Nagrađeni za čerupanje Srbije

0
2876

lazarKrsticLestvice za uspon Lazara Krstića

Generalni direktor Mekinsija Dominik Barton objavio je krajem proše godine da je firma u 2015. izabrala 227 novih partnera, među kojima je i mladi Lazar Krstić, koji je sada stacioniran u Ženevi. Tako je bivši ministar finansija Srbije Lazar Krstić postao partner u globalnoj konsultantskoj firmi Mekinsi, u kojoj je radio i pre dolaska u Srbiju. Od 227 novih partnera, samo 25 njih je, poput bivšeg ministra, došlo sa pozicije izvan Mekinsija. Pre no što je Krstić postao ministar finansija u Srbiji na lični predlog premijera Aleksandra Vučića, bio je za stepenik niže u hijerarhiji Mekinsija sa zaradom od pola miliona dolara godišnje, a sada je na nivou direktora sa više od milion dolara zarade godišnje. Direktori u Mekinsiju zarađuju od jedan do tri miliona dolara godišnje, dok „principali“ (partnerski nivo na kojem je Krstić) uglavnom imaju bar pola miliona dolara.

Uspon i pad Bože Derikože

mladandinkicDejlicMekinsi je pored Krstića već regrutovao i aktivirao kao svoje zastupnike interesa i Božidara Đelića, koji je u Srbiji bio ministar finansija, i Radovana Jelašića, bivšeg guvernera Narodne banke Srbije. Logika Mekinsija je da ima svoje “insajdere” na ključnim pozicijama, pre svega, u državama u tranziciji i onima sa kriznim scenarijima. Uticaj Mekinsija je u Srbiji očigledno veliki, kada može da utiče na političke strukure u Srbiji, da postavlja svoje ljude na ključna mesta upravljanja finansijama.

Tako je nekadašnji funkcioner DS-a, Božidar Đelić, 2001. postao ministar finansija i ekonomije, došavši sa partnerske pozicije u Mekinsiju, da bi 2005. prešao na funkciju direktora za Istočnu Evropu u Kredi agrikol banci. Zatim se vratio u politički život Srbije kao potpredsednik Vlade, a onda se opet našao u Francuskoj, gde je od 2014. direktor u investicionoj banci. Ova kadrovska pomeranja pratila su lično bogaćenje Božidara Đelića u Srbiji, ali i sistematsko urušavanje finansija Srbije i njeno siromašenje i zavisnost od MMF-a. Božidar Đelić je bio i poslanik DS-a u parlamentu Srbije i kada je video slom DS-a, pokupio je svoje bogatstvo i napustio Srbiju. Počeo je, navodno, svoju karijeru u Srbiji skromno, na kauču svoje tetke, a iz Srbije je otišao sa desetak miliona evra od raznih poslova lobiranja i zastupanja, do provizija.

Da Vas podsetimo:  Statistika pokazala: Žene u Srbiji obrazovanije, ali JOŠ UVEK slabije plaćene

Sajentološka sekta G17 i guverner Radovan Jelašić

JelasicVispreni Jelašić se u Srbiji obogatio, ali nastavio je s razaranjem srpskog bankarstva po receptu Mekinsija. Jelašić je prvo radio u Dojče banci kao regionalni menadžer za Istočnu Evropu, a zatim prešao u Mekinsi, odakle je direktno imenovan za viceguvernera NBS. Nakon decenije u Srbiji, od čega šest godina na čelu NBS, Jelašić 2010. podnosi ostavku, a nedugo zatim postaje direktor Erste banke u Mađarskoj, što je funkcija koju i danas obavlja.

Mekinsi ima isprobani recept za regrutovanje svojih “ekonomskih ubica” u raznim državama. Talentovani Nišlija Lazar krstić je preporučen vladi Srbije i Aleksandru Vučiću za mesto ministra finansija. Kada je obavio niz radnji koje su oštetile finansije Srbije ili ih blokirale, izabrao je opciju ostavke zbog neslaganja sa dinamikom oko mera štednje sa premijerom Aleksandrom Vučićem, jer je naveo da “premijer ima meko srce” za “tvrde” ekonomske mere. Pokazalo se da je premijer racionalnije reagovao i doneo “sanacioni” program za Srbiju.

Lazar Krstić je u Srbiji bio ministar finansija i za taj posao dobio je povoljniji status u Mekinsiju sa realnošću da se u datom trenutku ponovo vrati u Srbiju ili ode u neku drugu državu da “sređuje” finansije kao što je to bio slučaj sa Božidarom Đelićem ili Radovanom Jelašićem.

Jasno je da ministri finansija i guverneri imaju rendgenski snimak finansija u državi i da se preko takvih informacija zapravo može daljinski upravljati i kontrolisati država i njena vlada. Pored Mekinsija, na sceni su i mreže MMF-a i drugih finansijskih centara moći, kao i Fultrajtovaca, u kontroli državnih institucija.

Moć MMF-a i Svetske banke u Srbiji

Među prvim ispostavama moći MMF-a i Svetske banke u Miloševićevoj vlasti bio je guverner NBJ dr Dragoslav Avramović, koji je kao penzioner ovih institucija došao po preporuci Slobodana Miloševića (bivšeg bankara) da spasava finansije Srbije nakon hiperinflacije 1994. godine.

Da Vas podsetimo:  Srbski ili srpski jezik?

Tada se postepeno stvarala ekipa oko dr Avramovića, u kojoj je bio i dr Miroljub Labus, koji će kasnije sa mr Mlađanom Dinkićem biti osnivač G17 kao ekspertske grupe koja je u mnogo čemu bila slična i povezivala se sa sajentolozima. Cilj ove sekte je bio kontrola finansija i banaka u nekim državama. MMF je duboko pustio svoje pipke u Srbiji.

Treba podsetiti na rasadnike kadrova MMF-a koji su i sada u vladi Srbije, poput Kori Udovički, koja je nekada bila guverner NBS, ministar energetike i sada ministar u vladi. Podaci iz biografije Kori Udovički pokazuju da je od 1993. do 2001. radila u Međunarodnom monetarnom fondu u Vašingtonu i onda se vratila u Beograd kao specijalna savetnica ministra finansija i privrede u Vladi Srbije. 2002. godine je postala ministarka za energetiku i rudarstvo u Vladi Republike Srbije. Za guvernerku NBS-e izabrana je 23. jula 2003. godine i na toj funkciji ostala je do 25. februara 2004. godine, kada je opozvana zbog nelegalnosti tokom glasanja u srpskom Parlamentu.

Pored nje, ekspert Svetske banke je i sadašnji ministar finansija Dušan Vujović, koji drži ključeve državnih javnih finansija. Vujović je nekoliko godina bio saradnik Svetske banke i njen predstavnik u Ukrajini. NIN je 2002. godine pisao da je Vujović ranije bio rukovodilac makroekonomskih programa obuke u Ekonomskom razvojnom institutu Svetske banke, a u to vreme savetnik švajcarskog izvršnog direktora u Svetskoj banci, koji zajedno sa 26 kolega u Savetu direktora odlučuje o vitalnim pitanjima ove najveće organizacije za dugoročno kreditiranje razvoja u svetu. Nažalost, u Srbiji se regrutuju i deluju “ekonomske ubice”, koje su uglađene sa “belim kragnama”, ali stežu “kragnu” oko vrata građanima Srbije.

Ove oligarhije deluju kao ekonomski lešinari, koji finansijski i putem dugova i lažnih investicija zarobljavaju države i podižu dugove građanima, sa ocenom “dužničkog ropstva”. Kada država uđe u lance i katance MMF-a i Svetske banke, onda ona kontroliše i politiku o odbrani jedne države i sve ključne resurse i institucije.

Da Vas podsetimo:  Srbija u uličnoj izbornoj kampanji

Tomislav Kresović

Vidovdan

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime