Kolaps cene nafte na svetskom tržištu najznačajniji je globalno-ekonomski događaj u 2014. godini. Pad tržišne vrednosti barela od skoro 50 odsto, otvara „ novo poglavlje” u istoriji trgovine pokretačkom sirovinom globalne industrije, procenjuje Međunarodna agencija za energiju.
Motivi OPEK-a, a pre svih Saudijske Arabije da nastavi sa rekordnom proizvodnjom uprkos preobilne snabdevenosti tržišta, jasnih znakova usporavanja svetske privrede i najavljenog pada tražnje crnog zlata u 2015. godini – predmet su brojnih analiza ali i špekulacija berzi, zemalja potrošača, proizvođača… Teza zvaničnog Rijada je da svet treba da se navikne na novo doba jevtinije nafte, koju na veliko više ne proizvodi samo naftaški kartel „dvanaestorice”, osnovan još 1960. godine u Bagdadu. U međuvremenu, naftaška industrija sveta suočava se sa značajnim dugovima brojnih američkih proizvođača crnog zlata iz uljnih škriljaca, odlaganjem kapitalnih projekata od Severnog mora do Novog Zelanda, osekom stručnjaka i novim apetitima vodećih azijskih kupaca.
Proizvodna cena nafte Saudijske Arabije iznosi 10 američkih dolara po barelu. Ova zemlja sa 21 milionom stanovnika najveći je svetski izvoznik crnog zlata (9,6 miliona barela dnevno). Ima devizne rezerve od oko 900 milijardi dolara, sve nemirniju šiitsku manjinu na istoku i vladara Abdulaha bin Abdulaziza koji ima 90 godina. Princ prestolonaslednik Saudijske Arabije Salmanbin Abdulaziz napunio je 79 godina. Dve vodeće ličnosti kraljevskog dvora u Rijadu već 20 godina služi prinčev vršnjak Ali el Naimi, koji je ovih dana, u konkurenciji protiv ruskog predsednika Vladimira Putina, izabran za svetsku ličnost godine od londonskog „Fajnenšal tajmsa”.
Čime je to Naimi mogao nadmašiti Putina po potezima koji su odredili kurs godine na izmaku? Izaslanik vremešnih saudijskih monarha „transformisao je svetsko tržište energije u roku od samo nekoliko meseci”, smatra prestižni britanski dnevnik.
Šta je to ministar za naftu Rijada, odlučan da sačuva 10,6 odsto saudijskog udela u globalnom snabdevanju nafte, uradio u drugoj polovini 2014. godine?
Odgovor je jednostavan: ništa. Ili barem ništa od onog što je do sada – u vremenima globalnih izazova – radio kao najuticajniji zvaničnik unutar OPEK-a, globalnog naftaškog kartela vodećih proizvođača koji isporučuju 40 odsto petroleja na tržištu. Kartel „dvanaestorke” je pred kraj prošlog veka vedrio i oblačio na tržištu nafte, uskraćujući mu ili doturajući petroleja koliko treba, shodno procenama Rijada, OPEK-a, ali počesto i Vašingtona. Kao dugogodišnji regulator snabdevanja globalnog petrotržišta, OPEK i Rijad su godinama imali stratešku ulogu u održavanju tekućeg globalnog poslovnog poretka.
Od ove jeseni, prema oceni pojedinih analitičara, ta njihova uloga naprečac je ukinuta, iako sada deluje da Rijad svojom ogromnom proizvodnjom formira cenu nafte.
„Neimenovani saudijski zvaničnik” i ministar Naimi su ove jeseni, u dve odvojene izjave (u oktobru i decembru), otvoreno objavili da OPEK i Saudijska Arabija odustaju od doskorašnje globalne uloge.
Međutim, tektonska promena na globalnom tržištu nafte počela je na javnoj sceni sredinom juna. U to vreme, barel lake severnoatlantske nafte tipa „brent” koštao je 119 dolara. Danas merno bure od 158,9 litara te nafte košta oko 60 dolara. Laka teksaska nafta pojeftinila je od juna u sličnom odnosu.
Koliko je pad cene oba tipa nafte (i svih drugih koje prodaju OPEK, ali i Rusija, najveći svetski proizvođač nafte, s približno 10,4 miliona barela dnevno) letos bio postepen – u vreme iznenadne, ali privremene uspešne obnove proizvodnje petroleja u Libiji od skoro milion barela – toliko je od posete „anonimnog saudijskog zvaničnika” Njujorku početkom oktobra, cena nafte do danas „ u slobodnom padu”.
„Vreme je da se svet navikne na novo doba jeftinije nafte”, deo je izjave nepoznatog zvaničnika Rijada koju je prva prenela britanska agencija Rojters.
Berze su smesta poverovale toj anonimnoj objavi, još neprocenjivih posledica, nakon koje su usledili tekući beg petrokapitala sa berzi u Persijskom zalivu, učestale pucnjave na istoku Saudijske Arabije i u Rijadu, masovni protesti u Argentini, pad ruske rublje, norveške korone i južnoafričkog randa, potom serija bankrota američkih proizvođača nafte iz uljnih škriljaca i žurne revizije budžeta vodećih petrokompanija sveta i čitavih država.
Decembarska izjava Naimija da će Saudijska Arabija i OPEK nastaviti sa rekordnom proizvodnjom nafte „čak iako cena barela padne na 20 američkih dolara”, dodatno je potvrdilo „novi realizam” Rijada. Taj „novi realizam” podrazumeva činjenicu da ubuduće regionalne organizacije, kao što je OPEK, ne mogu da računaju na to da će samo oni biti presudni za određivanje cene nafte, već će na to uticati i ostali proizvođači.
Tekuća drama na svetskom tržištu nafte na prvi pogled nije potresna kao prethodna 2008. godine, na početku najteže globalne finansijske krize posle Drugog svetskog rata. U avgustu 2008. barel nafte koštao je 147 američkih dolara, da bi u januaru 2009. stajao je samo 33 dolara. OPEK je tada, suočen sa ondašnjim urušavanjem zapadnog finansijskog tržišta, već od marta 2008. najavljivao drastično smanjenje proizvodnje, što je nakon izvesnog premišljanja i sproveo te jeseni. Baš u to vreme, u SAD počinje prvo skromna, a zatim veoma intenzivna proizvodnja nafte iz uljnih škriljaca, da bi od 2011. godine – gotovo istovremeno sa „arapskim prolećem” – doživela fenomenalni procvat, koji danas još traje. Rast američke proizvodnje poklopio se tako sa osetnim smanjenjem izvoza nafte iz Libije, Iraka…
Ovog puta, za razliku od kursa 2008, grupa zalivskih izvoznika (bez Irana) donela je odluku i pre samita grupacije 27. novembra u Beču da kartel ovog puta neće zavrnuti svoje naftaške slavine.
„Naftu danas naveliko ne proizvodi samo OPEK. Zašto samo ja da smanjim proizvodnju? Tržište će ubuduće samo stabilizovati cenu koja odgovara i proizvođačima i potrošačima”, precizirao je Naimi.
I, dok prebrojavanje „pobednika” i „žrtava” tekućeg obaranja cene nafte uveliko traje, Međunarodna agencija za energiju (IEA) najavljuje da je upravo otvoreno „novo poglavlje” u istoriji trgovine naftom.
„Kraj dramatičnog pada cene nafte ne nazire se. Slaba tražnja, ojačali dolar i bum proizvodnje iz uljnih škriljaca u SAD označavaju početak novog poglavlja u istoriji petrobiznisa. Prezasićenost tržišta i preobilna ponuda povećavaju rizik od društvenih nemira na globalnom nivou i mogućih bankrota”, procenila je IEA.
Rijad je insistiranjem da po svaku cenu ne zavrne slavinu u ovom trenutku dugoročno izbacio sebe, ali i OPEK iz „stare igre” određivanja cene nafte. Pravila „novog poglavlja” globalnog petrobiznisa u međuvremenu tek će biti ispisana.
„Svet je na početku nove ere trgovine naftom. Svi proizvođači unutar i izvan OPEK-a koji ne budu u stanju da povećaju izvoz i kojima budu manjkali politička snaga i finansijska oruđa da smanje proizvodnju ostaće pasivni posmatrači u novoj eri”, smatra Navaf Obaid, istraživač iz Belfer centra američkog univerziteta Harvard.
U međuprostoru, jedno od ključnih pitanja ostaje: ko su sledeći kontrolori naftnih tokova na Arabijskom poluostrvu, jednom kada sadašnja generacija monarha završi karijeru, i šta će biti njihovi poslovni prioriteti?
Vanredno stanje među naftašima
Neizvesna realizacija megaprojekata, dugovi nove generacije američkih proizvođača i masovni odliv kadrova brinu lidere strateške industrije
Tekući sunovrat cene nafte ugrožava niz velikih petroprojekata od Škotske i Kazahstana do Argentine i Novog Zelanda, vrednih oko bilion dolara, upozorava američka investiciona banka „Goldman Saks”. Otkazivanje bilo kog od tih poslova moglo bi istovremeno da liši svet 7,5 miliona barela dnevno proizvedene nafte, što je oko osam odsto sadašnje tražnje.
Eventualni manjak nove nafte na tržištu, globalna demografska eksplozija, megaurbanizacija Azije i Afrike mogli bi da dovedu do još ćudljivijih obrta na tržištu nafte.
Profitabilni u vreme kada je cena barela bila 100 dolara, mnogi novi projekti neisplativi su s današnjom cenom od oko 60 dolara. Tim povodom, 25 vodećih američkih naftnih kompanija najavilo je da će samo u 2015. godini zaustaviti poslove širom sveta (od Južnog Sudana do Severnog mora)vredne oko 12 milijardi dolara, izvestila je britanska Barklejz banka.
Istovremeno, američki proizvođači nafte iz uljnih škriljaca, listom u kategoriji malih i srednjih kompanija, daleko su od finansijskih mogućnosti megafirmi. Dok „Eksonmobajl” najavljuje da će „dosta dugo” biti u stanju da se nosi sa cenom barela i od 40 dolara (i da pri tom isplaćuje dividende sve nervoznijim investitorima), više od 10 odsto prezaduženih američkih „frekera” u 2015. godini očekuje bankrot, prenosi agencija „Blumberg”.
Nova generacija američkih naftaša podigla je proizvodnju u SAD sa pet miliona barela dnevno u 2008. na oko 8,5 milionabarela dnevno u junu ove godine.U intenzivni biznis oni su ušli u periodu kada se tržišna cena nafte kretala oko 100 dolara. Da bi postigli brze rezultate, većinom su se enormno zaduživali, računajući na održanje te prodajne cene.
„Dugotrajni period niskih cena mogao bi da dovede u pitanje opasnost celokupne eksploatacije nafte iz uljnih škriljaca. Većina ’frekera’ ima računicu da nastavi sa proizvodnjom dok je cena barela oko 110 dolara ili iznad tog nivoa”, upozorava Volstrit.
Mimo mogućeg investicionog zastoja, globalni petrobiznis dugoročno daleko više brine postojani odliv stručnjaka. Manjak petroeksperata u razvijenom svetu aktuelan je od devedesetih godina 20. veka, kada je zbog cene barela od 20 dolara došlo do masovnog otpuštanja. U periodu 2011–2015. godine više od 22.000 petrohemijskih stručnjaka odlazi iz naftaškog biznisa, bilo zbog penzije bilo zbog primamljivih ponuda iz drugih sektora, procenjuje „Šlumberger”, vodeća američka kompanija za servisiranje naftne industrije.
U međuvremenu, mnogi univerziteti širom sveta zatvorili su katedre za geologiju: u Velikoj Britaniji, na primer, samo tri univerziteta trenutno nude kurseve iz petroinženjerstva.
Kineska jagma za supertankerima
Oko 6,1 milion barela dnevno doprema se u Kinu svetskim morima
Rekordan broj supertankera, čak 83 klase VLCC (nosivosti oko dva miliona barela nafte), ove jeseni usmerio je kurs prema kineskim lukama, javlja agencija Blumberg. Dotični tankeri prevešće oko 166 miliona barela, po najvišoj prevozničkoj tarifi u poslednjih pet godina. Naime, koliko letos, prosečna dnevna cena plovidbe supertankera na svetskom moru kretala se oko 22.000 američkih dolara. Ove jeseni dnevna tarifa supertankera na liniji Bliski istok–Azija dostigla je vrtoglavu sumu od 83.605 dolara.
Istovremeno, cena prevoza jednog barela nafte iz Gvinejskog zaliva skočila je sa 2,52 dolara tokom ove godine na oko 3,34 dolara ovog meseca.
Ogromanprocenat kineskog uvoza nafte (oko 6,1 milion barela dnevno) doprema se svetskim morem: od Venecuele i zapadne Afrike do Omana i Irana. Da bi smanjio zavisnost od stranih prevoznika,zvanični Peking je ove godine blokirao pokušaj vodećih svetskih kargo-prevoznika da se udruže u nastupu u kineskim priobalnim vodama.
Pored toga, kineska trgovačka mornarica, koja zbirno poseduje 70 supertnakera (od ukupno 631 na svetu), naručila je 27 takvih brodova, što je trećina ukupnih zahteva brodogradilišta širom sveta ovegodine.
Oštar pad cene nafte i rekordni izvoz nafte članica OPEK-a daje Kini priliku da skladišti ogromne količine strateške sirovine, smatraju eksperti iz londonskog Sitija.
Tanja Vujić