No­va era u tr­go­vi­ni cr­nim zla­tom

0
1905

naftaKo­laps ce­ne naf­te na svet­skom tr­ži­štu naj­zna­čaj­ni­ji je glo­bal­no-eko­nom­ski do­ga­đaj u 2014. go­di­ni. Pad tr­ži­šne vred­no­sti ba­re­la od sko­ro 50 od­sto, otva­ra „ no­vo po­gla­vlje” u isto­ri­ji tr­go­vi­ne po­kre­tač­kom si­ro­vi­nom glo­bal­ne in­du­stri­je, pro­ce­nju­je Me­đu­na­rod­na agen­ci­ja za ener­gi­ju.

Mo­ti­vi OPEK-a, a pre svih Sa­u­dij­ske Ara­bi­je da na­sta­vi sa re­kord­nom pro­iz­vod­njom upr­kos pre­o­bil­ne snab­de­ve­no­sti tr­ži­šta, ja­snih zna­ko­va uspo­ra­va­nja svet­ske pri­vre­de i na­ja­vlje­nog pa­da tra­žnje cr­nog zla­ta u 2015. go­di­ni – pred­met su broj­nih ana­li­za ali i špe­ku­la­cija ber­zi, ze­ma­lja po­tro­ša­ča, pro­iz­vo­đa­ča… Te­za zva­nič­nog Ri­ja­da je da svet tre­ba da se na­vik­ne na no­vo do­ba jev­ti­ni­je naf­te, ko­ju na ve­li­ko vi­še ne pro­iz­vo­di sa­mo naf­ta­ški kar­tel „dva­na­e­sto­ri­ce”, osno­van još 1960. go­di­ne u Bag­da­du. U me­đu­vre­me­nu, naf­ta­ška in­du­stri­ja sve­ta su­o­ča­va se sa zna­čaj­nim du­go­vi­ma broj­nih ame­rič­kih pro­iz­vo­đa­ča cr­nog zla­ta iz ulj­nih škri­lja­ca, od­la­ga­njem ka­pi­tal­nih pro­je­ka­ta od Se­ver­nog mo­ra do No­vog Ze­lan­da, ose­kom struč­nja­ka i no­vim ape­ti­ti­ma vo­de­ćih azij­skih ku­pa­ca.

Pro­iz­vod­na ce­na naf­te Sa­u­dij­ske Ara­bi­je iz­no­si 10 ame­rič­kih do­la­ra po ba­re­lu. Ova ze­mlja sa 21 mi­li­o­nom sta­nov­ni­ka naj­ve­ći je svet­ski iz­vo­znik cr­nog zla­ta (9,6 mi­li­o­na ba­re­la dnev­no). Ima de­vi­zne re­zer­ve od oko 900 mi­li­jar­di do­la­ra, sve ne­mir­ni­ju ši­it­sku ma­nji­nu na is­to­ku i vla­da­ra Ab­du­la­ha bin Ab­du­la­zi­za ko­ji ima 90 go­di­na. Princ pre­sto­lo­na­sled­nik Sa­u­dij­ske Ara­bi­je Sal­man­bin Ab­du­la­ziz na­pu­nio je 79 go­di­na. Dve vo­de­će lič­no­sti kra­ljev­skog dvo­ra u Ri­ja­du već 20 go­di­na slu­ži prin­čev vr­šnjak Ali el Na­i­mi, ko­ji je ovih da­na, u kon­ku­ren­ci­ji pro­tiv ru­skog pred­sed­ni­ka Vla­di­mi­ra Pu­ti­na, iza­bran za svet­sku lič­nost go­di­ne od lon­don­skog „Faj­nen­šal taj­msa”.

Či­me je to Na­i­mi mo­gao nad­ma­ši­ti Pu­ti­na po po­te­zi­ma ko­ji su od­re­di­li kurs go­di­ne na iz­ma­ku? Iza­sla­nik vre­me­šnih sa­u­dij­skih mo­nar­ha „tran­sfor­mi­sao je svet­sko tr­ži­šte ener­gi­je u ro­ku od sa­mo ne­ko­li­ko me­se­ci”, sma­tra pre­sti­žni bri­tan­ski dnev­nik.

Šta je to mi­ni­star za naf­tu Ri­ja­da, od­lu­čan da sa­ču­va 10,6 od­sto sa­u­dij­skog ude­la u glo­bal­nom snab­de­va­nju naf­te, ura­dio u dru­goj po­lo­vi­ni 2014. go­di­ne?

Od­go­vor je jed­no­sta­van: ni­šta. Ili ba­rem ni­šta od onog što je do sa­da – u vre­me­ni­ma glo­bal­nih iza­zo­va – ra­dio kao naj­u­ti­caj­ni­ji zva­nič­nik unu­tar OPEK-a, glo­bal­nog naf­ta­škog kar­te­la vo­de­ćih pro­iz­vo­đa­ča ko­ji is­po­ru­ču­ju 40 od­sto pe­tro­le­ja na tr­ži­štu. Kar­tel „dva­na­e­stor­ke” je pred kraj pro­šlog ve­ka ve­drio i obla­čio na tr­ži­štu naf­te, us­kra­ću­ju­ći mu ili do­tu­ra­ju­ći pe­tro­le­ja ko­li­ko tre­ba, shod­no pro­ce­na­ma Ri­ja­da, OPEK-a, ali po­če­sto i Va­šing­to­na. Kao du­go­go­di­šnji re­gu­la­tor snab­de­va­nja glo­bal­nog pe­tro­tr­ži­šta, OPEK i Ri­jad su go­di­na­ma ima­li stra­te­šku ulo­gu u odr­ža­va­nju te­ku­ćeg glo­bal­nog po­slov­nog po­ret­ka.

Od ove je­se­ni, pre­ma oce­ni po­je­di­nih ana­li­ti­ča­ra, ta nji­ho­va ulo­ga na­pre­čac je uki­nu­ta, iako sa­da de­lu­je da Ri­jad svo­jom ogrom­nom pro­iz­vod­njom for­mi­ra ce­nu naf­te.

„Ne­i­me­no­va­ni sa­u­dij­ski zva­nič­nik” i mi­ni­star Na­i­mi su ove je­se­ni, u dve odvo­je­ne iz­ja­ve (u ok­to­bru i de­cem­bru), otvo­re­no ob­ja­vi­li da OPEK i Sa­u­dij­ska Ara­bi­ja od­u­sta­ju od do­sko­ra­šnje glo­bal­ne ulo­ge.

Da Vas podsetimo:  Zen grčkog pekara

Me­đu­tim, tek­ton­ska pro­me­na na glo­bal­nom tr­ži­štu naf­te po­če­la je na jav­noj sce­ni sre­di­nom ju­na. U to vre­me, ba­rel la­ke se­ver­no­a­tlant­ske naf­te ti­pa „brent” ko­štao je 119 do­la­ra. Da­nas mer­no bu­re od 158,9 li­ta­ra te naf­te ko­šta oko 60 do­la­ra. La­ka tek­sa­ska naf­ta po­jef­ti­ni­la je od ju­na u slič­nom od­no­su.

Ko­li­ko je pad ce­ne oba ti­pa naf­te (i svih dru­gih ko­je pro­da­ju OPEK, ali i Ru­si­ja, naj­ve­ći svet­ski pro­iz­vo­đač naf­te, s pri­bli­žno 10,4 mi­li­o­na ba­re­la dnev­no) le­tos bio po­ste­pen – u vre­me iz­ne­nad­ne, ali pri­vre­me­ne uspe­šne ob­no­ve pro­iz­vod­nje pe­tro­le­ja u Li­bi­ji od sko­ro mi­li­on ba­re­la – to­li­ko je od po­se­te „ano­nim­nog sa­u­dij­skog zva­nič­ni­ka” Nju­jor­ku po­čet­kom ok­to­bra, ce­na naf­te do da­nas „ u slo­bod­nom pa­du”.

„Vre­me je da se svet na­vik­ne na no­vo do­ba jef­ti­ni­je naf­te”, deo je iz­ja­ve ne­po­zna­tog zva­nič­ni­ka Ri­ja­da ko­ju je pr­va pre­ne­la bri­tan­ska agen­ci­ja Roj­ters.

Ber­ze su sme­sta po­ve­ro­va­le toj ano­nim­noj ob­ja­vi, još ne­pro­ce­nji­vih po­sle­di­ca, na­kon ko­je su usle­di­li te­ku­ći beg pe­tro­ka­pi­ta­la sa ber­zi u Per­sij­skom za­li­vu, uče­sta­le puc­nja­ve na is­to­ku Sa­u­dij­ske Ara­bi­je i u Ri­ja­du, ma­sov­ni pro­te­sti u Ar­gen­ti­ni, pad ru­ske ru­blje, nor­ve­ške ko­ro­ne i ju­žno­a­frič­kog ran­da, po­tom se­ri­ja ban­kro­ta ame­rič­kih pro­iz­vo­đa­ča naf­te iz ulj­nih škri­lja­ca i žur­ne re­vi­zi­je bu­dže­ta vo­de­ćih pe­tro­kom­pa­ni­ja sve­ta i či­ta­vih dr­ža­va.

De­cem­bar­ska iz­ja­va Na­i­mi­ja da će Sa­u­dij­ska Ara­bi­ja i OPEK na­sta­vi­ti sa re­kord­nom pro­iz­vod­njom naf­te „čak iako ce­na ba­re­la pad­ne na 20 ame­rič­kih do­la­ra”, do­dat­no je po­tvr­di­lo „no­vi re­a­li­zam” Ri­ja­da. Taj „no­vi re­a­li­zam” pod­ra­zu­me­va či­nje­ni­cu da ubu­du­će re­gi­o­nal­ne or­ga­ni­za­ci­je, kao što je OPEK, ne mo­gu da ra­ču­na­ju na to da će sa­mo oni bi­ti pre­sud­ni za od­re­đi­va­nje ce­ne naf­te, već će na to uti­ca­ti i osta­li pro­iz­vo­đa­či.

Te­ku­ća dra­ma na svet­skom tr­ži­štu naf­te na pr­vi po­gled ni­je po­tre­sna kao pret­hod­na 2008. go­di­ne, na po­čet­ku naj­te­že glo­bal­ne fi­nan­sij­ske kri­ze po­sle Dru­gog svet­skog ra­ta. U av­gu­stu 2008. ba­rel naf­te ko­štao je 147 ame­rič­kih do­la­ra, da bi u ja­nu­a­ru 2009. sta­jao je sa­mo 33 do­la­ra. OPEK je ta­da, su­o­čen sa on­da­šnjim uru­ša­va­njem za­pad­nog fi­nan­sij­skog tr­ži­šta, već od mar­ta 2008. na­ja­vlji­vao dra­stič­no sma­nje­nje pro­iz­vod­nje, što je na­kon iz­ve­snog pre­mi­šlja­nja i spro­veo te je­se­ni. Baš u to vre­me, u SAD po­či­nje pr­vo skrom­na, a za­tim ve­o­ma in­ten­ziv­na pro­iz­vod­nja naf­te iz ulj­nih škri­lja­ca, da bi od 2011. go­di­ne – go­to­vo isto­vre­me­no sa „arap­skim pro­le­ćem” – do­ži­ve­la fe­no­me­nal­ni pro­cvat, ko­ji da­nas još tra­je. Rast ame­rič­ke pro­iz­vod­nje po­klo­pio se ta­ko sa oset­nim sma­nje­njem iz­vo­za naf­te iz Li­bi­je, Ira­ka…

Ovog pu­ta, za raz­li­ku od kur­sa 2008, gru­pa za­liv­skih iz­vo­zni­ka (bez Ira­na) do­ne­la je od­lu­ku i pre sa­mi­ta gru­pa­ci­je 27. no­vem­bra u Be­ču da kar­tel ovog pu­ta ne­će za­vr­nu­ti svo­je naf­ta­ške sla­vi­ne.

Da Vas podsetimo:  Srpska Jovanka Orleanka bila je lepotica sa Dorćola

„Naf­tu da­nas na­ve­li­ko ne pro­iz­vo­di sa­mo OPEK. Za­što sa­mo ja da sma­njim pro­iz­vod­nju? Tr­ži­šte će ubu­du­će sa­mo sta­bi­li­zo­va­ti ce­nu ko­ja od­go­va­ra i pro­iz­vo­đa­či­ma i po­tro­ša­či­ma”, pre­ci­zi­rao je Na­i­mi.

I, dok pre­bro­ja­va­nje „po­bed­ni­ka” i „žr­ta­va” te­ku­ćeg oba­ra­nja ce­ne naf­te uve­li­ko tra­je, Me­đu­na­rod­na agen­ci­ja za ener­gi­ju (IEA) na­ja­vlju­je da je upra­vo otvo­re­no „no­vo po­gla­vlje” u isto­ri­ji tr­go­vi­ne naf­tom.

„Kraj dra­ma­tič­nog pa­da ce­ne naf­te ne na­zi­re se. Sla­ba tra­žnja, oja­ča­li do­lar i bum pro­iz­vod­nje iz ulj­nih škri­lja­ca u SAD ozna­ča­va­ju po­če­tak no­vog po­gla­vlja u isto­ri­ji pe­tro­bi­zni­sa. Pre­za­si­će­nost tr­ži­šta i pre­o­bil­na po­nu­da po­ve­ća­va­ju ri­zik od dru­štve­nih ne­mi­ra na glo­bal­nom ni­vou i mo­gu­ćih ban­kro­ta”, pro­ce­ni­la je IEA.

Ri­jad je in­si­sti­ra­njem da po sva­ku ce­nu ne za­vr­ne sla­vi­nu u ovom tre­nut­ku du­go­roč­no iz­ba­cio se­be, ali i OPEK iz „sta­re igre” od­re­đi­va­nja ce­ne naf­te. Pra­vi­la „no­vog po­gla­vlja” glo­bal­nog pe­tro­bi­zni­sa u me­đu­vre­me­nu tek će bi­ti is­pi­sa­na.

„Svet je na po­čet­ku no­ve ere tr­go­vi­ne naf­tom. Svi pro­iz­vo­đa­či unu­tar i iz­van OPEK-a ko­ji ne bu­du u sta­nju da po­ve­ća­ju iz­voz i ko­ji­ma bu­du manj­ka­li po­li­tič­ka sna­ga i fi­nan­sij­ska oru­đa da sma­nje pro­iz­vod­nju osta­će pa­siv­ni po­sma­tra­či u no­voj eri”, sma­tra Na­vaf Oba­id, is­tra­ži­vač iz Bel­fer cen­tra ame­rič­kog uni­ver­zi­te­ta Har­vard.

U me­đu­pro­sto­ru, jed­no od ključ­nih pi­ta­nja osta­je: ko su sle­de­ći kon­tro­lo­ri naft­nih to­ko­va na Ara­bij­skom po­lu­o­str­vu, jed­nom ka­da sa­da­šnja ge­ne­ra­ci­ja mo­nar­ha za­vr­ši ka­ri­je­ru, i šta će bi­ti nji­ho­vi po­slov­ni pri­o­ri­te­ti?

Vanredno stanje među naftašima

Neizvesna realizacija megaprojekata, dugovi nove generacije američkih proizvođača i masovni odliv kadrova brinu lidere strateške industrije

Tekući sunovrat cene nafte ugrožava niz velikih petroprojekata od Škotske i Kazahstana do Argentine i Novog Zelanda, vrednih oko bilion dolara, upozorava američka investiciona banka „Goldman Saks”. Otkazivanje bilo kog od tih poslova moglo bi istovremeno da liši svet 7,5 miliona barela dnevno proizvedene nafte, što je oko osam odsto sadašnje tražnje.

Eventualni manjak nove nafte na tržištu, globalna demografska eksplozija, megaurbanizacija Azije i Afrike mogli bi da dovedu do još ćudljivijih obrta na tržištu nafte.

Profitabilni u vreme kada je cena barela bila 100 dolara, mnogi novi projekti neisplativi su s današnjom cenom od oko 60 dolara. Tim povodom, 25 vodećih američkih naftnih kompanija najavilo je da će samo u 2015. godini zaustaviti poslove širom sveta (od Južnog Sudana do Severnog mora)vredne oko 12 milijardi dolara, izvestila je britanska Barklejz banka.

Istovremeno, američki proizvođači nafte iz uljnih škriljaca, listom u kategoriji malih i srednjih kompanija, daleko su od finansijskih mogućnosti megafirmi. Dok „Eksonmobajl” najavljuje da će „dosta dugo” biti u stanju da se nosi sa cenom barela i od 40 dolara (i da pri tom isplaćuje dividende sve nervoznijim investitorima), više od 10 odsto prezaduženih američkih „frekera” u 2015. godini očekuje bankrot, prenosi agencija „Blumberg”.

Da Vas podsetimo:  AFORIZMI-SISTEM ŠKRIPI

Nova generacija američkih naftaša podigla je proizvodnju u SAD sa pet miliona barela dnevno u 2008. na oko 8,5 milionabarela dnevno u junu ove godine.U intenzivni biznis oni su ušli u periodu kada se tržišna cena nafte kretala oko 100 dolara. Da bi postigli brze rezultate, većinom su se enormno zaduživali, računajući na održanje te prodajne cene.

„Dugotrajni period niskih cena mogao bi da dovede u pitanje opasnost celokupne eksploatacije nafte iz uljnih škriljaca. Većina ’frekera’ ima računicu da nastavi sa proizvodnjom dok je cena barela oko 110 dolara ili iznad tog nivoa”, upozorava Volstrit.

Mimo mogućeg investicionog zastoja, globalni petrobiznis dugoročno daleko više brine postojani odliv stručnjaka. Manjak petroeksperata u razvijenom svetu aktuelan je od devedesetih godina 20. veka, kada je zbog cene barela od 20 dolara došlo do masovnog otpuštanja. U periodu 2011–2015. godine više od 22.000 petrohemijskih stručnjaka odlazi iz naftaškog biznisa, bilo zbog penzije bilo zbog primamljivih ponuda iz drugih sektora, procenjuje „Šlumberger”, vodeća američka kompanija za servisiranje naftne industrije.

U međuvremenu, mnogi univerziteti širom sveta zatvorili su katedre za geologiju: u Velikoj Britaniji, na primer, samo tri univerziteta trenutno nude kurseve iz petroinženjerstva.

Kineska jagma za supertankerima

Oko 6,1 milion barela dnevno doprema se u Kinu svetskim morima

Rekordan broj supertankera, čak 83 klase VLCC (nosivosti oko dva miliona barela nafte), ove jeseni usmerio je kurs prema kineskim lukama, javlja agencija Blumberg. Dotični tankeri prevešće oko 166 miliona barela, po najvišoj prevozničkoj tarifi u poslednjih pet godina. Naime, koliko letos, prosečna dnevna cena plovidbe supertankera na svetskom moru kretala se oko 22.000 američkih dolara. Ove jeseni dnevna tarifa supertankera na liniji Bliski istok–Azija dostigla je vrtoglavu sumu od 83.605 dolara.

Istovremeno, cena prevoza jednog barela nafte iz Gvinejskog zaliva skočila je sa 2,52 dolara tokom ove godine na oko 3,34 dolara ovog meseca.

Ogromanprocenat kineskog uvoza nafte (oko 6,1 milion barela dnevno) doprema se svetskim morem: od Venecuele i zapadne Afrike do Omana i Irana. Da bi smanjio zavisnost od stranih prevoznika,zvanični Peking je ove godine blokirao pokušaj vodećih svetskih kargo-prevoznika da se udruže u nastupu u kineskim priobalnim vodama.

Pored toga, kineska trgovačka mornarica, koja zbirno poseduje 70 supertnakera (od ukupno 631 na svetu), naručila je 27 takvih brodova, što je trećina ukupnih zahteva brodogradilišta širom sveta ovegodine.

Oštar pad cene nafte i rekordni izvoz nafte članica OPEK-a daje Kini priliku da skladišti ogromne količine strateške sirovine, smatraju eksperti iz londonskog Sitija.

Ta­nja Vu­jić

Politika

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime