Nema ništa od unapređenja kvaliteta života građana Srbije

3
2147

Kritika Strategije naučnog i tehnološkog razvoja Srbije od 2021. od 2025. godine (1)

  • Dokument je pun fraza, opštih mesta, parola koja ništa ne znače, on ne sadrži nikakve planove delovanja. I ova Strategija potpuno zanemaruje sve što je prethodnim strategijama bilo planirano i uvek se počinje od nule. A za sve to su potrošene silne pare i izgubljeno dragoceno vreme.
  • Autori ovog dokumenta (kojeg hrabro nazivaju „Strategija naučnog i tehnološkog razvoja…) “ tvrde da će će ona da „unapredi kvalitet života građana Srbije“!?! Na žalost,  toga u ovako sklepanoj Strategiji uopšte nema.
  • Ono što je očigledno, kad je reč o postavljenim ciljevima Strategije, jeste da su društvene i humanističke nauke potpuno zapostavljene ili bolje rečeno izostavljene.
  • Pre nego što je ovaj tekst Strategije pušten u javnost, morao je da prođe jezičku redakciju Instituta za srpski jezik. I prethodne dve strategije patile su od iste boljke. Nimalo ne služi na čast Ministarstvu da ovako jezički i stilski nedorađen tekst pusti u javnost.
  • Osnivanje Fonda za nauku je pobeda interesnih grupa, koje su, izmeštanjem iz Ministarstva, i potpuno preuzele raspodelu para namenjenih nauci u Srbiji.
  • Dokument vrvi (zveči) od uoštenih fraza: „dinamični razvoj naučnoistraživačkog sistema“; „efikasnost i koherentnost korišćenja reursa“; „fokusiranje istraživanja na društvene izazove i prioritete“…a i jezički i stilski je očajan
Ekskluzivno

Piše: Dr Branislav Simonović, naučni savetnik

Ovaj tekst je pokušaj da se navedu neki osnovni pojmovi o tome šta je strategija, šta ona treba (mora) da sadrži i čemu ona služi. Da je reč o veoma ozbiljnoj i važnoj stvari i da pisanje Strategije ne sme da se shvati samo kao dodavanje još jedne strategije pozamašnoj brojki od više od dve stotine strategija, koliko ih Srbija trenutno ima, odnosno samo kao ispunjavanje jedne od obaveza tek reda radi.

Opšte napomene o Strategiji

U Sažetku ove Strategije piše da „Strategija naučnog i tehnološkog razvoja Republike Srbije za period od 2021. od 2025. godine, sa motom „Moća znanja“, predstavlja regulatorni instrument za unapređenje kvaliteta života građana Srbije pomoću nauke i tehnološkog razvoja.“ Normalno je da, zaveden ovako jasnim opredeljenjem autora Strategije, pažljivi čitalac, najzad poveruje da je ovo prva Strategija nauke koja će da „unapredi kvalitet života građana Srbije“, pa očekuje da u samoj Strategiji nađe i vidi kako će to „nauka i tehnološki razvoj da unaprede kvalitet života građana Srbije“. Jedan od pažljivijih čitalaca je i autor ovog teksta i on vam kaže da i ne pokušavate to da pronađete u pomenutoj Strategiji jer toga u Strategiji uopšte nema. To je jedna uobičajena, veoma omiljena i tako često (zlo)upotrebljavana fraza u samom uvodu teksta, da sve što se radi, čini se da bi se „unapredio kvalitet života građana Srbije“.

Autori pomenute Strategije to „unapređenje života građana Srbije pomoću nauke i tehnološkog razvoja“, uopšte nisu imali na umu jer im je jedini cilj bio da se napiše Strategija koja ništa, od svega što bi nauka mogla i trebalo da uradi, ne planira. Jedini cilj bio je da se napravi Strategija puna opštih mesta koja će omogućiti autorima Strategije, a i ostalim istraživačima, lagodan život, kao i u prethodnih 9 godina, koliko je trajao prethodni projektni ciklus.

Kad se nema jasan plan ni strategija sve izgleda upleteno kao ovaj nerešivi haotični oblak

Nekoliko reči o onome što su autori Strategije propustili da urade. Najpre treba da se kaže koja reč o tome šta je to strategija, zašto se ona donosi i čemu služi. Sama reč strategija potiče od grčke reči „strategos“ (grč. stratos – vojska, ago – voditi, στρατηγός – strategos = vojskovođa). Mnogo kasnije, odnosno početkom 19. veka pojam strategija počinje da se koristi za šire značenje. A to je, prema Oksfordskom rečniku (Oxford Dictionary), „plan delovanja napravljen da bi se postigli dugoročni ili ukupni ciljevi“.  Meriam-Vebsterov rečnik (Merriam–Webster Online Dictionary) definiše strategiju kao „promišljeni plan ili metodu za dostizanje posebnih ciljeva, obično u dužem periodu“. Ili kao „nauku i veštinu upošljavanja političkih, ekonomskih, psiholoških i vojnih snaga naroda ili grupe naroda za dobijanje maksimalne podrške za usvojenu politiku u miru ili u ratu“.

Verovali ili ne: Srbija ima čak 237 „strategija“

A kad se zna šta je strategija, onda mora da se, pre pisanja Strategije, sagledaju mnoge stvari: (1) koje su kratkoročne i dugoročne potrebe zemlje (društva), (2) postojeće stanje u oblasti, društvenoj delatnosti ili privrednoj grani za koje se prave planovi razvoja ili strategije, (3) koji je redosled rešavanja tih potreba jer postoji neki logičan redosled rešavanja potreba, kao i koja su neophodna sredstva ili da se rešavanje tih potreba prilagodi raspoložvim sredstvima, (4) koja su raspoloživa prirodna bogatstva za rešavanje sagledanih potreba, (5) koja su raspoloživa sredstva u javnim (državnim) fondovima, odnosno koji su načini da se ta sredstva u nekom razumnom roku obezbede. (6) koji raspoloživi naučni i stručni kadar i koje specijalnosti su neophodni za rešavanje sagledanih potreba. I ne samo za rešavanje, već i za kasniju primenu i potpuno korišćenje neke od sagledanih potreba, (7) Usklađenost s planovima razvoja i strategijama u drugim društvenim delatnostima i privrednim granama, (8) usklađenost planova razvoja i strategija sa evropskim i svetskim tokovima, da ne bi došlo do zaostajanja zemlje (društva) u odnosu na razvijeni svet, (9) koji su stvarni rokovi za rešavanje sagledanih potreba, (10) koja je i kolika upotrebljivost (primenljivost) ostvarenih rezultata koji će se dobiti rešavanjem sagledanih potreba, na kraći ili na duži rok, (11) koje je stanje opšte tehničko-tehnološke osposobljenosti privrede (društva) i njene mogućnosti da upotrebi (primeni, iskoristi) dobijene rezultate, (12) koja je opšta korist od ostvarenja sagledanih potreba (opšta korist, uložena sredstva, vreme uloženo za to, broj budućih korisnika).

Slika stanja srpske strategije naučnog i tehnološkog razvoja

Svaki pokušaj da sve navedeno nađete u ponuđenom tekstu predloga Strategije, ostaće bez uspeha. Toga u ovoj Strategiji, jednoj od 237 strategija koliko ih ima Srbija, nema.

Potreban je obrazac za pisanje strategija

Da bi se izbegla proizvoljnost u pisanju Strategije, autor ovog teksta je predlagao,  još prilikom izrade Strategije (2010-2015), da se da se napravi obrazac za pisanje strategijaDakle, nije potreban obrazac za pisanje primedbi na tekst Strategije, već je potreban obrazac za pisanje Strategije. Taj obrazac bi sadržao sve elemente, sva pitanja i redosled kojim mora da se odgovara na postavljena pitanja. Jedino tako bi se dobile strategije ujednačene po obuhvatnosti i širini, po zasnovanosti, po ostvarljivosti i po koristi koju treba da donese njihovo sprovođenje. Ovako kako se dosad radilo, očigledno nije dobro jer je svaka nova Strategija potpuno zanemarivala sve što je prethodnim strategijama bilo planirano i uvek se počinjalo od nule. A za sve to su potrošene silne pare i izgubljeno dragoceno vreme. Kuća nikad ne može da se sagradi do krova, ako svaka garnitura poruši sve što je prethodna garnitura uradila, pa uvek kreće ispočetka, a nikad ne stigne do kraja.

Ono što bi ovakvo usvajanje jedinstvenog obrasca za pisanje Strategije donelo jeste izbegavanje da svaka grupa, koja se prihvati pisanja Strategije, piše Strategiju najpre za sebe i za svoje saradnike, prijatelje, a zatim i da otalja tu obavezu. Nikad do sada nije napravljena ozbiljna analiza šta su to donele prethodne strategije za pare koje su uložene u njihovo sprovođenje i da li to što je postignuto njima zaista toliko i vredi ili su najveću korist od svega toga imali dobro raspoređeni pojedinci i grupe koje su pravile strategije prema svojim potrebama. Šta su poreski obveznici Srbije dobili za silne pare koje su uložili u finansiranje neupotrebljivih strategija i koliko je, da se poslužim omiljenom frazom i autora ove Strategije, „unapređen kvalitet života građana Srbije pomoću nauke i tehnološkog razvoja“? I da li je stvarno vredelo ulagati toliki novac u pogrešno osmišljene strategije?

Da Vas podsetimo:  Ostala su tri stuba: NATO izgubio bitku za duše građana Srbije
Rasipanje državnog novca zbog neznanja i pogrešne strategije

Da su se autori Strategije zapitali čemu služi Strategija, možda bi makar pokušali da ponešto od onoga čemu bi trebalo da služi Strategija, unesu u predloženi tekst. Strategija, pored ostalog, treba da navede kako da se izbegne stihijnost, proizvoljnost i neravnomernost u razvoju. U prethodnim nabavkama opreme za institute, bilo iz donacija, bilo preko JUP-a, pojedini instituti, čiji su zaposleni bili u komisijama koje su odlučivale o dodeli sredstava, sebi su i svojim institutima dodelili najveći deo raspoloživih para. Mnogi instituti ostali su uskraćeni u tim nabavkama.

Kako napraviti valjanu i ostvarljivu strategiju

Da bi se „unapredio kvalitet života građana Srbije pomoću nauke i tehnološkog razvoja“, kako su autori naveli, neophodno je da se na nivou države, regiona ili opština prave planovi razvoja, a zatim i strategije za ostvarenje tih planova. Pri tome mora da se vodi računa da ta strategija bude u skladu s prirodnim odlikama, društvenim prilikama i stvarnim mogućnostima zemlje (društva). Kad je reč o prirodnim odlikama zemlje, najvažnija su njena prirodna bogatstva (mineralna bogatstva, reke, jezera, banje, termalne i mineralne vode, flora i fauna i dr.) Kako da se te prirodne odlike zemlje na najbolji način iskoriste, da bi se dobili najbolji rezultati. Osim toga, pri pravljenju Strategije mora da se vodi računa o ekonomskoj moći zemlje (društva), stepenu razvoja, kulturi, tradiciji, demografskoj slici, verskim prilikama, geopolitičkoj situaciji. Kad se sve to uzme u obzir, može da se zna šta, kako i koliko može da se planira, da se napravi valjana i ostvarljiva Strategija koja treba da donese boljitak.

Sve nabrojano mora da se ima na umu da bi se napravila dobra Strategija. Nijedna srpska strategija ne može da bude kopija bilo koje strane strategije (kao što je to bila prethodna Strategija), zato što mora da se vodi računa o našim posebnostima. Iz stranih strategija mogu da se vide samo metodološki pristupi, načini sagledavanja i rešavanja problema, da se sagledaju svetski tokovi i težnje.

Kad se napravi takva strategija, neophodno je se sačini detaljan proračun, da bi se videlo koliko je para neophodno da bi se sprovela takva strategija, kolika bi korist od njenog sprovođenja mogla da nastane ili kolika šteta i u kojim oblastima. Zbog toga se prave godišnji i ukupni planovi, koji sadrže priliv i trošenje para za sprovođenje pojedinih delova Strategije, čime se i određuje dinamika izvršenja Strategije.

Šta sadrži ova Strategija?

Strategija ima ukupno 151 stranu, od čega je 65 strana Strategija, 43 strane čine tzv. Akcioni plan, a 43 strane su prilozi (ukupno 5) uz Strategiju. Iz ovoga bi moglo da se zaključi da je reč o ozbiljnom dokumentu. Ali, ako se pažljivije pogleda tekst izložen javnoj raspravi, može da se vidi da je u ovih 108 strana teksta, sama Strategija izložena na 15 strana jer su uvodni deo i analiza efekata napisani na preostalih 50 strana.

Već u Sažetku, na prvoj strani teksta Strategije, autori pišu: „Na osnovu detaljne analize prethodnog stanja, Strategija naučnog i tehnološkog razvoja Republike Srbije za period od 2021. do 2025. godine predviđa razvoj okruženja u kome akteri naučno-istraživačkog i inovacionog sistema mogu načiniti iskorak u kvalitetu i uticaju. Na temelju ovog mehanizma, definisan je opšti cilj Strategije da se razvoj Republike Srbije ubrza kroz unapređenje kvaliteta i efikasnosti nauke, tehnološkog razvoja i inovacija i dalje integracije u Evropski istraživački prostor.“

Tvorci Fonda za nauku Srbije: Vladimir Popović, doskorašnji državni sekretar Ministarstva za nauku, premijerka Ana Brnabić, direktorka Fonda Milica Đurić – Jovičić  i bivši ministar Mladen Šarčević

Sve su ovo opšte fraze koje ništa ne znače. Prvo, nema detaljne analize prethodnog stanja, već su samo dati statistički podaci, a nigde se ne vrši analiza zašto nešto iz prethodne Strategije nije ostvareno ili je samo, kako autori pišu, delimično ostvareno.

Drugo, Strategijom se ne „predviđa razvoj okruženja u kome akteri naučno-istraživačkog i inovacionog sistema mogu načiniti iskorak u kvalitetu i uticaju“, već se određuju ciljevi koji treba da se postignu, rokovi za dostizanje postavljenih ciljeva i sredstva da se oni postignu.

Treće, o kakvom to mehanizmu pišu autori pomenute Strategije, kad se u prethodnoj rečenici govori o „predviđanju razvoja okruženja“? Da li je ikome jasno šta uopšte znači ili može da znači „predviđanje razvoja okruženja“?

Smešna tvrdnja da se celokupni uspeh srpske nauke ogleda u donošenju dva zakona

U daljem tekstu se navodi da je Strategija konzervativna i progresivna u isto vreme. Dalje se navodi da „Strategija obezbeđuje nove mehanizme (opet mehanizmi, zar? primedba B.S.) za efikasno reagovanje na društvene izazove i prioritetne tehnologije“. Opet opšta mesta jer se u daljem tekstu Strategije nigde ne pominju nikakvi „mehanizmi“ ni „prioritetne tehnologije“.

Da nije izvršena detaljna analiza prethodnog stanja, priznaju i sami autori Strategije jer već u Uvodu pišu: „U tom smislu, u prethodnom strateškom periodu su postignuti značajni uspesi.“

A koliki su i koji su to uspesi srpske nauke, sledi iz sledeće rečenice: „Unapređen je pravni okvir donošenjem novih zakona, , izvršena je strukturna reforma, povećan budžet i osnovane nove institucije. Stvoreni su preduslovi za ubrzani razvoj nauke u Srbiji i veći doprinos razvoju društva…“ Dakle celokupni doprinos srpske nauke u proteklom petogodištu, ogleda se u donošenju dva zakona. Pa sve to je, valjda, posao Ministarstva i njegovih stručnih službi. Zar je celokupna srpska nauka i njen doprinos sveden na ovo nekoliko pravno-administrativnih poslova?

Doduše, ni prethodna Strategija nije ništa posebno sadržala o tome šta je trebalo da radi srpska nauka u proteklih 5 godina, osim da nastavi još 5 godina, posle isteka roka projektima, da radi na istim projektima. Da će da se i u narednih 5 godina nastavi sa istom praksom, vidi se već iz navedenog da se „predviđa razvoj okruženja u kome akteri naučno-istraživačkog i inovacionog sistema mogu načiniti iskorak u kvalitetu i uticaju“.

Kako to da je autorima Strategije promaklo da uoče jednu veliku nelogičnost nastalu u toku ostvarenja prethodnih strategija, koju navodi i predsednica Vlade u svom pristupnom izlaganju (28.10.2020.), koristeći podatke iz izveštaja Nacionalnog saveta za nauku i tehnološki razvoj za 2019. godinu, da 97,7% ukupnih rezultata naučno-istraživačke delatnosti čine objavljeni radovi.

A „rezultati naučno-istraživačke delatnosti Republike Srbije koji mogu biti od interesa za privredu su na niskom nivou“, navodi predsednica Vlade. Kako će to srpska nauka da „unapredi život građana Srbije pomoću nauke i tehnološkog razvoja“, ako je samo 2,3% rezultata ostvareno kroz patente i tehnička rešenja?

Ni statregijske igrice nisu jednostavne za realizaciju , a kamoli pravljenje državne strategije

U Strategiji nema ni reči o tome, iako autori pominju detaljnu analizu prethodnog stanja, o tome kako je prethodnim strategijama i pratećim dokumentima Ministarstva srpska nauka usmerena na osnovna (ili kako to mnogi vole da kažu fundamentalna) istraživanja. A što je još gore, ništa od toga ni ovom Strategijom nije predviđeno da se menja.

Da Vas podsetimo:  Dragoš Kalajić – misija jednog intelektualca
Nema planova ni objašnjenja, promašaji na svakom koraku

I nacionalni okvir za donošenje Strategije ograničen je na nekoliko, uglavnom, opštih strategija (o održivom razvoju, o „pametnoj specijalizaciji“, o razvoju intelektualne svojine, o industrijskoj politici, o podršci malim i srednjim preduzećima). I odmah bi autori ovakve Strategije mogli da odgovore na pitanje: kako će Strategija, kao „regulatorni instrument za unapređenje kvaliteta života građana Srbije pomoću nauke i tehnološkog razvoja“, da unapredi kvalitet života građana Srbije, ako ne sadrži i strategije svih ministarstava?

A one nigde nisu ni pomenute u tekstu Strategije, a još manje da je bilo šta iz tih strategija ušlo u Strategiju nauke. Nema ni objašnjenja kako je prethodnim Strategijama i pratećim dokumentima inženjerski deo naučno-istraživačkog kadra oteran u osnovna istraživanja.I ko treba da se, umesto njih, bavi naučno-istraživačkim radom u tehničko-tehnološkim naukama?

Autori Strategije navode član 12. Zakona o nauci i istraživanjima da se „opšti interes u naučnoistraživačkoj delatnosti ostvaruje putem institucionalnog finansiranja i drugih programa od opšteg interesa“. Tako stoje stvari u teoriji. A nema ni reči o tome koji je to opšti interes ostvaren kroz prethodne strategije.

Umesto koristi – šteta: Novoosnovani Fond za nauku pravi veliku štetu  srpskoj nauci deleći neodgovorno novac

Navode i član 3. Zakona o Fondu za nauku Republike Srbije, koji propisuje „da se naučnoistraživačke i razvojne aktivnosti realizuju preko naučnih, tehnoloških i razvojnih programa u okviru kojih se realizuju projekti radi ostvarivanja ciljeva sadržanih u strategiji naučnog i tehnološkog razvoja Republike Srbije“. Opet čista teorija. I opet nema ni reči o tome kroz koje to programe i projekte je ostvaren „opšti interes“, tim pre što se, prema zakonu „finansiranje projekata sprovodi na način koji obetbeđuje konkurentnost i kvalitet rezultata, efikasnost primene istraživanja, otvorenost i dostupnost rezultata programa i projekata…“

Program PROMIS – slika katastrofalnog rada Fonda za nauku Srbije

Reklo bi se, sve je tako dobro, da bolje ne može da bude. Ali, samo u teoriji. A ako se pogleda kako izgleda prvi od tih programa pod nazivom PROMIS, videće se da to nikakve veze nema sa onim što je tako slatkorečivo napisano u Zakonu. Autori navode i delove Zakona o planskom sistemu Republike Srbije, kojima se propisuje „obaveza izveštavanja o sprovođenju planskih dokumenata, kao i shodna primena obaveze sprovođenja analize efekata na propise i na vrednovanje učinaka tih propisa“.

Autori Strategije uopšte nisu radili u skladu sa ovim Zakonom jer nisu uradili ništa od onoga što ovaj Zakon propisuje. Posle navođenja nekih dokumenata, autori Strategije su izvukli zaključak: „…u narednom periodu veoma je važno izgraditi i ojačati kapacitet nacionalnog inovacionog sistema u celini koji će na efikasan način omogućiti povezivanje nauke i privrede i pružiti podršku vosokoinovativnim MSPP…“ Autori i ove Strategije bili su blagonakloni prema institutima i univerzitetima, oni će i u narednih 5 godina samo da jačaju, zajedno s „kapacitetom nacionalnog inovacionog sistema“.

U Pregledu i analizi postojećeg stanja autori Strategije navode da su „neki od ključnih ciljeva ostvareni kreiranjem novih zakonskih rešenja čime je značajno izmenjeno stanje naučnoistraživačkog i inovacionog sistema…“ A ti „ključni ciljevi“ su usvajanje dva zakona. Kao što se vidi, naučno-istraživački i inovacioni sistemi (a to je 123 univerziteta i fakulteta, 65 instituta i 8 instituta u sastavu SANU) su punih 5 godina naporno radili i ostvarili „ključne ciljeve“.

Donošenje dva nova zakona je omiljena tema autora Strategije, pa to stalno ponavljaju. Ti zakoni nisu samo „ključni ciljevi“, već i „institucionalni okvir“, pa je „dostignut konsenzus u naučnoj zajednici da se strateško opredeljenje od fleksibilnog, ali fragmentisanog projektnog pristupa ka sistemskom osnaživanju institucija u nauci i tehnološlom razvoju“. Posebno mesto u tom „institucionalnom okviru“ zauzima Fond za nauku, koji se kao veliko dostignuće i otkriće pominje na više mesta, a detaljnije u Prilogu 2.

Fotografija za ponos ili sramotu: uglavnom sredovečni dobitnici silnih miliona iz projekta PROMIS sa rukovodstvom Fonda za nauku Srbije

A da su autori Strategije iole upoznati s dosadšnjim radom Fonda, možda bi drugačije pisali o njemu. Najveća i za sada jedina stvar koju je Fond uradio jeste da je podmladio srpsku nauku jer je u programu PROMIS podelio 9 miliona kreditskih para, uglavnom „mladim“ naučnicima zašlim i u petu deceniju života.

Uopšte, osnivanje Fonda za nauku je pobeda interesnih grupa, koje su, izmeštanjem iz Ministarstva, i potpuno preuzele raspodelu para namenjenih nauci u Srbiji. Poreski obveznici Srbije, zahvalni za dosadašnje „unapređenje kvaliteta života građana Srbije pomoću nauke i tehnološkog razvoja“, odlučili su da uzmu (od Svetske banke) kredit od 9 miliona evra da bi finansirali rad na slobodne teme svojih „mladih“ i „izvrsnih“ istraživača.

Uloga Ministarstva završila se dobijanjem kredita, a organi Fonda (direktor, petočlani Upravni odbor i petnaestočlani Naučni savet), uspeli su da ovaj kredit podele prijateljima i poznanicima, njihovoj rodbini. Naravno, pri tome su, prateći svetske tokove u zaštiti životne sredine, odlučili za reciklažu, u ovom slučaju nekih projekata (posle devetogodišnjeg rada, omogućili su nekim „mladim“ i „izvrsnim“, ali vremešnim istraživačima još 2 godine „masnog“ finansiranja da bi doradili svoje devetogodišnje projekte. I logično je bilo da se očekuje da će svaki od članova UO i Naučnog saveta da dodeli pare svojima.

Vođstvo Fonda za nauku Srbije: oni su razdelili novce prijateljima, poznanicima i njihovoj rodbini:  dr Vujo Drndarević, predsednik UO, dr Milica Đurić – Jovičić, direktorka Fonda i članovi UO dr Jovan Babić, mr Gordana Danilović – Grković i  dr Momčilo Pavlović

Predsednik Naučnog saveta, inače akademik, osokolio je akademike da pokupe i ove pare iz konkursa PROMIS. A pošto oni nisu mogli da se provuku kao „mladi“ i „izvrsni“, ubacili su svojju rodbinu i prijatelje. Tako su se neki akademici organizovali i zajedno sa svojim porodicama jurnuli su u osvajanje fondovskih para.

Niko ne kontrološe rad Fonda za nauku

A ako se malo prelista spisak projekata odobrenih za finansiranje iz kredita, može da se vidi koliko su interesne grupe moćne i kako sve promene zakona, o kojima se piše u Strategiji, njima i dalje samo dobro (pare) donose. Mladi, ali istinski mladi i dobri (izvrsni) istraživači mogu iz ovoga da izvuku pouku za svoj budući rad i napredovanje: bolje im je da budu dobro postavljeni (u neku od interesnih grupa), nego da budu dobri istraživači i naučnici. Neko će možda da se zapita ko uopšte kontroliše rad Fonda za nauku Srbije, ako su se već dogodile ovakve stvari. Odgovor je niko. Fond još uvek nema Nadzorni odbor.

Na internet strani Fonda za nauku može da se vidi da nema podataka o članovima Nadzornog odbora („uskoro više informacija o članovima NO“). I neće ga ni imati, dok se najveći deo para ne podeli među interesnim grupama. A kad se pare podele „mladim“, a vremešnim i „izvrsnim“, ali dobro svrstanim istraživačima možda će i da se imenuju članovi Nadzornog odbora. Ali, pare će već biti razdeljene, pa „nad prosutim mlekom, ne vredi plakati“.

Nadležni iz Ministarstva morali bi da se zapitaju kako je moguće da su mladi (do 50 godina) i „izvrsni“ istraživači uglavnom iz institucija (gradova) u kojima su zaposleni (ili bili zaposleni) članovi Upravnog odbora i Naučnog saveta Fonda ili njihova rodbina i prijatelji. Da su samo tamo „mladi“ i „izvrsni“ istraživači.

I da sve ostale istinski mlade i „neizvrsne“ istraživače skine sa spiska Ministarstva, čim je Fond za nauku, uz navodnu pomoć recenzenata iz inostranstva, došao do zaključka da oni niti su mladi, niti izvrsni.

Da Vas podsetimo:  Ko čini elitu u Srbiji i gde je ona na svetskoj lestvici odlučivanja?
Čudo od drskosti: Predsednik Naučnog saveta Fonda za nauku (akademik dr Stevan Pilipović)  usmerio je pare iz kredita ka rodbini svojih kolega akademika i ka svom bivšem fakultetu
Epohalno otkrića: Vojvodina najšumovitiji kraj Srbije

Rukovodstvo Fonda, već pri prvom svom značajnom poslu, došlo je do epohalnog otkrića: da je Vojvodina najšumovitiji kraj Srbije, pa je istraživačima iz Novog Sada (odakle je, sasvim slučajno, predsednik Naučnog saveta) dodelilo dva projekta o šumama. S kojom matematičkom preciznošću je predsednik Naučnog saveta Fonda (akademik dr Stevan Pilipović)  usmerio pare iz kredita ka rodbini svojih kolega akademika i ka svom bivšem fakultetu.

Sami autori Strategije navode da nisu ostvarene tri ključne „mere“: jačanje osnovnih istraživanja, uvođenje usmerenih osnovnih istraživanja i unapređenje tehničko-tehnoloških istraživanja

Dakle, prethodna strategija je ostvarena donošenjem dva zakona, kako navode autori Strategije. A iz tabele o ostvarenosti mera iz prethodne Strategije, može i da se vidi koliko je ta Strategija uspešno ostvarena. Od 34 nabrojane „mere“, ostvareno je samo 10 „mera“. To znači da je uspešnost ostvarenja prethodne Strategije bila izvrsnih 29,41%. To znači da je manje od trećine predviđenih i planiranih „mera“ ostvareno. Dovoljno je da se vidi da autori Strategije navode da nisu ostvarene tri ključne „mere“: jačanje osnovnih istraživanja, uvođenje usmerenih osnovnih istraživanja i unapređenje tehničko-tehnoloških istraživanja. A u ostvarene mere ušle su i neke čisto administrativne, kao što su promena modela finansiranja nučnoistraživačke delatnosti, uspostavljanje Fonda za podsticanje istraživanja, unapređenje zakonskog okvira za razvoj ljudskih resursa, obezbeđivanje pristupa međunarodnoj istraživačkoj infrastrukturi…

Uspešnost ostvarenja planiranih „mera“ samo 17,64 %

Ako se te, čisto administrativne „mere“ oduzmu od ukupno ostvarenih „mera“, onda se dobija da je ostvareno samo 6 od ukupno planirane 34 „mere“, pa je uspešnost ostvarenja planiranih „mera“ samo 17,64 %. Uspešno, nema šta. Tako barem kažu autori Strategije.

Pošto je prethodna Strategija tako uspešno ostvarena (s nepunih 18%), prionulo se na donošenje nove Strategije. Ali, sad autori Strategije ne žele da ponove istu grešku, da planiraju nešto što neće da bude ostvareno. Zbog toga su se odlučili da ništa novom Strategijom ne planiraju. Odnosno, da plan bude tako uopšten, da se na kraju uvek može, u nekom izveštaju, da kaže kako je plan iz Strategije uspešno i u potpunosti ostvaren.

Tek na 45. strani teksta, autori Strategije saopštavaju koji su ciljevi ove Strategije. Planiran je „jedan opšti cilj“ i „5 posebnih ciljeva“. Opšti cilj Strategije u narednih 5 godina jeste da „naučno-tehnološki i inovacioni sistem doprinosi ubrzanom razvoju Republike Srbije kroz unapređenje kvaliteta i efikasnosti nauke, tehnološkog razvoja i inovacija i dalje integracije u Evropski istraživački prostor“. Autori su smatrali da, pošto je reč o opštem cilju Strategije, taj cilj treba da bude što uopšteniji. I uspeli su u tome. Da li ovakav cilj može da bude uopšteniji? Ne, ne može, ovo je najuopšteniji opšti cilj.

Navedeno je još 5 posebnih ciljeva: (1) „obezbediti neophodne uslove za dinamični razvoj naučnoistraživačkog sistema“ (budžetsko finansiranje, razvoj ljudskih resursa, jačanje naučnoistraživačke strukture); (2) „povećati efikasnost i koherentnost korišćenja resursa naučnoistraživačkog sistema“; (3) „negovanje vrhunskog kvaliteta nauke i tehnološkog razvoja i jačanje konkurentnosti privrede“; (4) „fokusiranje istraživanja na društvene izazove i prioritete“; (5) „jačanje međunarodne saradnje“.

Operativni tim Fonda na nauku koji je uigran kao švajcarski sat u suludoj deobi miliona evra

Kako samo lepo zvuče (zveče) uoštene fraze, koje ništa ne znače: dinamični razvoj naučnoistražibvačkog sistema, efikasnost i koherentnost korišćenja reursa, fokusiranje istraživanja na društvene izazove i prioritete.

Prvi posebni cilj je zaduženje za ministra finansija, što i sami autori Strategije navode u tzv. Akcionom planu. Kod „jačanja naučnoistraživačke infrastrukture“ trebalo bi da se vodi računa o tome ko je i koliko para do sada dobio za nabavku opreme, kako iz donacija, tako i kroz JUP. Neki instituti su, zbog toga što su njihovi zaposleni bili u komisijama koje su odlučivale o dodeli para, dobili ogromne pare, a drugi baš ništa. Ovo je sad prilika da se ispravi ta greška. Ministarstvo bi moralo da izračuna koliko je koštao koji rad. Videlo bi se su neki radovi (publikacije) plaćeni po više hiljada evra, a da su drugi radovi publikovani sa 0 evra nabavljene opreme.

Zablude autora strategije

Zanimljivo je da je iz jedne od prethodnih strategija preuzet 4. posebni cilj. Tamo je bila reč o „fokusu i partnerstvu“, a ovde se navodi kao „fokusiranje istraživanja na društvene izazove i prioritete“. Opet jedan od ciljeva koji neće biti ostvaren. Tu se govori o „razvoju vrhunske nauke“ u Srbiji. I navodi se da „mehanizam kojim se ova vrsta fokusa može postići u naučnoistraživačkom i inovacionom sistemu već je uspostavljen kroz kompetitivnu komponentu finansiranja…, pre svega kroz programe Fonda za nauku i Fonda za inovacionu delatnost…“

Učeno rečeno, nema šta. Ovo su uobičajene fraze koje se godinama provlače kroz sve strategije, a koje ništa ne znače. Da je ovde reč o preuzetim frazama, vidi se iz navoda da „uporedo sa razvojem vrhunske nauke u Republici Srbiji…. neophodno je fokusirati istraživanja…“

Naravno da je i ovde reč o preterivanju. Tamo gde je vrhunska nauka, tamo je i visok tehnološki nivo zemlje. Nije vrhunska nauka samo publikovanje u naučnim časopisima, pa bili oni i vrhunski. I kad sve ostane samo na tim publikacijama. Jedina korist od takve publikacije jeste što se u nekom godišnjem izveštaju pokaže bolja statistika. I sami autori Strategije o tome pišu: „Najrazvijenije države se od drugih razlikuju po kvalitetu nauke, stepenu tehnološkog razvoja i posledično po konkurentnosti njihove privrede“.

Ono što je očigledno, kad je reč o postavljenim ciljevima Strategije, jeste da su društvene i humanističke nauke potpuno zapostavljene ili bolje rečeno izostavljene.

Na kraju amater- ministar finasija, odlučuje o dodeli sredstava

I ono što je najvažnije za izvršenje Strategije, finansijska sredstva. „Za sprovođenje Strategije i Akcionog plana, sredstva će biti obezbeđena u budžetu Republike Srbije za 2021. godinu, u skladu sa bilansnim mogućnostima i limitima koje utvrdi Ministarstvo finansija za naredne godine i odgovarajućše razdele…“

SITNIŠ: Ako ministar finansija  bude određivao visinu sredstava u budžetu biće dobro da ostane i ovoliko koliko ima u ovom kotliću za Strategiju naučnog razvoja Srbije

Prevedeno na srpski jezik, to znači da je ključna osoba za sprovođenje ove Strategije, ministar finansija. Ali, ovako izražena rezerva, može da bude i dobar izgovor za sve što neće biti urađeno iz ove Strategije, iz ovih ili iz onih razloga, krivac će biti ministar finansija. A Strategija će biti samo spisak nečijih želja.

Akcioni plan, koji je napisan na 43 strane, predstavlja samo obrazac koji tek treba da se popunjava. Ovde je najveći deo tabela potpuno prazan ili sadrži samo godine izvršenja. Moguće je da autori Strategije misle da ove kolone treba popuni Ministarstvo finansija. Tako je celokupno izvršenje Strategije stavljeno ministru finansija u zadatak.

OPET ZABORAVLJEN: Srpski naučni velikan Slobodan Jovanović nije ni pomenut

Na kraju Strategije dato je ukupno 5 priloga. U Prilogu 1 nabrojani su „velikani sa naših prostora (koji su) pomerali granice saznanja i pokretali tehnološke revolucije“. A među njima nema Pavla Savića, Branislava Petronijevića, Slobodana Jovanovića…

Pre nego što je ovaj tekst Strategije pušten u javnost, morao je da prođe jezičku redakciju Instituta za srpski jezik. I prethodne dve strategije patile su od iste boljke. Nimalo ne služi na čast Ministarstvu da ovako jezički i stilski nedorađen tekst pusti u javnost.

Sutra, u subotu: Drugi nastavak kritike Strategije naučnog i tehnološkog razvoja Srbije od 2021. od 2025. godine: Predlog rešenja nekih problema nauke u Srbiji (2)

Izvor: Između sna i jave

3 KOMENTARA

  1. Pitam se da li Akademik Kostic ikada razmisljao u kakvom je stanju neuroligija i kako bi mogao da je utegne da bar lici na nesto kao delatnost umesto sto filisofira o Kosovu, sto mu je osnovni zadatak kao nastavniku Med.fakulteta. Da li on zna da na neuroliskoj klinici“ zaustavljaju saobracaj „kad treba da se radi lumbalna punkcija sto je rutinski pregled u neuroligiji razumese kad je indikovana. Nauka je kod nas birokratizovana i korumpirana i nema joj spasa.

  2. Pitam se da li Akademik Kostic ikada razmisljao u kakvom je stanju neuroligija i kako bi mogao da je utegne da bar lici na nesto kao delatnost umesto sto filisofira o Kosovu, sto mu je osnovni zadatak kao nastavniku Med.fakulteta. Da li on zna da na neuroliskoj klinici“ zaustavljaju saobracaj „kad treba da se radi lumbalna punkcija sto je rutinski pregled u neuroligiji razumese kad je indikovana.

  3. Odlucan tekst i kritika stanja u nauci.
    Stvari se nisu promenile jos od brozovskih vremena ni za pedalj.
    Prvo nauka u srbiji i ne postoji a i ne treba joj.
    Ona je za srbiju skupa nema ko da je plati.
    Cena rada u srbiji je toliko unizena da je ponizenje samo jos vece sto si naucni radnik ozbiljniji. I NA kraju domete u nauci ostavaruju samo talentovani i kreativni ljudi koji u srbiji ne mogu doci do izrazaja i koji su ivek u manjini u odnosu na vecinu mediokriteta.
    U srbiji treba da postoji zagarantovana cena rada od najprostijeg do najslozenijeg nikad to nije specificirano i nista vise nauka je za nas mrtvo slovo na papiru.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime