Promenom Ustava do „oslobađanja“ KiM

0
858

Promenom Ustava do „oslobođenja“ od Kosova

Direktor Kancelarije za Kosovo i Metohiju Marko Đurić izjavio je Leposaviću da je Srbija dobila predsednika i čoveka koji Srbiju voli više od sebe samog i da je to vrlo važno za sve. Predsednik Srbije kako kaže Marko Đurić voli Srbiju više od sebe što do sada niko nikada nije rekao za nekog političara ili državnika u Srbiji. Samo je Luj 14 rekao „Francuska to sam ja“. Slično je mislio i Napoleon Bonaparta ili vođa Trećeg Rajha koji je smatrao da mu je Nemačka „verenica“. Srbiju više od sebe, svoje porodice i vlasti nije voleo ni Slobodana Milošević. Vlast je ta koja se voli više od svega. Ovo političko „pobožništvo“ predsedniku Srbije od strane njegovih saradnika samo je znak da je reč o udvorištvu koje se na kraju završi izdajom ili zaverom protiv vođe. Predsednik Srbije Aleksandar Vučić stupio je tron vlasti šefa države i krenuo je da sprovodi politiku koju je dogovorio sa EU i stranim moćnicima, ali ne što je dogovorio i sa građanima Srbije koji su mu dali glas da pobedi

Bolna pitanja nacionalnog opstanka?

Louis_XIV_of_France_and_his_family_attributed_to_Nicolas_de_Largillière
Luj XIV (Vikipedija)

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je da želi da otvori društveni dijalog o Ustavu i odnosu prema KiM, kao i o odnosu prema regionu, a koji će trajati više meseci. Postavlja se pitanje da li je Aleksandar Vučić pristao po savetu stranih savetnika i diplomata da odmah otvori ovo pitanje pre socijalnih i ekonomskih, jer je oko 50 odsto prodica na ivici socijalne bede. .Zapadni moćnici iz SAD, Nemačke, ali i MMF očekuju da dođe do promene ustava Srbije i teritorijalne nove organizacije uz ustavno ali i političko preuređenje državnih interesa na Kosovu i Metohiji. Predsednik Srbije Aleksandar Vučić je za Radio Slobodna Evropa (RSE) koji inače dugo kontroliše i formirala je CIA kaže da će tako da se vidi „gde je naša politika“, gde vidimo Srbiju u narednom periodu i kakva je politika za koju se borimo i šta je njen sadržaj. Predsednik Vučić traži novi politički dijalog oko promene Ustava, ali odnosa Srbije prema Kosovu i Metohiji. Predsednik Vučić kaže „To su ozbiljne, odgovorne stvari. I ako možemo tu vrstu dijaloga da otvorimo i sa političkim strankama, sa političkim predstavnicima, zašto ne verskim zajednicima, civilnim društvom, nevladinim sektorom, sa svima o tome šta su ciljevi Srbije, gde je njeno mesto u budućnosti. Kada strateški postavite ciljeve, moći ćete da pronađete put.”

Da Vas podsetimo:  “ŠTO JE NOVAK SA REKETOM, TO JE VOJA SA BUBNJEVIMA”: Četvorogodišnjak talentom očarao Srbiju!

Kosovo i Metohija i sve što predstavlja za identitet srpskog naroda i identiteta među evropskim narodima nije više isključivo po mišljenju Predsednika Vučića nacionalno već i državno-ekonomsko pitanje ovo vremenskog karaktera .

Šta je racionalna politika prema Kosovu?

Predsednik Srbije pokušava da podseća širu javnost da Kosovo nije samo interes Srbije već da je ono i Albansko, i da je Kosovo preko SAD i većeg dela EU proglašeno za nezavisno još 2008 godine sa suverenim pravima Albanaca. Interesantno je da su sve vlade u Srbiji od 2001 do danas prema Kosovu i njenom statusu i državnim i nacionalnim interesima zastrašujuće kasnile ili bile pasivne počev od imovine, prava, kulturnih dobara preko života Srba koji su ostali na Kosovu. Kosovo je postalo nacionalni “geto” bez javnosti, prava na javnost u Srbiji. Predsednik Srbije deluje “pedagoški” i kaže „Da znamo kakva je uloga Albanaca„. Da stvari postavimo u racionalnu ravan, na nacionalni nivo i da na takav način o tome razgovaramo Racionalna politika ima dve dimenzije. Prva je odricanje od Kosova i fazno udaljavanje u skladu sa puteme Srbije u EU koja traži “normalizaciju” odnosa Beograda i Prištine, i da Beograd ne blokira i ne smeta Kosovo u integracionim procesima. Druga racionalna poltika je da se Srbija bori za svakog Srbina na Kosovu, za svaku crkvu i manastir, za rudna bogatstva gde ima “tapije”. Jedna je politika kapitulacije i prihvatanja krivice NATO agresije na Srbiju 1999 godine i otimanje Kosova kao prirodni put, a druga je negacija takve politike borba za svoje interese. Lepo je što Predsednik Srbije Aleksandar Vučić brine o Srbiji više “nego o sebi“, ali karakter politike je velika zabluda između fikcije i realnosti koja državnike i političare može da vine u visine, ali i da ih baci u blato izdaje i nerazumevanja.

Da Vas podsetimo:  Ovo i ono vreme, ovi i "oni" protesti, onaj i ovaj predsednik - ali ishod će biti sličan

Briga za Srbiju ili vlast?

Zato Predsednik Srbije Aleksandar Vučić kaže: „Brinem za budućnost Srbije“. I lepo sam juče rekao: poštujem ja svaku crkvenu zajednicu. Ali naš je posao da brinemo o zemaljskom životu, o nekom nebeskom neka brinu neki drugi” Predsednik treba da brine o državi, a u državi je po pravilu najstarija crkva jer iz nje proizilazi država i pravo, a iz religije moral i narodni duh računajući i sabornost i narodna politika. Bez SPC nema rešavanja Kosovo i Metohije jer SPC i srpski pravoslavni narod polaže “tapiju” na imovinu “metoha”, i na svoju nacionalnu vertikalu. Ako se SPC ne pita i ne sluša onda se postavlja ključno pitanje ”Zašto do sada Vatikan nije priznao Kosovo kao država Rimokatoličkog sveta?“. Predsednik Srbije kao “domaći zadatak” ima i promenu Ustava .Predsednik Vučić kaže “Hajde da sednemo da razgovaramo, ako možemo da razgovaramo. Ako možemo da se dogovorimo, mi smo nešto uradili za svoju zemlju. Ako propadne, znači da smo još jednom više brinuli o zemlji svojih dedova nego o zemlji svoje dece” Predsednik Vučić dobro zna da nasledstvo i materijalno i duhovno ide od predaka. Bez dedova i očeva nema ni budućnosti današnje dece. To isto važi iza nacionalni identitet, jezik, pismo, tradiciju, veru i kulturu mita. Svi ozbiljni narodi Evrope imaju svoje mitove, i onih i neguju i prilagođavaju današnjem vremenu. Odricanje od toga je čupanje korena srpskog naroda. Ni jedna politika na to nema prava u Srbiji.

“Teške”reči episkopa Atanasija Jevtića Aleksandru Vučiću

Da se podsetimo na neke teže reči iz otvorenog pismo penzionisanog episkopa Atanasija Jevtića upućeno Aleksandar Vučiću tadašnjem premijeru na Božić 2016 godine. Po episkopu Jevtiću, Aleksandar Vučić je privatizavao i nebesku i zemaljsku Srbiju, i kao svaki neokomunistički mutant proglasio se za samozvanog gospodara neba i zemlje, odreditelja i presuditelja sudbine Srbije i srpskog naroda u oba sveta i oba veka, u istoriji i metaistoriji. Episkop Jevtić piše Aleksandru Vučiću „Srbi su prošli vekove života u slobodi i slavi, potom vekove u ropstvu i borbama za slobodu i samostalnost. U tome nas je, kad nije odmagala, ipak pomagala i hrišćanska Evropa, neke bar velike i prijateljske države i narodi. I mi smo im zahvalni. Ali Srbi nisu nikada trpeli da ih na Balkanu prave i oktroišu po svojim merilima i modelima, najmanje Austrija i Nemačka, pa ni gordi Albion. Zato nije ni komunizam ni socijalizam uspeo kod Srba, niti će Vučićev evrocentrizam uspeti. Pogotovu ne od ove već raspadajuće u svom totalitarizmu Europske zajednice. Jer Srbi na Balkanu nisu od juče, niti su divljaci, koji samo znaju da se kolju „u balkanskoj krčmi“, kako nas prezrivo karakterišu i jetko nad nama ironišu mnoge otuda nezvano došle „usijane glave ledeno hladnih srcâ“, što rekao Sveti vladika Nikolaj, bolji znalac Evrope od Vučića…….Kao vajni intelektualac, trebalo bi da zna, makar kao informaciju, da i đavo – „stalno radi, nikad se ne odmara od zla“; i takođe „da tajna bezakonja u svetu neprekidno radi“ (2Sol.2,7). Ali, te vekovne ljudske mudrosti su za Vučićev nivo svesti samo prevaziđeni mitovi, zato rado citira Volterov mit da „samo bedni narodi žive od istorije, i to tako što je izmišljaju“. Predsednik Srbije treba da okupi na bazi sabornosti sve one u Srbiji i van nje u rasejanju koji će da sačuvaju deo nacionalnog duha i dostojanstva prema Kosovu i Metohiji. O tome možemo da učimo od Izraela, Grčke, Turske i drugih naroda računajući Hrvate i Albance.

Da Vas podsetimo:  Koji su to Srbi “krivi“ što su spaljene mošti Svetog save

Tomislav Kresović

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime