Neka pas laje, a institucije neka rade svoj posao…

0
213

Optuživanje veoma poznatog arhimandrita Save (Janjića), igumana Visokih Dečana, za ratni zločin, na ovim prostorima nije iznenađenje. Pre ili kasnije, kod onih koji od sebe i svojih ne vide nikog drugog kao ispravnog, morao je i on doći na red. Nije to ni reakcija naših dežurnih čekalica da pokažu svoj stav, koji nikome niti koristi niti šteti. Nije to ni nepoverenje u svaki sud, čak i ako je za razliku od kosovskog ili haškog, naš! U pitanju je stalna želja da se pored „živog“ suda bude sud, pogotovu u slučaju svakog optuživanja sebe ili nekog našeg. Tako da se optužba odbaci kao „zla namera“, „govor mržnje“. Bez utvrđivanja osnovanosti ili neosnovanosti optužbe, za koju je sposoban samo državni sud. Pa i malo duže rasprave u javnosti, i time opet ozbiljnijeg suda. Uz potpuno ignorisanje opštepoznate činjenice, da optužen nije time i osuđen!

I upravo o tome se radi, samo „sa obrnutim predznakom“. U pitanju je nesvestan izraz želje veoma čestog našeg čoveka: kad on optužuje, to treba da bude i osuda! Ignoriše i slabije poznato ali ne i nepoznato, što sledi iz pretpostavke nevinosti: da teret dokazivanja pada na onog ko tvrdi postojanje nečeg, ovog puta krivice oca Save. Ne onog ko je negira, zbog čega se obrazovani i mudri i ne oglašava. Konačno, i da oslobođen optužbe ima pravo na satisfakciju, koja mu nekad donosi i više nego što je imao pre nje. (Tako je jedan doskorašnji političar a sada stalni saradnik na nekim televizijama, u javnosti optužen da nije Srbin, postao jedini ima sertifikat SANU da to jeste).

Podrazumeva se odgovarajuća naknada štete, simpatije dobrog dela javnosti zbog nepravde kojoj je bio izložen, iznošenje slabo poznatih činjenica koje mu služe na čast. Sledi i da tužitelj trpi još štete, osim naknade i eventualne kazne. Recimo, to što se u javnosti izglupirao. Kako će, sudeći po iznošenju vrlo pohvalnog po „optuženog“ i nepreduzimanju nikakvih koraka od strane samog kosovskog sudstva, biti slučaj sa onima koji optužuju oca Savu…

Da Vas podsetimo:  Mrka kapa na dnu mrtvog mora

Nepoverenje u sud kao takav ostaće, ali i u druge institucije. Sa nizom neželjenih posledica tog nepoverenja, ako se složimo da je u pitanju samo ono a ne stalno „Ja, pa ja!“. Recimo opravdana mogućnost kod neuključenih u spor, da se suđenje ne želi iz straha za njegov ishod…

Izvor: Kolubarske

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime