Negovanje tradicija oslobodilačkih ratova u Savezu Sokola

0
1011

Savez Sokola negovao je tradicije oslobodilačkih ratova. U tome se isticalo Sokolsko društvo Beograd X Voždovac. Sokolsko društvo Beograd X Voždovac osnovano je na teritoriji Voždovca. Na inicijativu Zdenka i Vere Pavić viđeniji građani Voždovca sazvali su osnivačku skupštinu u dvorani osnovne škole „Vožd Karađorđe” kod Autokomande. Za starešinu je izabran Živan Ranković, a za zamenika dr Ljubomir Olić. Za načelnika je izabran Zdenko Pavić, a za načelnicu Vera Pavić. Društvo je postalo deo Saveza Sokola 1.12.1936. a među članovima je bilo đaka, studenata, zanatlija, radnika, trgovaca i učitelja. Vežbali su u dvorani Osnovne škole “Vožd Karađorđe”. Društvo je slavilo svoju slavu Sretenje. Na Sretenje društvo je održavalo proslave u Voždovačkoj crkvi Cara Konstantina i Jelene. Uz proslavu održavane su sokolske akademije. Društvo je brojalo 354 člana. Od toga 86 članova i članica, 58 naraštajaca i naraštajki i 210 dece. (1) Prvu godišnju skupštinu društva otvorio je starešina Živan Ranković. Vežbajuće članstvo brojalo je 278 vežbača, a pomažuće članstvo 84 člana. U upravu društva izabrani su : starešina Živan Ranković, zamenik starešine dr. Ljubomir Olić, tajnik Aleksandar Kopta, prosvetar Stamenko Pavlović, načelnik Zdenko Pavić, I zamenik Hortenzije Pavić, načelnica Vera Pavić, I zamenica Marija Hadži-Ristić, ekonom Bora Sidić, blagajnik Ljuba Jovanović. (2) Društvo je održalo društveni tečaj za prednjake sa 20 tečajevaca. Dečje poselo održano je 17. aprila 1938. Posle dečjih vežbi, prikazan je film o sletu. Društvo je održalo svoju 5 javnu vežbu 4 juna 1938. u dvorištu osnovne škole „Vožd Karađorđe”.(3)

Državni lugar Đorđe Cvetković našao je na Kosmaju grob artiljerca-brđanina, koji je poginuo u jesen 1914 kraj svog topa. Dr. Pera Ilić, pročelnik Soko X Beograd-Voždovac, bio je pukovski ratni lekar u Prvom svetskom ratu. Rešio je da u svom rodnom kraju podigne spomenik na mestu gde su nađene kosti jednog od neznanih junaka. Predložio je Sokolskom društvu X Beograd da ono podigne spomenik kao svoj zavet u Sokolskoj Petrovoj petogodišnjici. Devetog oktobra 1938. na dan smrti kralja Aleksandra osvećen je spomenik i položen u kriptu kovčeg sa kostima neznanog Kosmajskog junaka. Krenula je litija iz sela Koraćice na grob na Kosmaju. Druga grupa, posle opela nad kostima čuvanim u kovčegu do izgradnje spomenika u Nemenikućskoj crkvi, sa svečanom pratnjom krenula je ka grobnici-spomeniku. Posle pomena održali su govore sveštenik M. Rakić, podstarešina sokolskog društva Bora Josipović, dr. P. Ilić, prosvetar Milić Majstorović i upravitelj Nemenikućke škole Stojan Milosavljević. Na spomeniku je bilo uklesano „Srpskim vitezovima izginulim 1914. god. na Kosmaju u odbrani Srbije i izgradnji Jugoslavije”, „Zahvalni Soko X Beograd-Voždovac” i „U spomen Petrove petoletnice 1938 god.” (4)

Da Vas podsetimo:  Jasenovcem ne smiju da se bave diletanti

Milić R. Majstorović je u časopisu „Oko Sokolovo” štampao svoj govor : „I što je, sada za nas ovde vrlo važno, sokolstvo poštuje žrtve našeg naroda za oslobođenje i ujedinjenje, poštuje krv i kosti naših vitezova i mučenika ; poštuje njihova stradanja, patnje, muke, bolove i pregnuća. … . O drage i plemenite kosmajske žrtve iz 1914! O Mili naš neznani, viteže ! Evo nas ovde okupljenih, sa ovim divnim narodom koji se rodio i živi u Kosmaju, da vam odamo … priznanje za vašu herojsku borbu za slobodu i nezavisnost našeg naroda, … za vaše viteštvo, za vaše muke, za vašu krv i vaše živote ! Praštajte nam svima što to neko nije mnogo ranije i mnogo bolje od nas umeo učiniti !! …. Vi živite u nama i ako ste mrtvi, vi i kao mrtvi kroz nas govorite. Znači, vi večito živite! Sokolski naš zavet je jasan i određen : mi ćemo do poslednjeg sokola čuvati ono, što ste vi svetom vašom krvlju stvorili. … O, plemenite kosmajske žrtve iz 1914, neka vam je slava i hvala ! “ (5)

Uredništvo „Ratnog Pomenika” istaklo je : „Zahvalnost je najveći podstrek za nove podvige. Duhovno oživljavanje i poštovanje palih žrtava za svoju otadžbinu i svoj narod, najbolja je garancija za moralno vaspitanje i današnjice i pokoljenja. Dižimo i oživimo pale žrtve ! Dižimo ih, jer tek tada imamo prava da i mi živimo. Oni su pali da mi podignemo, oni su izginuli da mi živimo.” (6) Još 1934. Sokolska župa Beograd predložila je da se obnove Vidovdanski sletovi u Ravanici u Sremu u obliku Vidovdanskih izleta beogradskih sokola i da se tim izletima osvežava uspomena na viteštvo preko predavanja i takmičenja u viteštvu. (7)

Na Vidovdan 1939. održan je Sabor sokola u Ravanici u Sremu. Prisustvovala su društva : Beograd-Matica, Beograd VIII, Beograd X, Stara Pazova, Ruma, Inđija, Vrdnik, Sremska Mitrovica i Pančevo. Sokoli su u povorci došli pred manastir, gde su prisustvovali pomenu. Zbog kiše od pohoda na Zmajevac ( mesto zborovanja) odustalo se. Sabor je otvorio Petar Lozjanin. M. Majstorović održao je predavanje „Vidovdanska Misao”. U ime seoskog sokolstva pozdravio je Sabor Đorđe Jovanović, član Sokolske čete Lešnica, koji je doneo sablju očuvanu u Podrinju, a donetu sa Kosova polja posle Kosovske bitke. O čuvanju narodne pesme kroz gusle, govorio je a zatim recitovao i uz gusle pevao guslar Sokolske Petrove petoletnice Perko Mrkajić. (8) Sokolsko društvo X Beograd je svake godine korporativno izlazilo na Kosmaj i u zajednici sa okolnim stanovništvom priređivalo pomen. Preko 300 sokola i građana bilo je prisutno 16. jula 1939. na pomenu. Posle crkvenog obreda u ime strešinstva govorio je dr. Pera Ilić, o značaju žrtve za narod. U ime prosvetnog odbora govorio je Milić Majstorović „O poštovanju umrlih predaka“. U ime župe Beograd govorio je inženjer Sveta Vučković, o darivanju života za otadžbinu. (9) Na Sretenje 15.2.1941. Sokolsko društvo Beograd X priredilo je pomen svima palim borcima za slobodu od Karađorđa do tada. Pomen je održan u Voždovačkoj crkvi. Prisustvovali su : izaslanik kralja kapetan Žerjava; komandant grada Beograda general Petrović; delegat Gradskog poglavarstva divizijski general u penziji i većnik Živan Ranković; izaslanik Saveza Sokola Miroslav Vojinović; izaslanici Sokolske župe Beograd Velimir Popović, Miloslav Pavlović i Momir Sinobad; … . Posle pomena govorio o žrtvama u borbi za oslobođenje prota Voždovačke crkve i osnivač Sokolskog društva Beograd X Bratuljević. Istog dana uveče, u svečanoj dvorani održana je svečana akademija i zabava, sa programom od 17 tačaka : vežbe, recitacije, veseli skečevi, aktovke, pesme i govori. Milić Majstorović je održao predavanje, a goste je pozdravio starešina društva Ljubiša Olić. Društvo je 8.3.1941. održalo zabavu a prihod je namenilo podizanju spomenika na Torlaku.(10)
Sokolsko društvo u Mladenovcu zavetovalo se u okviru Sokolske Petrove petoljetke da će podići spomenik palim borcima. Rešili su da spomenik podignu na brdu Varovnice u blizini Mladenovca. Spomenik je trebao da bude izgrađen od kamena, visine 8 metara, na čijem vrhu je trebao da bude postavljen soko, visok dva metra sa rasponom krila od 2 metra. (11)

Da Vas podsetimo:  Vladimir Umeljić: SRBOCID HRVATSKE DRŽAVE 1941-1945. OPRAŠTANjE? IZMIRENjE?

Saša Nedeljković
član Naučnog društva za zdravstvenu istoriju Srbije


Napomene :
1. Dušan Cvetković, „Sokoli i sokolski sletovi”, Miroslav, Beograd, 2007, str. 82-87;
2. Z.N.P, „Prva godišnja skupština najmlađeg Sok. Društva Beograd X “Voždovac”, „Sokolski glasnik“, Ljubljana, 20 marta 1936, br. 12, str. 3;
3. „Vesti”, „Oko Sokolovo”, Beograd, 1 maj 1938, br. 5;
4. Uredništvo, „Podizanje i otkrivanje spomenika na Kosmaju”, „Ratni Pomenik”, Beograd, maja 1939, br. 1, str. 15, 18;
5. Milić R. Majstorović, „Sokoli kosmajskim junacima”, „Oko Sokolovo”, Beograd, 1 novembar 1938, br. 9, str. 216, 217;
6. Uredništvo, „Ratni Pomenik”, Beograd, maja 1939, br. 1, str. 20;
7. „Kosovo”, „Oko Sokolovo”, Beograd, 1939, br. 5, str. 44;
8. „Sokoli u Ravanici (Vrdnik)”, Vesti, „Oko Sokolovo”, Beograd, 9 oktobar 1939, br. 7 i 8;
9. M.R.M. „Sokolska svečanost na Kosmaju”, „Oko Sokolovo”, Beograd, 9 oktobar 1939, br. 7 i 8, str. 98;
10. „Sokolski život”, „Oko Sokolovo”, Beograd, 1 marta 1941, br. 2 i 3;
11. „Sokolsko društvo u Mladenovcu podiže spomenik izginulim borcima”, „Vreme”, Beograd, 10 januar 1941. str. 7;

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime