Nestaju sela u okolini Čačka, kupovina napuštenih kuća marketinški potez vlasti

0
356

Od 4.700 sela u Srbiji nestaje svako četvrto. Nestaju i sela koja su blizu gradova, kao što je to slučaj u okolini Čačka. Postojeće mere države, pre svega oživljavanje zadrugarstva i kupovina napuštenih kuća, za sada ne daju rezultate.

Selo Miokovci poznato je po proizvodnji voća, najviše po kajsiji. Iako se nalazi na samo desetak kilometara od Čačka mladi ga napuštaju i odlaze u grad. Kompletna domaćinstva mogu se kupiti za desetak hiljada evra, a one kuće koje ne nađu nove vlasnike propadaju.

—Mladi odlaze zbog nesigurnosti pre svega. Nesigurna je prodaja, nesigurna je proizvodnja. Sve je drastično poskupelo, hemija, đubrivo. Proletos sam kupovao džak uree 25 kg 1.000 dinara. Sad je džak đubriva od 25 kg 3.100 dinara. Preparati za suzbijanje korova bili su 400 dinara,m danas skoro 1.000 dinara. Padalica jabuka je bila 6 dinara, dok je cena prve klase jabuke 15 dinara. Ta cena ne može da pokrije proizvodnju — kaže voćar Vojkan Tomić.

Da bi završili bilo kakav posao mora se u Čačak jer selo nema poštu, ambulantu, apoteku. Zbog nesigurnog života nema ni brakova.

—Put nam izgleda kao i pre 50 godina. Znači vraćamo se u neki 18 vek. Momci u selu se ne žene. Ima nekih 100 momaka, od 20 do 50 godina. Imam svoje generacije koji se još nisu oženili. Nema sigurnosti, jasne persektive — kaže Tomić.

Dragan Petrović se oženio i skućio ali su mu sinovi otišli u grad. I on odustaje od poljoprivrede, svu jabuku je počupao, ostala je kajsija ali zbog mraza i grada nema prinosa već četiri godine.

— Nema perspektive u selu. Ne teram nikoga, ali činjenica je da mladi neće da ostanu ovde. Nisu zadovoljni ni mladi u gradu. Kakva je to plata 40.000 dinara? Idem u Ameriku, dobio sam 10 godina vizu. Idem mator da bih pomogao i zaradio nešto, ali ja tamo radim za 200 evra dnevno. Znam zašto radim. Ranije sam radio i hteo sam da ulažem, ali sam digao ruke. O ovim subvencijama što pričaju ja to nikada nisam mogao da dobijem. Vladajuća struktura ima oko godinu dana više nas ne zovu niti nas pitaju bilo šta. Za put molimo 50 godina. Sinovi su kupili stan i otišli. Vidite šta se radi u državi, kriminal na svakom koraku. Što neko nije uhapšen u selu — kaže Petrović.

Da Vas podsetimo:  Čemu se Srbi još mogu nadati?

Da bi spasila srpsko selo država je počela sa kupovinom napuštenih kuća. Međutim, deo stručnjaka smatra da se radi o marketinškom potezu vlasti, i da ta mera neće doprineti poboljšanju stanja jer se pokazalo da su i postojeća domaćinstva ekonomski neodrživa:

— Ogroman broj seoskih domaćinstava od 2002. godine koji je iznosio 780.000 do 2018. Kada je smanjen na 568.000 pokazuje da i ona domaćinstva koja imaju kuću, ekonomske objekte, imanje ne mogu da budu ekonomski održiva u ovakvim uslovima budžetske eutanazije poljoprivrede, apsolutne nezaštićenosti poljoprivredne proizvodnje u odnosu na uvoznički lobi, nepristupačnost trgovinskih lanaca domaćim proizvođačima koji drže preko 85 odsto tržišta jer su oni praktično kupili tržište za svoje poljoprivredne proizvodnje — kaže Miladin Ševarlić, predsednik Društva srpskih domaćina.

Prema podacima srpskih domaćina čak 50.000 kuća u srpskim selima nema vlasnike a u 150.000 niko ne živi. Jedina dobra strana postojeće mere je ta što će svoje stambeno pitanje rešiti mladi bračni parovi, koji će bar narednih desetak godina morati da žive na selu.


https://www.ozonpress.net/

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime