Najveća briga Srbije – da li nas čeka kraj ekonomskog medenog meseca?

0
94
Foto: UnSplash

Srbija se od 2015. nalazi u relativno dobrom ekonomskom stanju. Tada započeti investicioni ciklus za rezultate je imao pristojne stope rasta u periodu od 2018. do danas, koji su nakratko bili prekinuti pandemijom kovida. U tim najboljim godinama, ipak, nismo iskusili nešto posebno visoke stope rasta i dobar deo ovog rasta bio je posledica pojedinih privremenih faktora. Izgleda da se ovi faktori, kao što su niska cena energenata, niske kamatne stope i ekspanzija u evrozoni, približavaju kraju. Tome treba svakako dodati i domaće probleme. Koliko će svi ovi faktori zajedno uticati na naše blagostanje?

Recesija u Evropi – trajanje i dubina?

Stanje sa energentima u sklopu političke krize na relaciji EU – Rusija nakon ruske invazije na Ukrajinu imaće i veoma jasne ekonomske posledice. Dok se većina pažnje za sada pridaje tome kakve se mere štednje pripremaju tokom predstojeće grejne sezone, privredne posledice su za sada van svetla.

Nemački institut za međunarodnu ekonomiju u Kilu izbacio je nedavno nove projekcije za kretanje nemačke privrede: one predviđaju značajno niži rast ove godine i čak recesiju naredne. Recesione tendencije mogu se primetiti i iz kretanja IFO indeksa koji prate očekivanja nemačke privrede: on je u avgustu zabeležio vrednost od 88,5 što je dodatno blago smanjenje u odnosu na veliki pad iz jula.

Nemačka je najveća privreda u evrozoni; njeno usporavanje imaće velike posledice i po ostale evropske zemlje, uključujući i Srbiju. Naročito treba obratiti pažnju na one industrijske sektore koji su uključeni u međunarodne lance snabdevanja, kao što je kod nas automobilska industrija. To znači smanjenje inostrane tražnje tj. smanjenje našeg izvoza i posledično domaće proizvodnje. Uz malo sreće, a pokazatelji tržišta rada u evrozoni daju malo optimizma, u pitanju neće biti dugotrajna niti duboka recesija koja može značajnije da poremeti ekonomsku situaciju kao što je to bio slučaj pre jedne decenije.

Skuplja cena energenata

Od druge polovine 2014. do tada visoke cene energenata (nafte i gasa) značajno padaju – berzanska cena barela nafte sa oko 100 USD smanjuje se na oko 50 USD, sa dodatnim poniranjem tokom pandemijske 2020. Ali od tada cene nafte značajno rastu i premašuju prethodno zatečene iznose.

Da Vas podsetimo:  Rado Srbin ide...iz vojske: Zašto kadar napušta Vojsku Srbije?

Pred rat u Ukrajini, barel nafte dostigao je nivo od oko 90 USD, što je nivo na kome se i sada nalazi nakon kratkotrajnog buma cene usled političke krize izazvane ratom u Ukrajini i međusobnim sankcijama Rusije i Zapada. Cenu nafte prati i cena gasa, koja se vinula u nebesa još tokom prethodne zime zbog energetske krize.

Čak je i Srbija koja se hvali bliskim vezama sa Rusijom, morala da u novom višegodišnjem ugovoru sa Gazpromom prihvati višu cenu gasa od 360 USD / 1,000 kbm za prvih 2,2 milijarde kbm i to da će ostatak gasa (što iznosi gotovo trećinu potrošnje) nabavljati po berzanskim cenama.

Skupi energenti utiču na rast troškova preduzeća prvenstveno u industriji što smanjuje prihode od poreza na dobit, ali možda mnogo značajnije može da utiče na poslovanje državnog preduzeća Srbijagas čije dugove je država već nekolika puta preuzimala na sebe tokom prethodne decenije.

Posebno su kritične toplane kao veliki potrošači gasa – one su prethodnim godina poslovale bez većih problema zbog niske cene gasa, ali sada situacija može da se promeni: više neće biti uplata njihovih dividendi u gradske budžete, već će one tražiti i odlaganje plaćanja ili subvencije koje će na kraju pokriti barem delom državni budžet.

Cena nafte u američkim dolarima. Izvor: www.macrotrends.net

Više kamatne stope

Inflacija znači i porast kamatnih stopa. Likvidnost u sistemu izazvana monetarnim merama centralnih banaka tokom korone (ali i nešto pre, još od početka programa kvantitativnih olakšica ECB-a 2014) počela je da se smanjuje kao deo programa smanjenja inflacije, a takođe ni investitorima se ne isplati da pozajmljuju sredstva po niskim kamatama jer tako samo gube novac pošto on gubi na vrednosti uz visoku stopu inflacije.

Ovo dovodi do porasta troškova zaduživanja – to utiče na smanjenje profitabilnosti preduzeća, odlaganje ili odustajanje od pojedinih investicionih projekata, što usporava privredni rast. Država će imati i probleme kroz nižu naplatu poreza na dobit, a potom i kroz rastuće troškove zaduživanja. Sa jedne strane, država treba da pokrije tekući deficit koji ove godine treba da iznosi oko 1,5 milijardu evra ali takođe treba i da izvrši otplatu dospelih glavnica prethodno uzetih kredita, što znači samo u ovoj godini zaduživanje od preko 3,5 milijardi evra.

Da Vas podsetimo:  SRBI JOŠ UVIJEK UČE IZ KOMUNISTIČKIH UDžBENIKA: Zapostavljena ili izbrisana slavenosrbska tradicionalna književnost!

Čak i da eliminišemo nekim slučajem deficit, ovakav roll-over dospelog javnog duga nas očekuje i u narednim godinama. Prema tome, svaki procentni poen rasta kamata na državne hartije od vrednosti znači i povećanje troškova kamata od oko 50 miliona evra, ne računajući one kredite sa varijabilnim kamatnim stopama a koje zavise od euribora.

Domaća energetska kriza

Pošto nesreća nikada ne ide sama, na ovaj spisak potencijalnih problema iz inostranstva na koje nismo mogli da utičemo, treba da dodamo i jedan važan problem koji je isključivo posledica domaćih faktora. To je naravno uništenje elektroenergetskog sektora tokom prošle grejne sezone od kojeg se još nismo oporavili.

Dok smo prošle godine tokom tog perioda uvezli oko 2,900 GWh struje i to platili oko milijardu evra (jer smo pored struje morali da platimo papreno i gas koji smo koristili da proizvedemo barem malo struje u gasnim elektranama), za šta su EPS i Srbijagas uzeli kredite koje gotovo sigurno neće moći da otplate već će oni morati da padnu na državni budžet, ove godine će stanje verovatno biti još gore.Grejnu sezonu dočekujemo bez zaliha uglja (malo što kopovi još ne rade prema predviđenoj dinamici, malo i zato što je suša pa je uvoz uglja Dunavom bio zaustavljen) i bez punih hidroakumulacija zbog suše. A cena struje na berzama će verovatno biti još i veća nego prošle zime, tako da možemo očekivati barem isti trošak kao i prošle godine.

Posledice

Sve ovo znači porast državnih rashoda – na subvencije državnim preduzećima, prvenstveno u energetskom sektoru, potom na troškove kamata, ali i smanjenje prihoda usled niže profitabilnosti privrede. Ovo znači visoke deficite i porast javnog duga na srednji rok, ali i usporavanje ekonomskog rasta preko kanala nižih rashoda za javne investicije.

Da Vas podsetimo:  Mračna tajna brda Vidrak

Ako nas je politička ekonomija nešto naučila u Srbiji, to je da su rashodi koji donose popularnost, kao što su plate i penzije, značajno važniji za političare nego rashodi za kapitalne investicije.

Makar i slabija i kratkotrajna recesija u evrozoni usled energetskih kretanja može da značajno uspori rast u Srbiji, naročito u prerađivačkoj industriji. Model ekonomskog rasta od 2015. baziran je prvenstveno na stranim direktnim investicijama, a potom i na rastu državnih investicija, dok domaće privatne investicije ostaju i dalje prilično niske.

Izvori investicija u Srbiji. Izvor: Ministarstvo finansijai Narodna banka Srbije.

Glavni razlog za takvo stanje jeste niska cena kapitala na međunarodnom tržištu i evropska konjuktura, što pogoduje rastu stranih direktnih investicija; ali i loše domaće poslovno okruženje koje sputava domaće investicije. Buduća negativna ekonomska kretanja dočekujemo u situaciji u kojoj je poslovni ambijent i dalje veoma loš i pored cele decenije busanja u grudi da se stanje mnogo popravilo: vladavina prava je u veoma lošem stanju, korupcija je visoka, kao i pravna nesređenost.

Od velikih reformi tokom prethodnih godina kao pozitivni primeri mogu se izdvojiti uglavnom samo veća prisutnost elektronskih servisa, lakše izdavanje građevinskih dozvola i liberalizacija radnog zakonodavstva. To nažalost nikako nije dovoljno da stanje bude takvo da ohrabruje domaće investicije, prvenstveno malih i srednjih preduzeća.

Sada kada deluje da će se kratkotrajni činioci bržeg ekonomskog rasta u Srbiji (kao što su niske kamate, jeftini energenti, i visoke strane investicije) istopiti, ostaje nam samo da posebnu pažnju posvetimo ovim domaćim preduslovima za ekonomski rast koji su do sada bili u drugom planu, ukoliko ne želimo ponavljanje situacije nakon krize 2008/2009. godine kada smo praktično na ekonomski rast čekali sve do 2015. dok smo u međuvremenu došli u krizu javnog duga.

autor:Mihailo Gajić

izvor:https://talas.rs/

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime