Nikola Varagić: Strah od bolesti, smrti i vlasti

0
553

Većinu, među protivnicima prisilne vakcinacije čine ljudi koji veruju da virus postoji ali se ne plaše ni virusa ni vlasti

Foto: printscreen

Neki ljudi imaju veliki strah od smrti i bolesti, neki ljudi imaju manji strah od smrti i bolesti, a neki ljudi ne osećaju strah od smrti i bolesti (tačnije, pobedili su strah, jer se jedino Boga boje). Ljudi koji se ne plaše poštuju ljude koji se plaše. Samo se ljudi koji se ni Boga ne boje igraju sa osećanjima uplašenih ili bolesnih ili fizički slabih ljudi. Ljudi koji se samo Boga boje vode računa o svom i zdravlju drugih ljudi, znaju da „ko samog sebe čuva i Bog će ga čuvati“, ali, misle svojom glavom (hladne glave, bez straha) i mogu sami da procene šta se događa i kako da se reaguje ili „sačuva život“ (Mk. 8, 35).

Sa druge strane, oni koji se plaše, uglavnom projektuju svoje strahove na druge ljude ili traže od drugih ljudi da se prilagode njihovom načinu života. Retki su uplašeni ljudi koji to ne rade i nisu podlegli propagandi i histeriji koja se stvara povodom pandemije.

Dakle, sa jedne strane, imamo vakcinaše ili vaksere koji se (iz straha ili samo zbog vere u nauku) zalažu za prisilnu vakcinaciju i kršenje ljudskih prava, iako se ne zna da li će se opštom vakcinacijom pobediti korona virus, niti se zna kako je nastao taj virus.

Sa druge strane, imamo protivnike prisilne vakcinacije. Ljudi koji su odlučili da ne prime vakcinu, ne brane ljudima koji hoće da prime vakcinu da to urade – samo traže to isto pravo izbora i za sebe. Sad postoji mnogo pitanja i malo dokaza i malo odgovora što se tiče korona virusa i vakcinacije. Pitanja postavljaju dobri stručnjaci, časni lekari. Ali, umesto da se potrude da daju odgovore koji imaju smisla ili naučne dokaze, vakseri zahtevaju da svako ko ima kritičko mišljenje bude isključen iz društva i/ili zabranjen u medijima i na internetu. Oni koji su do juče bili u prvoj liniji odbrane ljudskih prava, danas su vakseri spremni da koriste fašističke metode. Takvi vakseri sad šire naučni pogled na svet tako što guše svaku kritiku – temelj nauke i demokratije – tako što šire strah, stvaraju paniku i koriste jeftinu propagandu.

Da Vas podsetimo:  Da li je Srbiji potrebno rudarstvo?
Foto: printscreen

Većinu, među protivnicima prisilne vakcinacije i kršenja ljudskih prava, čine ljudi zdravog razuma koji veruju da virus postoji, ali, ne dozvoljavaju da se gaze njihova prava, jer se ne plaše ni virusa ni vlasti. Manjinu čine tzv. teoretičari zavere koji veruju da virus uopšte ne postoji, itd. Vakseri nađu takve pojedince, ili manje grupe, predstave ih kao predstavnike svih protivnika prisilne vakcinacije (etiketiraju sve protivnike prisilne vakcinacije kao antivaksere) i onda nad tom manjinom testiraju inteligenciju i znanje. Jadni su pokušaji vaksera da sve kritičare ili protivnike nasilne vakcinacije predstave kao glupe i zaostale ljude. Jer, i među vakserima ima mediokriteta i glupih i zaostalih ljudi. Međutim, većinu među vakserima čine uplašeni ljudi – stariji i ljudi slabijeg imuniteta – sa kojima se lakše manipuliše. Farmaceutski lobi je u tome dobar, tvorci i vlasnici Big Pharma imaju uticaj na skoro sve medije i države, ali ne mogu da kontrolišu sve ljude, zato žele da zabrane kritičko mišljenje. Postoji samo vakserski lobi, to je farmaceutski lobi, ne postoji antivakserski lobi. Farmaceutski lobi stavlja profit ispred zdravlja ljudi. To što Big Pharma radi liči na medicinski fašizam. Zato je važno da se sada brani pravo na slobodu izbora, slobodu govora i pravo na privatnost.

Većina, među ljudima koji ne žele da prime vakcinu, vodi računa o zdravlju – treniraju, hrane se zdravom hranom i jačaju imunitet. Dok među vakserima ima i ljudi koji ne vode računa o zdravlju, ne treniraju, jedu mnogo i lošu hranu, puše 30 cigara dnevno, gledaju TV ceo dan, itd. I onda se uplaše virusa, ali još gore, spremni su da gaze ljudska prava i da guše ljudske slobode, verujući da će tako pobediti virus. Koliko je važno braniti ljudska prava i slobode, pisao sam na početku pandemije i kasnije par puta. Ne bih imao više da dodam od onoga što je napisao sociolog Boris Jašović u tekstu: „Omča oko vrata ljudskih sloboda“. Ako želite da znate kako se razvija pravna svest, jer želite da živite u pravnoj državi – preporučujem knjige i tekstove Žarka Vidovića i Slobodana Divjaka.

Da Vas podsetimo:  Koji su to Srbi “krivi“ što su spaljene mošti Svetog save
Foto: printscreen

Nakon što se dogodio veliki protest u julu prošle godine, u Srbiji više nema zabrane kretanja ili zaključavanja. Sad je najbolje živeti u Srbiji, kad vidimo kako druge države terorišu i diskriminišu građane koji se bore za ljudska prava i slobode. Zbog toga je za pohvalu poruka poverenice za zaštitu ravnopravnosti Brankice Janković da se „ne sme dopustiti nikakva diskriminacija koja se pominje u javnom prostoru, kao što su ideje da ljudi moraju biti vakcinisani da bi bili zaposleni, ili raznorazne druge ideje u vezi sa okupljanjima i davanjem prednosti vakcinisanima“. A čuo sam svakakve predloge lekara, od prinudnog rada, do toga da svako ko ne primi vakcinu mora da plati troškove lečenja ako oboli od korona virusa. To je besmisleno. Koliko ima među vakserima onih koji nisu plaćali doprinose za zdravstvo, a koristili su usluge lekara ili su primili vakcinu? Ko će da plati stimulacije za vakcinisane građane – da li će se novac uzimati od 80% nevakcinisanih i davati vakcinisanim građanima? Zašto vakseri koji predlažu takve mere misle da su toliko pametni? Kako misle da ih sprovedu u delo, a da ne izazovu velike nemire u državi, pošto je društvo podeljeno po tom pitanju? Zašto dele narod? Kako će da pobede one koji se ne plaše smrti i vlasti? Da li će sve da uhapse?

Problem Srbije je to što ima loš zdravstveni sistem. Razumem borbu i napore lekara i medicinskih sestara i preopterećenost zdravstvenog sistema. Zdravstvenim radnicima jeste teško, ali, to je poziv koji su izabrali i moraju da izdrže vanredno stanje u svojoj profesiji. Niko ne pita ni vatrogasce kad ulaze u vatru ili poljoprivrednike kad im nevreme uništi rod, ili rudare…  kako im je. I oni rade u teškim uslovima i rizikuju. Rešenje nije uvođenje policijskog časa i diskriminacija nevakcinisanih, nego reforma zdravstvenog sistema i ulaganja u obnovu starih i gradnju novih bolnica, zapošljavanje novih radnika sa biroa, vratiti lekare i medicinske sestre iz dijaspore i doneti mere koje imaju smisla i efekta. Panika koja se pravi stvara dodatni pritisak na zdravstveni sistem. Virus se ne leči stvaranjem histerije. Mora da se vrati poverenje u zdravstveni sistem (da ne bude korupcije i nestručnih i nesavesnih lekara) i da se reformiše tako da može da izdrži još težu epidemiju – da zdravstveni radnici imaju veće plate i bolje uslove rada i da zdravstvo ne vode farmaceutski lobisti, da se dobro organizuje država u svim oblastima i da mnogo više brine o opštem zdravlju nacije i zdravom razvoju dece.

Da Vas podsetimo:  Manje od jedan odsto budžeta ide na kulturu, a novac ide „predatorskim organizacijama“
Nikola Varagić (Foto: printscreen)

Pandemija će možda uskoro da se završi, ali će ostati poremećeni međuljudski odnosi, a to me trenutno više plaši nego virus. Mora da se prevaziđe ova podela u društvu koja je nastala povodom vakcinacije, koju prave vakseri, tako da se vrati poverenje u zdravstveni sistem i sačuva pravo na slobodu izbora, slobodu govora i pravo na privatnost. Fašizam u bilo kom obliku nikad nije rešenje. Čak i ako se pojavi još gora zaraza ili pandemija.

Izvor: Stanje stvari

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime