Neukusno prepucavanje

0
882
Foto: pixabay.com

A jel’ šta bi sa PrekAzijem i Vokrijem?

Pita  i trudi se da drži lice ozbiljno jer je čovek u zrelim godinama u odelu i sa pristojnom kravatom. Izbrijan i podšišan sa mestimičnim sedim vlasima odaje  utisak otmenog gospodina na prvi pogled. To što se još nije iscerio pomaže mu okolnost što se pažljivo služi vrućim roštiljem sa stola.

-Šta?

Prihvatam naivnu igru mada pretpostavljam na šta se cilja.

Pa jel’ su oni igrali za Partizan?

Sad se već slobodno smeje moj sagovornik na sve srpskom pijanom saboru. Uz pivo i rakiju, navijačko klubsko prepucavanje polako prelazi na politički teren. Moj sagovornik očekuje da ću da se postidim zbog nacionalne pripadnosti nekada naših istaknutih igrača?

Pa da, negó šta, i te kako su dobro i pošteno igrali .Vokri rođen gde je roden i bori se za svoje zemljake. Mi ga poštujemo i on nas. Uvalio je gol Zvezdi na ‘Marakani’ i ušao u aleju zaštićenih velikana kod ‘Grobara’.

-Kojim Prekazijem?

Pitam da mu stavim do znanja sa kim priča o fudbalu. Onom što je sever…da, da tad su ‘Partizanovci’ još nisu postali ‘Grobari’ a bili su uobičajno skoncentrisani na severu pa skroz prema zapadu. Ko bi rekao? A? Pa ja, jer sam bio tad na zapadu stadiona JNA malo prema severu sa ćaletom i dobro znam da su navijači klicali: 

–Oćemo Prekazija! 

Misleći  na LJuana. Jer dobro znam da je bilo dvojica Prekazija u Partizanu a pretpostavljam po izrazu lica da sagovornik Zvezdaš ne zna za starijeg brata a da misli na Dževada. Da je čoveksamo čovek, dobar ili loš. Da loš čovek Srbin može da okači fovinizam … Da malo zna o istoriji fudbala na našim prostorima, sportu, Partizanu, Zvezdi, životu  i tako dalje, da vam ne širim priču. Neću da ga podsećam na Šabanadžovića. Momka, muslimana koji zamalo život dade na terenu boreći se za svoju Crvenu Zvezdu. Avdiju, Dojčinovskog, Prosinečkog …i sve neustrašive momke u crveno belom dresu ‘ne Srpske nacionalnosti’. Neću da ga upoznajem sa divnim momkom, navijačem iz Trebinja od prekoputa stola koji ima istetoviran grb Zvezde na nozi, posle Barija. ‘Sportmena’ koji priznaje košarkašku dominaciju i kult Partizana kao ja njemu na naš nacionalni ponos prema Zvezdinom svetskom super kupu 1991 godine. Sećam se Prekijevog gola sa dvadesetak  metara *Ljuki ili ko je već bio na golu Zvezde kao da je juče bilo. 

Da Vas podsetimo:  AMERIČKI POLJUBAC?!

A Mustafa …misliš Hasanagić?

– e, 

Glasovno odgovara zbog prepunih ustiju poznanik i izvlači zadnji adut ‘Zvezdaš čistunac’.

Mustafa ha, ha 

podvlači pobedonočki kad je najzad savladao vruću pljeskavicu.Ne mogu da verujem šta čujem. Gde me nađe, mislim se. 

– Tu ste stvarno ‘bolji’ kažem zajedljivo  ja.

-E slušaj me sad ti.’ Muja’ je bio moj idol, IDOL burazeru. MOJ  BOG! Zbog njega sam ušio devetku na jedinoj šarenoj majici sa kragnom, koju sam imao u to vrememe s kraja‘šezdesetih’ . Naučio volej udarac i to perfektno imitirajući  njega i bole me uvo da li je on Bosanac ili koje druge vere. Dao je nekoliko golova Zvezdi i on je za nas Partizanovce legenda! Razumeš. On je bio moj san i moja radost i tako će za mene ostati doživotno. Iako povređen igrao je i postigao gol glavom pokojnom Raciću u pobedi od 1:0 Tako smo te godine prekinuli neugodnu tradiciju i pet godina ‘posta’ sa vama i KRAJ ove priče. Bio sam na severu i video  samo minut igre sa ćaletovih ramena ali dovoljno da mi se sliku urežu doživotnio. Ljuba  Mihajlović je dodao loptu do Pirmajera a Cole Janković presekao kombinaciju izbacivši loptu u aut. Posle su me matorci parkirali kod sodadžije da bi se oni ugurali u gužvu i odgledli utakmicu. U poluvremenu mi je neki stariji klinac u prolazu malo pocepao ali ne i oteo papirnatu partizanovu zastavicu. I toga se sećam. Briga me  za vaš nakaradni nacionalizam i sportski fašizam.

Nenad Simić – Tajka

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime