Nacionalni pregaoci na čelu Dubrovačke plovidbe

0
2024

Na inicijativu Nika Boškovića osnovan odbor od nekoliko uglednih trgovaca radi nabavke broda koji bi saobraćao između Dubrovnika i Trsta. Osnovano je 1880. udruženje udionika (karatista) pod imenom „Dubrovačka parobrodska plovidba“. Kad je 1880. prvi parobrod udruženja nazvan ,,Dubrovnik” doplovio u gradskudubrovačku luku dočekan je sa oduševljenjem. U listu ,,Dubrava” istaknuto je : ,,Svijet bijaše toga dana ispunio vas lučki prostor s Porporelom; …Klicanju i mahanju ubručićima nije bilo konca … sve se je radovalo i ponosilo tom novom tečevinom. … I nije bilo ,,Dubrovnikova” odlaska, a dabrojno građanstvo ne bi izišlo na Peskariju, da ga vidi kako će isploviti punom parom iz luke, … Drugi bi ga opet zadugo pratili pogledom s Brsalja i Boninova, dok im ga ne bi nestalo s vida”. Parobrod ,,Dubrovnik” plovio je između Dubrovnika i Trsta a prvi zapovednik bijaše Vlaho Podić. Malo po malo udruženje je povećavalo svoj vozni park novim brodovima. Vlasnici parobroda (karatisti) bili su većinom Dubrovčani, a bilo je i nekoliko Dalmatinaca i Bokelja nastanjenih u Trstu.Na skupštini od 18. juna 1909. konstituisano je akcionarsko društvo a u prvom upravnom odboru bili su Nikola Bartole, Federiko Glavić, Ivo Jelić, kapetan Fabo Matijević, dr Vlaho Matijević, kapetan Mato Marinović, Lazar Milin i kapetan Ivo Papi a u nadzornom odboru Stijepo Knežević, Stijepo Matičević, dr. Melko Čingrija i Luka Pehovac. Novog poleta društvu dao jeFederiko Glavić, koji je otkupio veliki deo akcija od njihovih vlasnika u Trstu i sprečio da se sedište društva prenese u Trst. Tokom Prvog svetskog rata austrijska vojska rekvirirala je skoro sve parobrode društva.

Naročiti odbor u kojem su bili Luko markiz Bona, Federiko Glavić, Ivo Jelić, Rajmund Negrini i dr. Antun Puljezi sporazumeli su se 1917. o uslovima stapanja društva „Dubrovačka parobrodarska plovidba a.d.“ i udruženja „Naprijed“ i „Unione“. „Dubrovačka parobrodarska plovidba“ preuzela je sve parobrode društava „Naprijed“ i „Unione“ koja su istovremeno prestala da postoje.Posle rata parobrode društva su rekvirirale Francuska i Italija. Od 1924. do 1930. sagrađeni su parobrodi ,,Federiko Glavić”, ,,Nikola Pašić”, ,,Sveti Vlaho” i ,,Princ Andrej”. Federiko Glavić je bio glavni deoničar i stub društva a njegovi najbolji pomagači bili su direktori Tomo Glavić i dr. Stefi Račić.(1).

Srpska centralna banka na Primorju bila je deoničar Dubrovačke parobrodarske plovidbe. Srpska centralna banka na Primorju sjedinila se 1921. sa Srpskom bankom u Zagrebu. Luko markiz Bona bio ječlan Uprave „Srpske banke” u Zagrebu. U Upravnom vijeću „Dubrovačke parobrodske plovidba“ 1934. bili su :predsednik Federiko Glavić; članovi Tomo Glavić, Lazar Lađević, Ivo kap. Papi i dr. Stefan Račić. U Nadzornom odboru bili su : članovi Pasko Kolić, dr. Pavo Matijević i Petar Perić; Zamjenici Gašo Daleore i Josip Ucović. Društvo je zbog turizma veliku pažnju posvetilo obalnoj plovidbi.(2)

Prilikom posete Dubrovniku 27 septembra 1925. Kralj Aleksandar je u razgovoru sa Federikom Glavićemizjavio: „Nastavite započetom stazom, a državni faktori će se pobrinuti da se trgovačka mornarica, kao značajna sila u narodnoj privredi, razvija i živi”.(3) U prostorijama „Dubrovačke parobrodarske plovidbe“ u Dubrovniku veliki župan dr. S. Knežević4. februara 1926. predao jeFederiku Glaviću, predsedniku „Dubrovačke parobrodarske plovidbe“, orden Sv. Save II reda, kojim ga je odlikovao kralj Aleksandar. U prostorijama društva sakupili su se svi članovi uprave i revizori društva, zastupnici kapetana, mašinista, nostroma, mornara i ložača, kao i zastupnici agenata. Veliki župan je tom prilikom istakao zasluge Federika Glavića u pogledu razvitka dubrovačke mornarice. Jorjo Tadić istakao je u knjižici”Dubrovnik ilustrovani vođ kroz dubrovačku prošlost i sadašnjost”, koju je 1929. izdao Oblasni Odbor Jadranske Straže u Dubrovniku, dajeu Dubrovnikubilo središtepomorstva Jugoslavije, jer su 2/3 ukupne jugoslovenske tonaže pripadale dubrovačkim parobrodarskim društvima. (4)

U upravnom vijeću Dubrovačkeplovidbe 1938. bili su: predsednik Federiko Glavić, članovi Jendo kap. Čižek, Tomo Glavić, dr. Stijepo Knežević, Lazar Lađević, Josip Lovrić i Ivo kap. Papi. U nadzornom odboru Pasko Kolić, dr. Pavo Matijević i Petar Peter. Društvo je 1937. imalo 24 parobroda (10 teretnih i 14 putničkih). Ujutro 9. marta 1938. hicima iz mužara i piskom sirena najavljen je građanstvu dolazakparobroda „Dubrovnik” po prvi put u luku pripadnosti. Dolazak broda privukao je mnoštvo naroda u luku. Pod Lokrumom „Dubrovnik” je bacio sidro i tu se zadržao do podne, kada je krenuo za Gruž, gdje je posle podne na svečan način blagoslovljen. Kada je „Dubrovnik” posle podne polazio iz gradske luke sa Danača su pucali mužari, a iz zavjetne crkve dubrovačkih pomoraca Gospe od Milosrđa čula se zvonjava zvona. U Gružu na brod su se popeli predstavnici svih državnih, samoupravnih ustanova i nekojih kulturnih institucija. Član Upravnog odbora dr. Stijepo Knežević istakao je: „… brod na kojem se nalazimo, prvi je novi veći, a po svojoj konstrukciji i najmoderniji teretni parobrod jugoslovenske trgovačke mornarice. Već sama ova okolnost diktirala je odluku društvene uprave, da se parobrodu dade ime grada, koji slavnom svojom prošlošću, svojim spomenicima i prirodnim ljepotama na daleko slavi kao biser-grad naše države. Tako će parobrod „Dubrovnik”, pod našom zastavom, sa odličnim našim pomorcima, raznositi širom svijeta ime grada, koji mu je dao život i biti ne samo vidan svjedok pomorskog karaktera grada Dubrovnik i poduzetnog duha njegovih građana, već i svijetao primjer privrednog napretka naše domovine.” (5)

Da Vas podsetimo:  Koliko iznose donacije u Srbiji?

Direkcija ,,Dubrovačke parobrodarske plovidbe” odobravala je u izuzetnim slučajevima besplatnuvožnjusvojim brodovima ili uz minimalnu cenu. Delegacija Spoleka Čehoslovačkih carinskih činovnika posetila je maja 1928. Jugoslaviju. Poseta je bila deo zajedničke akcije za političko, ekonomsko i kulturno zbližavanjenaroda Jugoslavije i Čehoslovačke. Bili su srdačno dočekani od vlasti i od naroda, u čemu su prednjačili sokoli. Na stanici u Gružu goste su dočekali predstavnici Trgovačke Obrtničke Komore, Česke Besede i mnogobrojno građanstvo. Pozdravnu reč održali su predstavnikKomore i Česke Besede a u ime carinskih činovnika Vaso V. Piper koji je govorio o vezama dvaju bratskih naroda. Gosti su razgledali lepote Dubrovnika pod vođstvom profesora Marka Murata i Nika Đivanovića. Uvečer priređen je banket od strane Opštine i Trgovačkog Udruženja. Na banketu su bili prisutni predstavnici vojnih i civilnih vlasti i elita grada. Gosti su brodom„Kumanovo” otputovali za Kotor. Na Cetinju goste je pozdravio Gavro Milošević, starosta Sokolske Župe Njegoš. Na povratku u Kotoru su se ukrcali na brod „Karađorđe”. U Makarskoj na obali je bilo iskupljeno svo građanstvo sa muzikom i predstavnicima svih mesnih vlasti. Direkcije Dubrovačke i Jadranske Plovidbe omogučile su gostima besplatnu vožnju na svojim luksuznim parobrodima. U Spomenici koju je povodom posete izdalo Udruženje carinskih činovnika kraljevine S.H.S. istaknuto je: „Neka ova spomenica bude večni spomen našega Udruženja i neka služi kao primer budućim generacijama: „Da u slavenskoj uzajamnosti leži sreća svih Slavena ! ”.” (6)

Dubrovačka parobrodarska plovidba pomagala je nacionalna društva u Dubrovniku. Prilikom sahrane biskupa Ućelinija-Tice 1937. predusretljivošću Dubrovačke parobrodarske plovidbe koja je kako ističe list Srba katolika „Dubrovnik” i inače izlazila u susret nacionalnim društvima iz Dubrovnika, ustupljen je parobrod „Petka“ uz minimalnu cenu. Dva parobroda Dubrovačke parobrodske plovidbe prevezla su prvog maja 1938. u Cavtat dubrovačka kulturna i nacionalna društva sa njihovim članovima, na čelu sa „Maticom Srpskom“ u Dubrovniku da pohode i polože vijence na grobi spomenikValtazara Bogišića. Dubrovačka društva i ustanove dočekali su građani Cavtata.

Brodovi Dubrovačke parobrodske plovidbe zvali su se : ,,Pracat” (1900.), „Nikola Pašić”, „Kumanovo”, „Kralj Aleksandar I” (1933.), „Durmitor”, „Princ Andrej”(1930.), „Dedinje“, ,,Šipan”, …. (7)Štampa je pratila rad Dubrovačke Plovidbe. Ilustrovani list objavio je 22. 5. 1927. vest da je novi brod Dubrovačke Parobrodarske Plovidbe na krštenju nazvan „Nikola Pašić”.(8)

Smrt Stefi Račića potresla je Dubrovčane a pogotovo Srbe katolike.Parobrodi ,,Kumanovo” i ,,Ston” prevezli su veliki broj građana iz Dubrovnika, koji su želeli da prisustvuju sprovodu u Cavtatu. Kapetani Dubrovačke plovidbe snijeli su sa,,Kumanova” mrtvački kovčeg i svrstali se u nepreglednu povorku koja je ispatila leš do groblja. U kapeli Mauzoleja izvršeno je opijelo, kom je prisustvovala udovica gđa Pave. Po svršenom crkvenom obredu iznijeli su Cavtaćani kovčeg i položili pred vrata Mauzoleja. Tu je održano sedam oproštajnih govora. Prilikom sahrane dr. Stefi Račića u Cavtatu 17. marta 1937. Dubrovačko Srpsko Pjevačko Društvo „Sloga” otpevalo je „Dnes svjat” i „Vječnaja pamjat” od Mokranjca, a dubrovačka sokolska muzika otsvirala je posmrtni marš. U listu ,,Dubrovnik” istaknuto je : ,,Po svom nacionalnom osvjedočenju bio je u redovima srpske dubrovačke omladine, te se je kao takav uvijek i sa ponosom isticao, a u svakom momentu, kad je narodna stvar od Srba Dubrovčana, naročito od Srba katolika, tražila bilo kakvu žrtvu, pok. Stefi bio je u prvim redovima.” Bio je oženjen ćerkom Nikole Pašića. Pomendr. Stefi Račiću, direktoru Dubrovačke plovidbe i prvaku nacionalnog Cavtata održan je 13. marta 1938. Cavtatska opština održala je komemorativnu sednicu na kojoj je govorioNiko Vragolov. U svom govoru istakao je : ,,U nacionalnom pogledu gospar Stefi još kao mladić isticao se svojim radom, …da je još prije rata, za vrijeme Austrije, gospar Stefi kao mladić hodio u Beograd i tražio od srpske Vlade da se dubrovački brodovi stave pod Srpsku zastavu. … Za vrijeme rata gospar Stefi se je nalazio u Londonu gdje je odmah prve dane formiranja Jugoslavenskog Odbora, stupio u njegove redove … Najplodniji rad gospara Stefi ogleda se u pomorstvu, a najviše u Dubrovačkoj paroplovidbi,… da je on bio mozak i dušaDubrovačke paroplovidbe. … Osobito mu moramo biti zahvalni što je on pokrenuo akciju za dobijanje naše samostalne opštine. On je prvi poduzeo korake da Cavtat dobije svoju općinu …”. nakon komemorativne sednice Cavtatska Opština je odala poštu pokojniku, nazivajući obalu pred njegovim kućama ,,Obala Dr. Stefi Račića”. Opštinska uprava sa cavtatskim vijencem i građanstvom varoši Cavtat prisustvovala jepomenu, koji je priredila gospođa Pava Račić-Pašić svom suprugu i ocu u mauzoleju i na grobu. Pomenu su prisustvovali i istaknuti prijatelji Stefi Račića iz Dubrovnika, članovi dubrovačkog mjesnog odbora JRZ, Kristo Dominković, urednik ,,Dubrovnika” i Dubrovačka Građanska Muzika. Na grobuje govorio Niko Vragolov, kao predsednik mjesnog odbora JRZ, i od strane Cavtatske opštine i Odbora JRZ, položio lovorove vijence. Takođe položili su lovorove vjence Sokolsko društvo Cavtat, kao svom prvom starešini i Cavtatska diletanska muzika, kao svom dugogodišnjem predsjedniku.(9)

Da Vas podsetimo:  Saopštenje povodom godišnjice stradanja Srba u agresiji hrvatske vojske na RSK u avgustu 1995. godine („Operacija Oluja“)

Federiko Glavić rođen je na ostrvu Šipanu, u ranoj mladosti pošao u svijet. Radeći i štedeći postao je posle nekoliko godina vlasnik rudnikau Čileu. Vratio se u otadžbinu i nastanio sa svojom suprugom u Dubrovniku. Federiko Glavić je domaćem pomorstvu dao novog poleta. Poučen iskustvom stečenim u inostranstvu, bio je uvjeren da u napretku brodarstva leži i napredak privrede Dubrovnika. Zato je poticao svoje prijatelje da nabavljaju nove parobrode, a s druge strane je ulagao gotovo cijelo svoje imanje u more. I tako je domaćim kapitalom stvoreno skroz nacionalno parobrodarsko preduzeće, „Dubrovačka Parobrodarska Plovidba A.D.“. Brinuo se za dobro brodske posade, Prilikom svečanog blagoslova parobroda „Sv. Vlaho” u gradskoj luci, Federiko Glavić se uspeo na palubu broda i odmah uputio prema pramcu i spustio u pomješća za stanovanje mornara. Kad je izašao na palubu, upitan od članova uprave što je ondje radio, odgovorio je : „bio sam da vidim najprije fali li što mrnarima, jer znam da je svima drugim na brodu dobro”. Prilikom proslave devedesetog rođendana Federiko Glavić primio je mnogo čestitki od raznih ustanova i uglednih ličnosti. Imenovan je počasnim starešinom Sokolske čete u Luci Šipanskoj i kako se ističe u pismenoj odluci da se Sokolska četa„ukoliko jojjemoguće oduži za sva dobročinstva koja ste učinili i još činite narodu ovoga mjesta, moleći Vas, kao vjernom pristaši Sokolske ideologije da primite ovu čast”. (10)Federiko Glavić odlikovan je 1937. ordenom Sv. Save I reda. (11)

Povodom smrti Federika Glavića 2. januara 1941. njegov nećak Tomo Glavić, generalni direktor Dubrovačke plovidbe zaveštao je 740 hiljada dinara u dobrotvorne svrhe, među ostalim općini Šipan za siromahe 10.000 dinara, Sirotinjskom domu na Posatu 10.000 dinara. Osim ovih legataTomo Glavić odredio je da se zgrada, poznata pod imenom „Kosovka” na putu XIII novembra, preda „Zadužbini Federika i Tome Glavića”. Ova kuća koja je vredela oko 2 miliona dinara Tomo Glavić zavještao je za siromašne nezaposlene Dubrovnika i Šipana. (12) Uprava Dubrovačke Plovidbe povodom smrti Federika Glavića priložila je Pododboru društva Knjeginja Zorka 5.000 dinara a Oblasnom odboru Jadranske straže u Dubrovniku 2.000 dinara, na uspomenu svog dugogodišnjeg pretsjednika. (13) U svojoj knjizi ,,Dubrovnik i okolina” Lucijan Marčić je istakao : ,,U drugoj polovici XIX veka kapital nekolicine dubrovačkih Amerikanaca sa Šipana, Lopuda i primorja bio je uzrokom da je Dubrovnik onako snažno prkosio austrijskom nastojanju da birokratizira stanovništvo. Zato je Dubrovnik bio vazda nezavisan u svom političkom mišljenju.” (14)

Da Vas podsetimo:  O nezavisnosti Srbije

Na inicijativu Nika Boškovića „Dubrovačka parobrodska plovidba“ osnovana je 1880. kao udruženje udionika (karatista). Federiko Glavić je dubrovačkom pomorstvu dao novog poleta. Srpska banka posedovala je deonice Dubrovačke Parobrodarske Plovidbe. Na čelu „Dubrovačke Parobrodarske Plovidbe A.D.“ bili su Federiko Glavić, koji je bio glavni deoničar i stub društva, Tomo Glavić i dr. Stefi Račić.Dr. Stefi Račić bio jeSrbin katolik i prvakCavtata. Pokrenuo je akciju za odvajanje Cavtata od Konavala i stvaranjasamostalne opštine Cavtat u kome su Srbi katolici bili većina.Pod rukovodstvom nacionalnih i sokolskihpregalaca Federika Glavić i dr. Stefi Račića Dubrovačka parobrodarska plovidba pomagala je nacionalna društva u Dubrovniku, Cavtatu i na otoku Šipanu. Posle smrti Federika Glavića osnovana jeZadužbina Federika i Tome Glavića.

Saša Nedeljković
član Naučnog društva za istoriju zdravstvene kulture Srbije


Napomene :

  1. -ić, „Pregled dubrovačkog pomorstva“,juni 1937, br.6, „Jadranska straža”, Split, str.224-225; ,,Dubrovnik” prvi dubrovački brod na paru”, ,,Dubrava”, br. 27, Dubrovnikna Uskrsenje 1935, str. 12; ,,Dubrovačka Parobrodarska Plovidba od njezina osnivanja do danas”, ,,Dubrava”, br. 27, Dubrovnikna Uskrsenje 1935, str. 11, 12;
  2. Sofija Božić, „Srbi u Hrvatskoj 1918-1929”, Beograd, 2008, str. 137, 147, 148; Sofija Božić, „Srpsko društvo u Dalmaciji posle prvog svetskog rata: skica za sintezu istorijskog iskustva u prvoj jugoslovenskoj državi“, „Ljetopis Matice srpske u Dubrovniku“, Zbornik radova I, Beograd 2010, str.275, 276, 277; ,,Poslovanje Dubrovačke plovidbe”, ,,Dubrava”,Dubrovnik, 4 kolovoza 1934,br. 12, str. 4;
  3. Dr Stijepo Knežević, „Viteški Kralj prema trgovačkoj mornarici“, „Jadranska straža”,decembar 1934, Split, br. 12, str. 514; str. 341, br. 8, avgust 1937;
  4. ,,Podijeljenje odlikovanja g. Federiku Glaviću”, “Narodna Svijest”,Dubrovnik, 10. februara 1926, br. 6, str.4; Jorjo Tadić, ”Dubrovnik ilustrovani vođ kroz dubrovačku prošlost isadašnjost”, Izdanje “Jadranske Straže”, Obl. Odbor-Dubrovnik, Štamparija“Jadran”-Dubrovnik 1929, str. 25;
  5. „Blagoslov parobroda „Dubrovnik”, str. 172, br. 4, april 1938; „Glavna godišnja skupština dubrovačke plovidbe”, str. 214, br. 5, maj 1938, „Jadranska straža”, Split;
  6. „ Spomenica na posetuSpoleka …”, Carinski glasnik, br.7/8, Beograd, juli-avgust 1928, str.203,246-254;
  7. „Sahrana”, str.2, br.19, „Dubrovnik”, 8.6.1937, Dubrovnik; „Dubrovačke vijesti“, str. 3, br. 17, „Dubrovnik”,30 april 1938,Dubrovnik; „Jadranska straža“, str. 389, br. 9, septembar 1935, Split; ,,Poslovanje Dubrovačke plovidbe”, ,,Dubrava”, br. 12, 4 kolovoza 1934, Dubrovnik, str. 4;
  8. „Ilustrovani list”, br. 20, Beograd22.V. 1927, str. 8;
  9. „Dr. Stefi Račić”,„Dubrovnik”, 20 marta 1937, br. 7, Dubrovnik, str. 2, 3; ,,Godišnjica smrti velikog rodoljuba i ispravnog Cavtaćanina dr. Stefi Račića”, „Dubrovnik”,br. 11, Dubrovnik,19 marta 1938, str. 1, 2;
  10. „Devedesetirođendan gospara Federika Glavića”, „Dubrovnik”, br.17,Dubrovnik, 29 maj 1937, str. 5;
  11. „Odlikovanje gospara Federika Glavića“, „Dubrovnik“, Dubrovnik, 2.oktobar 1937, br.36, str.3;
  12. „Federiko Glavić”, mart 1941, br.3, ,,Jadranska straža”, Split, str.120; ,,Veliki dobrotvor Dubrovnika i siromaha”, „Dubrovnik“, br. 5, 1 februara 1941, Kotor-Dubrovnik, str.4;
  13. „Pohvalno”, „Izgledno”, „Dubrovnik“,Kotor-Dubrovnik, 8 februara 1941, br. 6, str. 4;
  14. Lucijan Marčić,„Dubrovnik i okolina”, Beograd 1937, str. 61;

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime