr. Mile Budak, s.r. advokat

    Original se nalazi: Vojno istorijski institut JNA, arhiva neprijateljskih jedinica Br. reg. 3/2; Kutija-116/1638

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime