Nasmešeni Bler

0
1133

bombardovanje9911_zps6f1aa19f„Srbe možemo spokojno bombardovati, jer će sve brzo zaboraviti!“
Džejmi Šej – portparol NATO-a

Da li smo zaista ljudi bez snage za svoja sećanja, kako oni misle? Jesmo li zaista zgažena masa bez dostojanstva i morala, kako oni veruju? Da li smo, uistinu, narod bez ponosa, nesposoban, lenj i zao, kako nas naša sadašnja vlast prikazuje njima, ali i nama samima?

Ako jesmo, kako smo onda uspeli da opstanemo uprkos svim najezdama moćnih osvajača, kako smo ipak preživeli sve poznate i nepoznate planove zatiranja našeg naroda i vere? Kako smo, tog davnog Vidovdana, otključali kapije Carstva nebeskog i kako smo još uvek tu, na zemlji koju tako požudno žele naši, uvek isti, neprijatelji?

Ako nismo, zašto nam se sve ovo dešava? Zašto dopuštamo najgorima među nama da nas, uvek iznova, guraju u živo blato i odvajaju od Boga na Nebu i braće na zemlji? Kako to da još uvek tuđim pričama verujemo više nego svojoj krvi…?

I zašto? … ZAŠTO?

Uzalud se trude da nam promene svest, da nam izbrišu sećanje, da nas resetuju. Zalud im Tavistok-metodologija i kvislinške vlasti, džaba im svi naši Bebe Popovići i njihovi Alisteri Kembeli. Živi mala Milica Rakić. I ne mogu je opet ubiti Vučićevi satrapi, rušeći njen spomenik dok tabla Aćif-efendije još uvek preti iz srca Stare Srbije. Uzalud im trud. Samo sebi i svom porodu navlače prezir ljudi i prokletstvo Boga. Milica živi jer je umrla da bi ŽIVELA! Kao simbol i opomena. I ne mogu je izbrisati jer ona nije sećanje, već primalni bol jednog naroda.

A sećanje je nešto drugo. Deo u svesti koji čuva ono što ONI pokušavaju da sakriju. Na primer izjavu Medlin Olbrajt – Namerno smo digli prag zahteva u Rambujeu kako Milošević ne bi mogao da ih prihvati. A to dizanje praga bilo je upravo ono što su Gašić i Dačić potpisali onomad u Briselu prihvatajući IPAP (predavanje teritorije i države NATO-u na uslugu).

Da Vas podsetimo:  DEMOKRATSKO-NACIONALNO OBJEDINJAVANJE UMESTO OPOZICIONIH PODELA

Naše sećanje živi i na:

Prvu ofanzivnu operaciju NATO-a kao vojske Novog svetskog poretka, koja dejstvuje bez odluke Saveta Bezbednosti OUN, kršeći osnovne principe međunarodnog prava.
Prvu upotrebu nemačke oružane sile za intervenciju van svojih granica nakon drugog svetskog rata, čime je praktično izbrisano poslednje ograničenje koje je Nemačkoj nametala kapitulacija iz 1945. godine.
združenih zemalja koje su krenule u desetodnevni intervencionistički izlet na vojsku bez oružja i morala, a zadržali se 78 dana, besno bombardujući brojne civilne ciljeve kako bi u narodu slomile proključali bunt protiv sile i nepravde.
prevremeni odlazak istrošenog Borisa Jeljcina i dolazak Vladimira Putina koji je prekinuo poguban zagrljaj sa evro-atlantizmom i otpočeo preporod Rusije.

A valja zapamtiti i sledeće:

Konačna politička odluka za napad na tadašnju SR Jugoslaviju doneta je na sastanku Bilderberg grupe za 1998. godinu, koje se održalo od 14 do 17. maja, u škotskom gradiću Eršir (hotel Turnberi). Tom sastanku, kao gosti, prisustvovali su, sa bivših jugoslovenskih prostora, slovenački bankar Mark Voljč i kosovski publicista Veton Suroi, sin diplomate nestale SFRJ.

Takođe u svojstvu gostiju (čija imena ne ostaju u arhivama) ovom sastanku prisustvovali su i bivši predsednik Bugarske Petar Stojanov, i bivši Ministar inostranih poslova Rumunije Mugura Isaresku. Obe ove zemlje, tokom bombardovanja 1999. godine, dale su punu logistiku NATO-u, a zauzvrat, iste te godine, dobile status kandidata za članstvo u EU, iako ni izdaleka nisu zadovoljavale neophodne standarde. I danas su, evropski, građani drugog reda.

Plan i ciljevi napada bili su definisani tokom septembra 1998. godine, što pokazuje da je ova opcija bila u igri i ranije (prilikom bombardovanja srpskih položaja u Bosni), a sem vazdušnih udara predviđali su i varijantu kopnene agresije.

Neposredni povod za napad bio je tzv. “Slučaj Račak” za koji se kasnije dokazalo da je klasično podmetanje nalik onome koje je Hitler učinio pre napada na Poljsku, a haški tribunal ga je izbacio kao tačku optužnice protiv Slobodana Miloševića i pripadnika srpskih vojnih i bezbednosnih snaga, koji su u Hagu odgovarali.

Da Vas podsetimo:  ŠTA TO IZNENAĐUJE, KOD DOKTORA NESTOROVIĆA?

Ali, nikada niko nije pokrenuo postupak protiv onih koji su iscenirali ovu priču (Vilijam Voker, OEBS i Helena Rante) i time počinili težak zločin protiv mira!

Iako zvaničnih podataka još uvek nema smatra se da je tokom bombardovanja poginulo preko 2.500 građana SR Jugoslavije, od čega su njih preko polovine bili civili, a više od 12.000 ljudi je ranjeno. Tokom agresije izvršeno je 2.300 vazdušnih udara na 995 objekata širom zemlje, a 1.150 borbenih aviona lansiralo je blizu 420.000 projektila ukupne mase 22.000 tona.

U bombardovanju je uništeno i oštećeno 25.000 stambenih objekata, onesposobljeno 470 kilometara puteva i 595 kilometara pruga.

Oštećeno je i 14 aerodroma, 19 bolnica, 20 domova zdravlja, 18 dečjih vrtića, 69 škola, 176 spomenika kulture i 44 mosta, dok je 38 razoreno.

Na teritoriju Srbije lansirano je 1.300 krstarećih projektila i bačeno 37.000, ženevskom konvencijom zabranjenih, kasetnih bombi na 219 lokacija i površini većoj od 23000 km, a za gađanje civilnih ciljeva korišćena je i municija sa osiromašenim uranijumom.

Uništena je trećina elektroenergetskog kapaciteta zemlje, bombardovane su dve rafinerije u Pančevu i Novom Sadu, a snage NATO su prvi put upotrebile i takozvane grafitne bombe za onesposobljavanje elektroenergetskog sistema. (1)

Zvanična materijalna šteta nije utvrđena, a procene od 30 milijardi dolara koje najviše figuriraju na Zapadu dala je Grupa G-17 (koju je tada vodili Labus i Dinkić) bez obrazloženja metodologije koju je koristila, dok su državna tela koja su se time bavila operisala podatkom od oko 100 milijardi, sa jasno datom metodologijom. Zvanično utvrđivanje nanete ratne štete prekinuto je nakon rušenja Slobodana Miloševića i uspostavljanja kvislinške vlasti.

Tokom trajanja bombardovanja zvanično su pokušane dve kopnene invazije iz pravca Albanije. Prva, na Veliki Petak, 9. aprila 1999 godine, poznata kao Bitka na Košarama, i druga, “Operacija Strela” otpočeta 26. maja sa namerom da se deo teritorije Kosmeta zauzme pre početka razgovora o miru. Ova druga trajala je do zvaničnog okončanja agresije 10. Juna 2000-te, ali kao i prva doživela je neuspeh, pa je Srbija u pregovore ušla kao zemlja očuvanog suvereniteta i teritorijalnog integriteta, što je i omogućilo usvajanje Rezolucije 1244. u obliku koji joj taj suverenitet i garantuje.

Da Vas podsetimo:  Ne vredi ni pisati

Nažalost, kvislinške srpske vlasti potpuno zanemaruju Rezoluciju 1244. u razgovorima oko konačnog statusa Kosova, iako ona nudi pravni okvir za očuvanje Kosmeta u sastavu Srbije, a takođe zvanično ne pominju pokušaj kopnene agresije NATO-a na SRJ. Otuda se istina o tim događajima sporo probija kroz srpski tabloidni mulj, uglavnom kroz svedočenje neposrednih aktera na lokalnim i nerežimskim medijima.

Ali, zato smo, na režimskim medijima, svedoci Vučićevog sramnog očijukanja sa Toni Blerom, glavnim ideologom bombardovanja Srbije i čovekom čiji je kabinet vodio najprljaviji medijski rat protiv srpskog naroda. NJegove reči: „Rat protiv Srba nije više samo vojni sukob! To je bitka između dobra i zla, između civilzacije i varvarstva“ – ostaće primer ničim izazvane genocidne mržnje prema jednom narodu.

Gledati ga kako se bezbrižno šeta po Beogradu i razmenjuje tople osmehe sa Vučićem, a kafe-pauze sa Zoranom Mihajlović, budi u normalnom čoveku prezir i gađenje prema sadašnjim srpskim vlastodržcima.

I zato, uvek kada priđe taj tužni, ali veliki istorijski dan, 24. Mart, treba se podsetiti. Na Nas i na NJih. Na zapadne „demokratske“ medije i njihove priče o zlim žrtvama i dobrim ubicama. Na „Milosrdnog anđela“ i malu Milicu koja bi danas imala 19. godina. Na heroje Košara i Bratislava Gašića, na nasmešenog Tonija Blera u Beogradu i smušenog Vučića u Briselu.

Da, dolazi još jedan 24. mart. I šesnaesto sećanje na nas …

__________________________

(1) http://www.tanjug.rs/novosti/122565/petnaest-godina-od-nato-bombardovanja.htm

Dragan Milašinović

Foond strateške kulture

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime