(Ne)ljudi su među nama…

25
4256

Nije sramota imati problema sa zdravljem. Na božićni dan 2014. trebalo je u Naka bolnici, dvadesetak kilometara od moje kuće, da legnem na dodatna ispitivanja posle višemesečnih zdravstvenih smetnji koje sam imao. Tog jutra sam se osećao veoma dobro i posle duže diskusije sa suprugom ubedio sam je da odem sam kolima do bolnice, a da ona i sin dođu uveče da me posete.

Krenuo sam ranije nego što je trebalo, prošao pored Naka bolnice i produžio desetak kilometara do strogog centra Štokholma, sa namerom da kupim stranu štampu i vratim se u Naka bolnicu na vreme. U trenutku kada mi je prodavac vraćao kusur osetio sam, delimično i od ranije prepoznatljiv neprijatan osećaj u grudima, hladan znoj na čelu, mučninu i… Sledeće čega se sećam bilo je da me bolničari na nosilima unose u ambulantna kola, koja su me uz uključene sirene odvezla do poznate južne bolnice (Söder sjukhus) u Štokholmu.

Nikola Janic

Ovo ne pišem, i u nastavku neću opisivati šta smo moja porodica kojoj je odmah javljeno šta mi se desilo i ja preživljavali tog božićnog dana na intenzivnom odeljenju za srčane infarkte.
Pišem jer osećam potrebu da se zahvalim prijateljima i poznanicima (takođe i ljudima koje ne poznajem), a koji su mi uputili pozdrav podrške i njihove iskrene želje za moje brzo ozdravljenje. Ozdravio još nisam, ali sam danas kod kuće i osećam se svakim satom i danom sve bolje. Šetam pomalo po kući, iduće nedelje ću, nadam se, šetati izvan kuće. Pre nego što se otopi sneg, koji je danas počeo da pada, želim i hoću da sa unukama u dvorištu napravim ”Sneška Belića”, sa velikim nosom od narandžaste šargarepe…

Da Vas podsetimo:  Ko lud, ko zbunjen

Drugi razlog pisanju nije to što od pojedinih, ”pravih i bliskih prijatelja”, nisam dobio ni pozdrav, već što mi je preneseno da neki ”prijatelj” nije ni pitao kako sam, nego je rekao: ”Ma kakva bolnica…”. Slike iz bolnice objavljujem u verovanju da će, videvši ih, i takvi neljudi shvatili da kada iznose njihove pretpostavke o drugima, kojima je možda život visio o koncu, ne treba da polaze od samih sebe. Odnosno od onoga šta su oni spremni da učine i da lažu…

Nikola Janic u bolnici u Štokholmu

Sve što se desilo na Božić pokrenulo je u meni razmišljanja kakva do sada nisam imao. O ljudima koji su neljudi i vukovi u jagnjećoj koži. O njihovoj mržnji, zavisti, zlobi i egoizmu. O mnogim osobinama (lošim), koje su svakim danom sve više i više prisutne među srpskim narodom, koji je u suštini divan, plemenit i human. Zašto?!

Nekada, bilo kada, pokušaću da opišem beskonačnu i nesagledivu dubinu koju sam video, a istovremeno u istom blesku osetio vlažnost njenog dna, koji je bio sjedinjavajuće blizu. Nesagledivi beskraj i munjevito nametljiva blizina, skoro na dohvat ruke, za mene više nisu matematička ili logična suprotnost. Danas znam, jer sam ih video, da postoje i boje i nijanse boja koje ni jedan slikar na platnu nije naslikao i ni jedan fotografski aparat do danas uslikao.

Znam mnogo više nego što sam znao. Razmišljam i mislim drugačije i sigurno je da ću se u mnogome ponašati onako kako nisam u dosadašnjem životu, do dana Božića 2014.

Nikola Janić
www.janic.se

like-button.net here

wordpress-themes.org here

25 KOMENTARA

  1. slučajno sam naišao na vaš tekst gospodine Janiću.sve Vam želim naj bolje,kako reče onaj naš makedonac,Vi ste jedno od bogatstava Srpskog naroda,vidim da ovo sve radite,ne iz lične koristi već za dobrobit srpskog naroda.Vi ste veliki patriota,HVALA VAM,I PUNO ZDRAVLJA ZA DUG ŽIVOT.

  2. Gospodine Janicu, Vi ste sigurno jedan od najpoznatjih Srba nase dijaspore. Od raspada Jugoslavije do danas nisam naisao na coveka koji se tako bezrezervno zauzimao za istinu o Srbima. Zar vam nije jasno da dzukele uvek lazu, ogovaraju pa cak i mrze one koji su cvrsto uz svoj narod i nepokolebljivo rade ono sto bi veliki broj nasih u dijaspori hteo da su na vasem mestu. Mrze vas sto nisu imali ni znanja ni petlje da ucine ni delic onoga sto ste vi. Da vas Bog pozivi i da nam narod ozdravi da bi nas bilo sto vise takvih kao VI.

  3. Dragi prijatelju,
    nisam znao da si oboleo i da si bio u bolnici. Možda je nešto bilo na društvenim mrežama, ali ja tamo nisam prisutan. Hvala Bogu da ti je sada bolje i da si opet u krugu tvoje porodice.
    Ipak imam (opet, kao i do sada) jednu molbu za tebe: Pričuvaj se, „povuci ručnu“ i smanji sekiracije oko Srba i Srbije. Potreban si nam živ i zdrav kao uzor kako se treba boriti da nam, što je počela sa uspehom i današnja vlast, ne unište i ne raskomadaju još ovo malo preostale Srbije. I da se nikada ne obistini želja naših dušmana i njihovih plaćenika, da svi Srbi zaista „stanu pod jednu šljivu“. A ovi u Beogradu i šire, već rade na tom projektu! Poklanjanjem Kosmeta već su na putu „uspeha“, treba ih sprečiti da ne nastave pokanjanjem Sandžaka, Pčinjske oblasti i Vojvodine. Tu nam je itekako potrebna pomoć tvojih prijatelja i sledbenika, a ti se malo pričuvaj i odmori!
    Brz i uspešan oporavak želi ti od sveg srca tvoj prijatelj i dugogodišnji saborac
    Pedja Rakočević, Štutgart/Beograd

  4. Umesto pojedinacne zahvalnosti i odgovora na komentare, evo teksta koji sam objavio na mojoj Facebook stranici:

    „Dragi i postovani prijatelji,

    Danas me je Majvor, moja bezgranicna ljubav, vozila na kontrolu. Posle obrtanja, prevrtanja, aparata i lekara koji su prevrtali ocima i sirili ruke, vratila me je kuci, sa sve srcem.

    Dakle stvar stoji tako da sada mogu da se ovim putem, iskreno OD SRCA, zahvalim svim facebook prijateljima, poznanicima i licnim prijateljima koji su mi na stranici slali pozdrave i iskrene zelje za oporavak. Takodje, i naravno, i prijateljima koji su se javili privatnom porukom, kao i citaocima i komentarima na clanak u Korenima. Takodje i na mnoge mailove koji su su mi prijatelji poslati na moju privatnu mail adresu.

    Nadam se da se niko nece ljutiti sto se svima vama zahvaljujem jednim tekstom, ali mnogo je divnih ljudi kojima bi trebalo da se pojedinacno obratim recima zahvalnosti. Mnogo vas je i hvala svima!!!

    A kako ste pokazali vasu humanost i ljudsko saosecanje, siguran sam da cete pokazati i razumevanje da snagu cuvam za skore emotivne zagrljaje i pokrete sa voljenom… Zamislite bruke kada bi bio slab?
    Hvala, jos jednom hvala, svim ljudima!!!

    PS. A druge, one kojima ne bi smetalo ni da nikada nisam mogao da napisem ove reci zahvalnosti, moram da razocaram. Planiram, uz konsulaciju sa lekarima, da u februaru dodjem u Srbiju, bar malo da vam pokvarim raspolozenje. Bas sam ja neki necovek?

  5. Poštovani Nikola,
    Pogođena sam zbog vaše bolesti. Molim se Bogu da ozdravite i ozdravite molim vas.Majvor je divna žena, svaka joj čast i srećan ste čovek što imate jaku podršku i stabilnu porodicu. Molim vas ozdravite. Bog vas blagoslovio i sačuvao od svakog zla. Srećna sam što ste moj prijatelj. Budite nam živi i zdravi. Marija – Niš.

  6. Dragi Nikola, nisi ti mitski Herkul, ali herkulski si svojim britkim kritičkim jezikom „čistio augijeve štale“ od raznoraznih pošasti. Ostalo je još mnogo tog zloćudnog i štetočinskog i zato te trebamo da „zaoštriš pero“ i hrabro i bez pardona kao i uvek progovoriš punim glasom o stvarima o kojima drugi šapuću u strahu od silnika, uzurpatora naših prava i naše budućnosti, ali ne i naše savesti dok je takvih kao što si ti.

  7. Ne dajte se Nikola, potrebni ste nam! Tek sam danas ovo videla….zelim Vam brz oporavak,i srecnu i zdravu Srpsku 2014-tu!

  8. Dragi Nikola, zelim ti da se sto pre oporavis, a verujem u to jer ljudi koji imaju duh i polet za zivot kao ti ne odustaju. Ove slike iz bolnice ne izgledaju uopste lepo, cak i uznemirujuce. Molim te nemoj se nervirati zbog nekih ljudi koji ni to ne zasluzuju zbog svoje zluradosti. Mnogo pozdrava iz Beograda.

  9. dragi imenjace nisam te dugo video i zao mi je sto sam video na ovim slikama iz bolnice!zelim da ti bozic i svi ostali praznici daju snage da izdrzis sve pritiske ljudi okruzenim mrznjom i pakosti!znam da si jak i da ces sve ovo stojicki podneti!cela koracica je uz tebe i zelimo ti brz oporavak i da sto pre doces kod nas na kaficu ,da se ispricamo!

  10. Dragi i poštovani imenjače Nikola,
    Želim ti brzo ozdravljenje i srećan oporovak. Dragi Nikola energija je jedna i neobnovljiva i ne treba je trošiti na nepotrebne stvari. Toliko si ljudima dobrog učinio i pomogao da se samo tih dobrih dela trebaš prisećati i biće ti lakše. Brže ćeš ozdraviit. Želim ti da svojom energijom još uvek zračiš najpre svoju porodicu pa tek onda sve drugo. Srdačno te pozdravljam i želim da što pre napraviš Sneška Belića i obraduješ svoje najmilije.

  11. Dragi prijatelju Nikola,tek sam video na fejsu šta ti se desilo.Ja sam takodje u krevetu već nekoliko dana ,doduse sa beznacajnom bolescu u poređenju sa tvojom . Ali ništa manje ruzno od tebe nisam doživeo u našem Beogradu od nazovi prijatelja ,kumova i ostalih. Ne postavlja se pitanje Tvog i Mog uloga u odbrani sopstvenog naroda i države To je naša Sveta obaveza Ono sto nas snalazi u godinama koje imamo je dobrim delom i zahvaljući zrtvi koju smo stavili na oltar otadzbini Ne zalim a ni Ti siguran sam . To je naša sudbina. Postoje ovde osobe za koje se vredi uloziti i Ti kao ija dobro znaš Zato primi moje iskrene i prijateljske zelje brzog oporavka Radivoj Dabic

  12. Dragi moj Nikola, nisam znala ovo do danas.Izdrzi,izdrzao si i gore u zivotu. U takvoj porodici, sa tako plemenitom suprugom, nista se lose ne moze desiti.Tebi, koji si izdrzao i ranjavanje u slucaju Ambasadora Rolovica, nekada davno. O drugim stvarima… necu da pisem ovaj put. Zelim ti sve najlepse u zivotu.Voli tebe tvoja JA…

  13. Dragi moj Nikola. Reče jednom sv. Nikolaj Velimirović i zapisa; Kada zli ljudi izbace i poslednju kartu, dobri će držati još jednu u rukama. Tvoj život brate Srbine ne čini ni jedna ni dve karte, niti je satkan od zla. Čine ga pre svega tvoja porodica, tvoje unuke, a evidentno i tvoji Srbi. Ovih zadnjih ima i ovakvih i onakvih. Ni svi prsti na ruci nisu isti, jedni su više korisni drugi manje. Znaš ti to dobro, kao što ja znam da si uvek iz teških situacija izlazio kao pobednik, pa Bogu hvala i njegovoj pomoći, opet si pobedio. Iz ljubavi i za ljubav si satkan, stvoren po božijem liku, i vidiš da si na Božić, opet preteko po ko zna koji put. Hvala Bogu, da ti je dao ne jednu, ne dve karte, već puno srce ljubavi. Kad tako nešto čovek poseduje onda ne može on tek tako otići, a još treba ovde. Pre svega svojoj porodici, unukama, pa i Srbima, bili oni ovakvi ili onakvi.

  14. Čika Nikola,brže ustaj i sa unukama na sneg! Kada dođeš ovamo kod nas bićeš propisno iskritikovan. Red bi bio da počneš o sebi da misliš i na sebe da paziš. Valjda ćeš se sada malo „opametiti“. Puno pozdrava od nas tri i da što pre skočiš na noge lagane 🙂

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime