Piše: Mišo Vujović
Kada se devedesetih, nakon prestanka hladnog rata, rušenja Berlinskog zida, raspada SSSR-a i Varšavskog pakta, postavilo pitanje svrsishodnosti postojanja NATO pakta, zagovornici njegovog opstanka su se dosetili da ga transformišu u humanitarnu – interventnu formaciju, sa zadatkom da interveniše ili sprečava oružane sukobe. Uz saglasnost SB UN, svakako.
Natofilima je glavni argument bio rat u Bosni i stradanje civila i reagovanje radi sprečavanja većih tragedija.
Potrebu da se stvori atmosfera linča za jednu stranu, druga je žrtva, nekoliko velikih agencija za odnose sa javnošću poput, “Ruder i Fin” i “ Nolton i Hil” uveliko je kasapilo činjenice, praveći podelu na dobre i loše momke.
Po starom scenariju uloga zlih, ružnih i prljavih pripala je nama. Delom i našom zaslugom.
Umesto u penziju, pre pedesete godine, NATO alijansa će opstati upravo zahvaljujući Srbima. Rat u Bosni i odluka da se podrže muslimani i Hrvati – dovoljan razlog za prvu akciju NATO avijacije u Evropi. Najpre selektivno na Druni kod Goražda 10. do 16. aprila 1994. godine kada su dejstvovali na položaje srpske vojske. U tom zločinu stradaće sanitetska ekipa u obeleženom vozilu hitne pomoći.
Bio je to prvi ratni zadatak NATO-a na koji je jako ponosan general Vesli Klark glavnokomandujući NATO devedesetih. Stvoren je novi NATO za nove ratove. Pola veka trenirani za okršaj sa SSSR-om svoju moć su prvi put isprobali nad Srbima, uništivši nekoliko tenkova, desetak kuća, par borbenih i jedno sanitetsko vozilo…
Cena ove pobede je gubitk jednog NATO aviona marke
“ Si Herijer”, britanske proizvodnje i oštećene francuskog aviona.
Drugi angažman razgoropađenog NATO-a je ponovo bombardovanje položaja Srba u BiH, od 28. avgusta do 11. septembra 1995.godine.
Najmoćnija vojno – tehnološka sila koju je svet do tada, imao i po treći put je nemilosrdno, u zločinačkom poduhvatu, cinično nazvanom “milosrdni anđeo”, angažovana u kažnjenoj ekspediciji ponovo protiv dežurnih krivaca na ovim prostorima, u proleće 1999. godine zločinačkim bombardovanjem SRJ bez saglasnosti SB UN.
Svakoj akciji prethodila bi medijska kampanja o zločinima Srba.
Jedan od najvećih jastrebova rata i NATO intervencija Madlen Olbrajt, svojim oponentima bi uzvraćala pitanjem: “Kakva je korist od najbolje oružane sile na svetu ako je nećemo upotrebiti?”
Dakle, prelomni trenuci oživljavanja već obamrlog džina desili su se upravo u Bosni – bombardovanjem srpske vojske. Tada se promoviše novi – humanitarni karakter tog saveza i ujedno spašava od raspada.
Rat iz vazduha protiv Jugoslavije konačno će definisati što godinama apstraktne debate nisu mogle, a to je: ‘Uloga NATO u Evropi nakon okončanja hladnog rata’, objavljuje Njujork tajms krajem marta 1999. godine dok Vašington post pojašnjava da se radi o globalnoj budućnosti.
U kojoj će osim engleskog veoma razumljiv biti i ruski jezik.