Nesuđeni voz za Kosovsku Mitrovicu i ratoborni predsednik

1
1101

ruski-voz-1Slučaj voza koji je na srpsku Novu godinu krenuo iz Beograda za Kosovsku Mitrovicu, a stigao samo do Raške, spada u još jedno promašeno pokazivanje mišića, koje Srbija, zapravo, i nema.

Autor ovog „projekta” zasad nije poznat i verovatno će takav i ostati. Nije nemoguće da je to i neki od dobro plaćenih savetnika iz inostranstva, ali će sramota u svakom slučaju ostati na Aleksandru Vučiću, jer jednostavno nije moguće poverovati da je neki niži aparatčik, a bez njegovog znanja i odobrenja, sastavio, opremio, ukrasio i sa beogradske železničke stanice pokrenuo kompoziciju vagona sa natpisima „Kosovo je Srbija“.

Nije bilo potrebno mnogo mudrosti pa pretpostaviti da se ova zamisao ne može dopasti prištinskim vlastima, što se i videlo odmah pošto je voz svečano ispraćen iz našeg glavnog grada. Odjeknuli su protesti povodom „provokacije” iz Beograda, dok je u isto vreme kosovska žandarmerija poslata da ga zaustavi na „administrativnoj granici” sa Srbijom i tako spreči da stigne na cilj. Usledila je zatim i vest kako su specijalne jedinice pregledale prugu (kad pre!) i utvrdile (još brže!) da na njoj nema eksplozivnih naprava, što baš i nije zvučalo mnogo uverljivo ako se u obzir uzmu dužina tog dela pruge i vremenski uslovi.

Shvativši da su se pojavile prepreke koje će onemogućiti njihovu akciju, organizatori Novogodišnjeg voza za Kosovsku Mitrovicu, koristeći se praznom pričom o slobodi kretanja, očekivali su pomoć od EU, nadajući se valjda kako će Brisel narediti Prištini da propusti kompoziciju do Kosovske Mitrovice. Reagovanje se, međutim, sastojalo (kao i obično) od ćutanja i saveta kako Beograd i Priština treba da se posvete primeni odredba sporazuma koje su potpisali…

U dobri čas, kako im je izgledalo, pokretači voza iz Beograda setili su se zatim da prema zaključenom sporazumu, kosovska policija mora da traži dozvolu od NATO-a ukoliko želi da dođe na sever Kosova. Pošto je nije ni tražila, nije bilo sumnje da je zaobišla postojeći sporazum. Međutim, shvatljivo negodovanje iz Beograda zvaničnici NATO-a brzo su ohladili izjavom kako nigde nije ni napisano da je kosovskoj policija za dolazak na sever Kosova neophodno odobrenje NATO-a.

Da Vas podsetimo:  Nastavak Vučićevog obračuna sa Srbijom i srpskim narodom - skok u kolonijalni ambis

Od premijera građani Srbije mogli su zatim da čuju kako je tačno da ne postoji pisani sporazum, već je to usmeni dogovor. Dodao je – misleći valjda da će tako umiriti javnost u Srbiji da potpisi postoje samo na dva ili tri sporazuma (ostali su samo usmeni), a što je nesumnjivo ozbiljan razlog za neizvesnost i brigu o tome ko će ih i kako tumačiti i primenjivati.

U vezi sa tim, oglasio se i ministar spoljnih poslova, Ivica Dačić, pa (valjda da pomogne premijeru) nonšalantno izjavljuje: „Kakve to veze ima da li je dogovor usmeni ili overen parafima na nekom papiru ili salveti… Predsednici vlada i ministri spoljnih poslova imaju valjda kapacitete da ono o čemu se usmeno dogovore i ostvare…”

Stvarno lepo i ohrabrujuća poruka. Možda, ipak, ako politički vuk Ivica Dačić sa višegodišnjim iskustvom u prvim borbenim redovima vlasti još nije uvideo kakva je razlika između pisanih i usmenih sporazuma, ne bi bilo zgoreg da o tome nešto sazna od Mihaila Gorbačova ili, ukoliko mu je to zgodnije, da porazgovara sa Radovanom Karadžićem ili generalom Ratkom Mladićem.

Posle promašaja sa Novogodišnjim vozom, usledilo je i vrućeparolno reagovanje Tomislava Nikolića. Predsednik Republike, koji se, valjda, nije dovoljno naratovao u mlađim danima, zapretio je Šiptarima da će, ako budu ugroženi životi Srba na Kosovu, poslati vojsku da ih brani i odbrani.

To je odličan primer postizanja autogola, dvostruko vrednog Šiptarima – iako je svakome sasvim jasno da je ta pretnja obična naučna fantastika – koji bi tako dobili najbolji izgovor da manastir Gračanicu i ostale dostupne im srpske manastire pretvore u današnju Palmiru, dok se ne sme ni pomišljati kako bi se proveli stanovnici srpskih enklava. Predsednikova ratoborna poruka, uz reagovanja sa raznih strana, posebno onih koji jedva čekaju da negde čuju ili pročitaju izjave i „dokaze” o srpskoj krvoločnosti, izazvala je osudu čak i potpredsednice Vlade i SNS-a. Kako je ona ovom prilikom verovatno nastupila kao premijerov predstavnik za štampu, to se može pretpostaviti kako se sada već zna koga Aleksandar Vučić neće podržati na izborima za predsednika Republike.

Da Vas podsetimo:  Kolike su plate vojnika u Srbiji, a kolike u Hrvatskoj

Da se ne zaboravi: Voz koji je trebalo da spaja Beograd i Kosovsku Mitrovicu – kompozicija udobnih vagona, ukrašenih kopijama fresaka iz srpskih manastira i natpisom „Kosovo je Srbija”, sada prevozi putnike između Užica i Kraljeva. Nije, kako kaže naša narodna poslovica, kome je rečeno, nego kome je suđeno.

Vojislav M. Stanojčić

www.stanjestvari.com

1 KOMENTAR

  1. Dačiću, nije ti ovo dogovor oko predaje punog koferčeta pa da ne smeš da imaš pisani trag. Ili ste toliko ogrezli u kriminalne radnje da i ne umete drugačije da funkcionišete, osim po zakonu ulice? I već sutra, kad i tebe i Vučića i Nikolića najurimo sa nogom u dupe, koga će ti vaši usmeni dogovori obavezivati? Naravno da podcenjujete Srbe , pa oni takve bezvredne i štetne bitange drže na vlasi decenijama… Ma , nosite se više u….i vi i svi koji glasaju za vas.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime