„Neće nama niko sa strane…“

0
476

Znam mnoge pametne i vrijedne Srbe u Crnoj Gori koji kao savremeni intelektualni autoritet priznaju i rado ističu profesora Mila Lompara. Vole ga ljudi, nema zbora, dopada im se čak i ime, pa i prezime. (Što se mene tiče, slična stvar – mogu da citiram uzduž i poprijeko „Moralističke fragmente“ i „Duh samoporicanja“, i još ponešto o Crnjanskom i Njegošu.)

Ali evo šta sam sa užasom konstatovao baš ovih dana. Vidim te iste pametne i vrijedne Srbe kako u dnevnopolitičkoj ravni kao hipnotisani bukvalno marširaju upravo onom stazom koju Lompar smatra pogubnom – stazom laganog izdvajanja iz najšire matice srpske kulture i duhovnosti. Iz matice srpskog opstanka.

Opčinjeni naizgled razumnim politikantskim floskulama tipa: „gazde izvan Crne Gore“, „neće nama Srbijanci“, „ua Vučić“ itd. – oni uopšte ne primjećuju da se njihov kratkoročni „pravedni gnjev“ savršeno uklapa u najperfidnije dugoročne planove srpskih ne-prijatelja: „svođenje srpskog na srbijansko, kako bi ono što nije srbijansko (Njegoš, Andrić, Selimović, Lubarda) s vremenom prestalo da bude srpsko“!

A to je osnovna Lomparova poruka!

Ne čuju kako u tim gotovo refleksnim floskulama potmulo odzvanja separatizam podstican sa starih bečkih i zagrebačkih katedri – „jesmo mi Srbi, ali iz Crne Gore, a to je ipak nešto posebno“! I ne slute kakvom će se brzinom ta muzika iz dnevnopolitičke preliti u svaku drugu životnu ravan, ne predosjećaju da ih lukavi Prokrust smješta u laku izolaciju, pa onda u tešku postelju.

„Neće nama niko iz Srbije…“!

Predlaže li nam to novi crnogorski premijer da prigodno korigujemo horizont naše istorije, vjere, nauke i umjetnosti? Da malo suzimo front? Da nam se duša okuje administrativnim granicama, sa obaveznom carinom? Mislite da je to nemoguće? Jer smo mi Srbi, ali posebni? Evroatlantski, briselski, a ne kao oni iz Čačka i Surdulice?

Da Vas podsetimo:  Danska odlučila: Proteruju migrante iz svoje zemlje!

Razmislite, pametni i vrijedni prijatelji, otkud vaš glas u tom zlokobnom horu, sa dugom tradicijom. Krupnija je ovo igra od dnevne politike. I prije nas je bilo sličnih iskušenja, i sudbonosnih nacionalnih autoriteta, mada je za ovu priliku Milo Lompar sasvim dovoljan.

Želidrag Nikčević

Izvor: Iskra

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime