Ako ih deca ne interesuju, ne interesuje ih ništa…

2
1433
Foto: Pixabay

Starije dete pohađa drugi razred osnovne škole na Voždovcu. Već na početku prvog razreda primetila sam da dosta toga ne funkcioniše kako bi trebalo, a to nije subjektivni stav, jer sam i sama radila u školstvu i znam kako bi trebalo da funkcioniše a kakvo je realno stanje stvari. Jedna stvar mi je prva zapala u oko, a to je obavezna ishrana učenika koji osim redovne nastave vreme provode i u boravku. Dakle deca su na časovima od 8 časova ujutru do podneva a potom počinje boravak, u kojem deca provode popodne do 17:30 časova. Imaju dva obroka: užinu i ručak.

S obzirom da me lično interesuje zdrava ishrana i u skladu sa tim se trudim da pripremam hranu za celu porodicu, iznenadila sam se kada sam na papiru na kojem je bio štampan jelovnik videla dosta propusta, loših kombinacija  i štetnih namirnica. Najpre sam kontaktirala vlasnicu keteringa u čijoj nadležnosti se nalazi priprema hrane i koju sam zamolila za kontakt nutricioniste kako bih ukazala na problematične delove jelovnika, a onda je usledilo još jedno iznenađenje kada sam čula da dotična ne poznaje nutricionistu, ne zna o kome se radi i nema nikakav njegov kontakt. Priznaćete nelogično….. Potom sam pozvala direktorku škole koja mi je najpre rekla da je pozovem za petnaestak minuta (valjda da se pripremi za razgovor na temu) a onda me je obavestila da ona po Zakonu o zaštiti podataka o ličnosti ne sme da mi da ime i prezime i kontakt nutricioniste ali „da mogu da odem lično i da ga pronađem na VMA“. E onda sam samoj sebi rekla da je dosta i da ću ići do kraja sa ovim. A samo sam htela sa nekim da popričam. ….

U međuvremenu sam saznala koja institucija izdaje licence nutricionistima i od odgovornog zaposlenog Komore za medicinskih sestara i tehničara obaveštena da, s obzirom da na njihovom sajtu postoji spisak svih licenciranih nutricionista, ime i prezime licenciranog nutricioniste ne može biti tajna stvar. Nije mi bilo teško da uz mnogo potreškoća, dođem i do odeljenja na VMA (Vojnomedicinska akademija) telefonskim putem, naravno. Tu me je rukovodilac ovog odeljenja upoznala sa činjenicom da zaposleni ove institucije sačinjavaju jelovnik isključivo za svoje pacijente. Potom me je ljubazno zamolila, kada sam joj objasnila o čemu se radi, da joj pošaljem jelovnik na mejl kako bi se sutra čuli ponovo i ona mi eventualno ponovila tvrdnju da niko od njih nije sačinio jelovnik.

Da Vas podsetimo:  Zašto protesti nisu ugrozili Vučićev režim

Već sam pomislila da me je direktorka ponovo obmanula, a onda sutradan usledio je šok kada mi je ona ista osoba sa kojom sam već razgovarala i koja je bila vrlo fina i ljubazna, potpuno hladnim i distanciranim tonom obavestila da će mi „zvanično odgovoriti putem mejla i da niko nije sačinio jelovnik za ovu osnovnu školu ali da je jedan od zaposlenih verifikovao dati jelovnik“. Sada sam već bila sigurna da ovde mnogo toga nije u redu, jer niti sam ja tražila zvaničan odgovor na mejl niti sam bila neprijatna a opet ona je značajno promenila ton i najzad priznala da su ipak umešani u celu stvar. To što njen kolega nije sačinio nego „samo“ potpisao jelovnik, ne može da prođe. Toliko sam pismena da znam da je to isto.

Sledeća dešavanja ukazuju da su direktorka, ljudi sa VMA, vlasnica keteringa razgovarali međusobno nakon ovim mojih poziva, jer me je direktorka sama pozvala i predložila da ja sačinim jelovnik, što sam odbila upravo iz razloga zbog čega sam i krenula u celu ovu priču. Rekla sam joj da nisam licencirani dijetetičar/nutricionista i da to ne bih smela da radim ali da ću svesrdno ukazati na loše stavke. Dakle, ponovila sam više puta da ne mislim da treba da se menja ceo jelovnik niti povećava cena obroka, već da se uradi ispravka u delovima koji direktno štete zdravlju dece. To sam i učinila. Poslala sam primedbe, sugestije i predloge putem mejla škole. Nakon mesec dana, uvidevši da se ništa nije promenilo, pozvala sam direktorku a ona mi je odbrusila da nema vremena za priču, čak je bila toliko drska da kada sam je zamolila da me posluša jer imam samo jednu rečenicu a rekla sam dve, to mi je zamerila upravo zbog samo i jedino zbog broja izgovorenih rečenica, a tada sam je obavestila da ću na žalost morati da zatražim pomoć viših instanci u vezi sa datom temom na šta mi je pomenuta spustila slušalicu.

Da Vas podsetimo:  Sudbinu Srbije određuje stav prema NATO

Zaboravih da spomenem da me je tokom jednog od prethodnih razgovora pozvala na da dođem lično u školu jer se telefonski razgovori snimaju. Najpre sam se zapitala šta je to strašno i tajno što niko ne sme da čuje a onda sam pomislila da ukoliko se razgovori snimaju ne bi ona ni rekla takvo nešto telefonom. Bio je to loš pokušaj da me dovuče u školu i u oči mi kaže da se ne petljam tamo gde mi nije mesto. Nisam joj priuštila to zadovoljstvo ni tada, ni onda kada mi je poziv na razgovor uputila pisanim putem preko pisma koje sam dobila na adresi na kojoj stanujem. Kulturno sam joj odgovorila mejlom da sam zauzeta, ali da me u vezi sa svim pitanjima može kontaktirati putem telefona. Naravno nikada me nije pozvala.

I onda kreće moje „druženje“ sa institucijama. Pisala sam Sekretarijatu za obrazovanje i dečiju zaštitu. Poslala im sve jelovnike na mesečnom nivou, ukazala na sve loše strane jelovnika koji negativno utiču na zdravlje dece. Odgovorili su mi da su kontaktirali školu i dali preporuku o daljnjem radu. Preporuku?! Pitala sam ih da li njihova preporuka, u praksi naravno (jer svi razumemo značenje reči preporuka) podrazumeva da se mora poštovati ili se ne mora poštovati. Odgovor nikada nije stigao.

Pisala sam im i o tome da u ovoj školi deca svake druge nedelje nemaju fizičko. Dakle jedne nedelje imaju fizičko a sledeće nedelje je fiskulturna sala zauzeta i deca tada provode vreme u učionici kada je hladno i kišovito a kada je vreme lepo deca su u dvorištu, ali bez organizovane nastave. Dakle puste decu da sama osmisle ovaj čas. Zaposleni pomenutog sekretarijata potpisan kao dr. Itd. odgovorio mi je doslovce da je on više zainteresovan za kvalitet nego za kvantitet časova fizičkog. Da li možete da verujete? Odgovorila sam mu (da sam mogla i aplaudirala bih mu) da je upravo o tome i reč. Dakle, da fiskulturne sale nisu potrebne, nikada ne bi ni bile izgrađene već bi deca provodila ove časove uvek u učionicama. Na kraju sam ukazala samo na reklamnu kampanju koja je samo nekoliko meseci pre svega ovoga bila zastupljena u svim medijima, a najviše na televiziji. Naime u spotu se kaže kako deca imaju krivu kičmu i kako su sa viškom kilograma i kako treba raditi na tome. Ja sam im ukazala na slučaj u kojem je zastupljen i jedan i drugi problem: nedovoljna telesna vežba na časovima fizičkog i loša ishrana… Shvatila sam da neću moći ništa da uradim, pa sam pisala i Ministarstvu. Bilo je to u junu mesecu ove godine. Do danas niko nije odgovorio. Niti će.

Da Vas podsetimo:  Razbijanje rasprostranjenog osećaja straha koji širi Vučićev režim osnovni je preduslov za izgradnju održivog demokratskog društva

A to „niti će“ je ono što je najstrašnije. Činjenica da vas niko ne čuje, da ne reaguje, kao da i ne postojite. Jasno je da se u ovom slučaju radi o korupciji, ali ja čak nisam  na to ni ukazivala, već samo da se u okviru onog protiv čega se ne može, nešto poboljša, jer je zaista poražavajuće da deca izvlače deblji kraj, u bilo kojem segmentu života.

A radi se o deci. Našoj deci, njihovoj deci, svačijoj deci.

Ako ih deca ne interesuju, ne interesuje ih ništa.

www.koreni.rs

Zahvaljujemo na poslatom tekstu (ime autora poznato redakciji). Nadamo se da će nam posetioci portala pisati o svemu (i pozitivnom i negativnom) o čemu bi trebalo upoznati javnost i time dali doprinost promenama koje su neophodne za bolje sutra svima nama.

2 KOMENTARA

  1. Па добро, нећемо ваљда сад да будемо дивљи и примитивни као они амерички Индијанци, чији један поглавица (Орен Лајонс, Онондага, део Ирокез конфедерације) рече: „Гледамо напред, јер је један од првих мандата који су нам дати као поглавицама, да осигурамо да у доношењу сваке наше одлуке имамо у виду добробит и благостање (не само ове, и следеће, него и) седме генерације која ће доћи. Како ће њој бити? На који начин ће се то одразити на њу? Шта ће она имати?“

    Зато јадни Амери ево морају и нас да цивилизују; несебичним залагањем Сорошевих плаћеника реформисан нам је (између осталог) школски систем и резултати су задивљујући: 60% више гојазне деце, скоро дупло више деце са неким обликом кривљења кичме, 15 (петнаест) пута више деце са дијабетесом и предијабетесом. Величанствено! Нема никакве потребе мислити о седмој генерацији – неће је бити! А у процесу ће фармацеутске компаније да направе зилионе на хронично болесном народу Србије. Нећемо ваљда да будемо толико себични да им покваримо такав диван план? Ући ћемо у историју као Индијанци Европе!

    Успут, аутор чланка је требало да наведе специфично које су проблематичне ставке у школском јеловнику. Цео чланак је о томе. Ко год може, не треба ни да зависи од школе: спремите деци доручак пре школе, спремите им ужину, а ручак ће их чекати кад се врате.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime