Nesreća kao šansa za bolje sutra

Kako zakoračiti u realan svet

0
895

dzefri-saks-1383684617-392721Srbija u ovom času deluje jedinstveno. U nesreći narod sabija svoje redove, što je i prirodno, pokušavajući da spreči ili barem umanji nesreću koja ga je snašla. A zlo je, zaista, neshvatljivo veliko. Razrušeni su brojni putevi, uništeno je ili oštećeno na desetine hiljada stambenih objekata, srušeni su brojni mostovi; bujica je sa sobom odnela ogromnu količinu plodne zemlje; o štetama na usevima i da ne govorimo. Ipak, pokazalo se da je i u takvoj nesreći, maltene, biblijskih razmera, postojalo i malo sreće, jer nisu potopljene termoelektrane, a sačuvana su i hemijska postrojenja, posebno ona u Bariču i Šapcu. Mada opasnost još nije sasvim prošla, jer nivo Save (ali i Dunava) oscilira, ipak se pretpostavlja da je najgore prošlo.

Iz svega je jasno da Srbiji predstoji dug period oporavka i pitanje je kada će se Srbija u ekonomskom smislu vratiti na onaj nivo na kome je bila pre „potopa“. Na svu onu privrednu kataklizmu koja je u Srbiji izazvana uvođenjem „tržišne ekonomije“ i kaubojske privatizacije, došla je i ova, neki bi rekli, „božja kazna“, ili pre „opomena“, kako je i srpski patrijarh, čini se, s pravom konstatovao.
Otuda, bez obzira na visinu štete koja je Srbiji ovim nevremenom nanesena, ukoliko građani Srbije (a najpre političari) iz svega izvuku pravu pouku, srpska perspektiva bi mogla biti daleko svetlija nego što nam se to sada čini. Naime, sada je trenutak koji bi Srbija trebalo da iskoristi za unutrašnju konsolidaciju, to jeste, na prvom mestu da se orijentiše na konačno uređenje pravosuđa i zatvaranje onih brojnih „rupa“ kroz koje novac iz državnog, pokrajinskog i opštinskih budžeta neprestano otiče, a od čega društvo ima na godišnjem nivou desetostruko veću štetu nego što je to šteta koja je nastala ovom najnovijom vremenskom kataklizmom.

Da Vas podsetimo:  Tata, zašto ste pustili prljavu vojsku da dođe na Kosovo?

Krajnje je vreme da Vlada Srbije shvati da mere „stezanja kaiša“ koje nam savetuje (pa i nalaže) „mudrost“ Jejla, kao i službenici MMF-a i Svetske banke (kako strani tako i domaći) ne mogu Srbiji doneti nikakvu korist na duže staze. Takvim pristupom ekonomskoj i finansijskoj konsolidaciji po preporuci „svetskih bankara“ nekakva „korist“ mogla bi se uočiti u prvih mesec ili dva, ali onda bi nam se takva prisilna štednja vratila kao bumerang, jer smanjenje potrošnje nikada i nigde nije moglo da posluži kao zamajac razvoja.

Ozbiljni finansijski stručnjaci dobro znaju da bi se striktnim onemogućavanjem zloupotrebe takozvanih „namenskih sredstava“ u javnim ustanovama i preduzećima moglo postići daleko više – i to bez nasilne štednje i bez smanjenja potrošnje koju nam preporučuju nedobronamernici.

U Srbiji se nikako ne sme primenjivati ona, na prvi pogled, racionalna ekonomska teorija zvana „konj-vrabac“ (horse and sparrow theory), ili čuvena „reganomika“ koja je svoje krajnje rezultate u SAD-u pokazala ozbiljnom recesijom od pre nekoliko godina. Zato je krajnje vreme da se Srbija odrekne stranih savetnika i „dušebrižnika“, ukoliko zemlja namerava da ispliva iz mora bede u kome se davi godinama.

Razvijenim ekonomijama nisu potrebni konkurenti, zato je iluzorno razmišljati o tome da će nam Zapad ili EU pomoći da sredimo našu ekonomiju. Zašto bi to radili, kada, s jedne strane, mogu da nam prodaju svoju robu, a sa druge, kada sve preostale srpske resurse preuzmu u svoje ruke, tada će Srbija u celosti postati njihova kolonija sa radnom snagom koja će biti jeftinija i od one u nekim nerazvijenim zemljama Afrike ili Južne Amerike.

Stoga, kao prvi korak ka oporavku zemlje, Srbija bi trebalo da se odrekne Guzenbauerove, Fratinijeve, Štros Kanove i „pomoći“ sličnih „eksperata“, jer su svi stranci u srpskoj vladi samo „Trojanski konj“ koji radi u interesu zapadnih finansijskih institucija.

Da Vas podsetimo:  Milijarda pomoći ili još 25 godina agresije

Ovde ne treba ulaziti u samu suštinu, da li takvi ljudi imaju ili nemaju ona znanja koja su Srbiji danas neophodna da bi pokrenula zamajac svoje posrnule ekonomije. Zapravo, u Srbiji je na delu razorno delovanje onih finansijsko-ekonomskih mera koje je pre gotovo četvrt veka profilisao Džefri Saks, čiji se trag unazađivanja zemalja u „tranziciji“ danas može jasno pratiti i sagledati. A Saksovi „recepti“, koji su mnoge zemlje zavili u crno, danas u sebi, navodno, nose „lek“ za rekuperaciju srpske ekonomije. I Saksove savete i njegove savetnike Srbija spremno prihvata iako se dobro zna da su pojedine ekonomije istočnog bloka uspele da se oporave tek kada su se zahvalili Saksu i proterali njegovu „globalno-tržišnu“ ekonomiju iz svoje zemlje, ali i iz svojih glava.

Da li će ova najnovija nesreća u Srbiji dovesti do „osvešćenja“ onih ljudi koji se nalaze na njenom čelu, veliko je pitanje. I to ne zato što oni nisu svesni svih ovih činjenica o kojima ovde govorimo, nego zbog toga što su duboko involvirani u mehanizme neokolonijalnog („globalnog“) koncepta Zapada, iz koga nije jednostavno iskoračiti u realni svet.

Za www.koreni.rs

T. Rajić

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime