Kada je Šekspir u ‘Hamletu’ napisao svoju čuvenu rečenicu ‘To be or not to be’ (Biti ili nebiti’), nije ni slutio da ovaj izraz u postmodernim vremenima može imati više značenja. Ergo (dakle), za predsjednika vlade Srbije, dilema se, izgleda, svodi na ‘Biti za Zapad’ ili ‘Biti za Ruse’. Vučić je izuzetno inteligentna osoba, a dobro zna i historiju, pa se odlučio za ‘Tito-varijantu’, koja u postmodernizmu glasi ‘I biti i nebiti istovremeno’, a što se jednako odnosi kako na Brisel-Vašington, tako i na Moskvu. Usput se sjetio i one narodne ‘Umiljato janje dvije majke siše’. Doduše, cijena za ovakvu „nesvrstanost i miroljubljivu koegzistenciju“ bila je poprilična, barem što se teritorijalnog integriteta tiče (15% manja Srbija), mada ne, i nikada, sasvim. Ali dobro, narod je i za to glasao imajući povjerenja u svog vođu.
Činilo se, da će sve dobro ići. Status kandidata za ulazak u EU dobiven, Putin u Beogradu i najava gradnje ‘Južnog toka’; milijarde dohotka s jedne i s druge strane. A onda su počeli problemi. Ameri, kojima kao stanje u svijetu odgovara jedino hladni rat, rekli su Vučiću: „Nema Cile-Mile. Priznaješ teritorijalni integritet Ukrajine, a ne uvodiš sankcije Rusiji. To za nas znači da si protiv nas.“
Ni Rusima se Vučićeva taktika nije svidjela: „Što nas briga što ne uvodiš sankcije protiv nas, jer, u protivnom, tako jedino sebi možeš škoditi. Nama je važno da ti priznaš da je, od sada, Krim legalno u sastavu Rusije, a ne Ukrajine. Pošto ti tvrdiš suprotno, e, onda plati dugove, nema više jeftinog gasa, a nema, čini se, ni ‘Južnog toka’.“
Ovakav stav Rusije su sa radošću dočekali dobro plaćeni prozapadni „intelektualci“. Oni, ma što god pričali, drže se, kao pijan plota, one latinske: Ceterum censeo Karthaginam esse delendam’. Što u slobodnom prijevodu znači: ‘Smatramo, da neophodno moramo ući u NATO i EU’. S druge strane, proruski zanesenjaci govore s mnogo argumenata o ‘Majčici Rusiji’, pravoslavlju, slavenstvu i historijskim vezama. Iskreno rečeno, izbor je težak, a jedno, nažalost, isključuje drugo; jer mi smo istodobno Evropa i Rusija, a i Rusija je Evropa. U teoriji komunikacija, to se zove ‘kognitivna disonanca’, a odnosi se na situaciju kada netko mora u sebi birati između dva suprotstavljena stava, a oba su mu podjednako draga.
U francuskom jeziku postoji izreka:’Cherchez la femme’ (‘Tražite ženu’ – kao uzrok neke petljavine ili kada stvari treba otpetljati). Čini se ponekad, da je Vučić tu ženu pronašao u Angeli Merkel. Vidjet ćemo.
