Novi prosvetni zakon i razaranje obrazovanja

0
3669
A. Brnabić i A. Vučić / foto: fsk

KAKO RAZARAJU?

Nedavno je usvojen novi zakon o osnovama sistema obrazovanja, koji nastavlja sistemsko razaranje našeg školstva. Kakvo je zakonodavstvo u pitanju, pokazao je profesor dr Aleksandar Lipkovski, matematičar i višegodišnji predsednik Nacionalnog prosvetnog saveta, koji je svojevremeno dao intervju potpisniku ovih redova: “Vremena i stranke na vlasti se menjaju, ali namere Svetske banke i Džordža Sorosa ostaju iste. Osnovna namera je snižavanje prosečnog obrazovnog nivoa u srpskom narodu, kontrola i promena istorije, „protestantsko preumljenje“ naroda i stvaranje poslušne i kvalitetne radne snage koja ne pita i ne misli, već samo radi, a u slobodno vreme gleda TV.“(1)

Po Lipkovskom, „novi zakon od ministra pravi diktatora prosvete: on odlučuje o svemu, o nastavnim standardima, planovima i programima, o udžbenicima, itd. On može kazniti zavod zadužen za izradu programskih dokumenata i njegovog direktora ako ne urade posao onako kako on traži. On može formirati svoju komisiju koja će taj posao uraditi „kako On zapoveda“. On može tražiti smenu direktora Zavoda i razrešenje članova Saveta. On bira direktore svih državnih škola. Kako se iz navedenog vidi, radi se o strahovitoj, nedopustivoj i strašno opasnoj centralizaciji veoma osetljivog prosvetnog posla. Ovakva centralizacija nije u Srbiji nikada postojala! Čak i u vreme moralno-političke podobnosti vodilo se računa o mišljenju stručne javnosti, a nastavne programe su pravili široko poznati i društveno priznati stručnjaci. Nacionalni prosvetni savet u viziji Mladena Šarčevića ne treba ni da postoji i da bez potrebe troši ionako mala prosvetna sredstva. Treba ga ukinuti i uštedeti budžetska sredstva, o čemu uglavnom i brine današnji ministar prosvete.“(1)

KAKO VARAJU?

„Genijalni“ um Srbije, kaudiljo Aleksandar Vučić, doneo je, po nalogu svojih MMF gospodara, odluku da srbsku školu dodatno urniše uvođenjem tzv. „dualnog obrazovanja“, koje je suštinski isto što i tzv. „usmereno obrazovanje“ pokojnog titoističkog ideologa Stipe Šuvara. O čemu je reč, opet govori profesor dr Aleksandar Lipkovski: “Poslednjih godinu dana se iz vrha srpske vlasti stalno priča o dualnom obrazovanju kao o čarobnom štapiću za srpsku privredu i prosvetu. Starije generacije se svakako sećaju škola učenika u privredi – ŠUP – nekadašnjeg „dualnog obrazovanja“. Kad je bilo privrede, bilo je potrebe za majstorima i šegrtima, pa je bilo i šegrtskih i majstorskih škola. Ako pogledamo u kojim je evropskim državama popularan sistem dualnog obrazovanja, vidimo sve visokorazvijene bogate industrijske zemlje: Nemačka, Švajcarska, Belgija. Nisu ove zemlje bogate zato što imaju dualno obrazovanje, već imaju dualno obrazovanje zato što su bogate zbog razvijene industrije. A gde je tu Srbija? Kako praviti majstorske tj. „dualne“ škole ako nema privrede? Kako stara poslovica kaže, jedna lasta – Bošova fabrika u Pećincima – ne čini proleće. U proteklih godinu ipo dana, Nacionalni prosvetni savet je raspravljao o nekoliko veoma usko orijentisanih oglednih dualnih programa srednjeg stručnog obrazovanja i odbio ih. Glavni razlog bio je manjkav opšteobrazovni deo programa, na primer istorija se završavala sa Prvim svetskim ratom. Ubedljiv dodatni razlog predstavljali su problemi u realizaciji partnerstva između škole i privatnog preduzetnika. Jedan vlasnik daje stipendije i škola kreće sa oglednim profilom. Zatim firma menja vlasnika, novi nema razumevanje za školu i đake, i ogledni profil propada. Posebna je priča kada preduzetnik popuni sva njemu potrebna radna mesta. I u tom slučaju ogledni profil nestaje. Ponuđeni zakonski okvir – Nacrt zakona o dualnom obrazovanju – je krajnje nezadovoljavajući. Očigledno je da se ovoj vrsti partnerstva mora dati čvršći zakonski okvir koji bi sprečavao da deca koja se školuju u ovim školama budu jeftina radna snaga za poslodavca koji na kraju nema obavezu da ih zaposli. Mnogo je bolje imati šire stručne profile, koji omogućuju svršenim đacima lakšu promenu profesionalne orijentacije.“(1)

Da Vas podsetimo:  Sr­bi­ja – ze­mlja je­di­na­ca

Naravno, ovde niko ne misli o đacima. Radi se po nalozima gazda globalizma, kojima je Srbija potrebna samo kao izvor jeftine radne snage, i ništa više.

KAKO LAŽU?

Vlastodršcima nije im bilo dosta što su doneli nakaredne prosvetne zakone, nego i vređaju prosvetare. Ana Brnabić, LGBT propagandistkinja koja je u Srbiju dovedena kao u Kongo da ispunjava naredbe neoliberalnih gospodara, i koja prima pare da bi uništila ono malo suvereniteta što ga je u ovoj napaćenoj zemlji ostalo posle njenih prethodnika, udarila je na prosvetne radnike nazivajući ih neradnicima, tvrdeći da „nastavnici čitaju novine na času“, imaju „zimski raspust mesec dana, a letnji tri ili dva i po meseca“ ili da „rade po dva-tri sata dnevno”. Zapretila je da će odvojiti radnike od neradnika u skladu s rezultatima na školskim takmičenjima, kao da su takmičenja jedini deo posla prosvetara, koji imaju za cilj, između ostalog, ne samo da obrazuju, nego i da vaspitavaju svoje učenike. Takmičenja su samo jedan segment njihovog rada.

Milan Jevtić, koji se u Uniji sindikata prosvetnih radnika Srbije bavi pitanjem reforme školstva, ukazao je, u otvorenom pismu Ani Brnabić da njeno vređanje prosvetara nije slučajni incident, nego namerno iskrivljavanje činjenica. Narod se huška protiv učitelja pričom da delatnici u obrazovanju imaju ogromne raspuste i ništa ne rade. Time se skreće pažnja sa činjenica da se Srbija pretvara u koloniju čijim pripadnicima neće biti dozvoljeno da budu obrazovani. Jevtić piše Ani Brnabić:„Podilaženje onom najgorem i najneobrazovanijem delu populacije nastavili ste licitirajući dužinom trajanja nečega što ste nazvali „nastavničkim raspustom“. Obavestićemo Vas, nastavnici nemaju raspust, kada to već nije stigao da Vam kaže ministar prosvete zauzet poslovima u svojoj privatnoj školi, uniformisanjem učenika, postavljanjem i smenjivanjem direktora po Srbiji i lovom na rakune. Elem, nastavnici, stručni saradnici i vaspitači u školama, predškolskim ustanovama i domovima učenika, dobijaju rešenja o strukturi i vrsti poslova u okviru 40-to časovne radne nedelje, kao i rešenje direktora o godišnjem odmoru koje se izdaje u skladu sa odredbama Zakona o redu, baš kao i ostali zaposleni u Republici Srbiji. Zabrinuti smo i to veoma, zbog načina na koji će se izvršiti diferencijacija plata između „radnika i neradnika“. Prema odredbama Zakona o zaposlenim u javnim službama (od koga, kako kažete, ne odustajete), taj posao će obaviti direktori škola. Po novousvojenom Zakonu o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja oni se biraju na način u kome je ostavljen ogroman prostor da to bude po stranačkom ključu. Mi, na našu žalost, već unapred naslućujemo košmar u kome ća naš rad vrednovati tako postavljeni direktori. Na osnovu „već viđenog“ možemo i znati kako i po kojim kriterijumima će biti određivana vrednost i kvalitet našeg rada.“(2)

Da Vas podsetimo:  Svake godine nestane grad srednje veličine: Srbija deveta u svetu po broju stanovnika koje gubi

Posle ovog otvorenog pisma, ministar prosvete Mladen Šarčević izdao je jedno nemušto saopštenje, u kome pokušava da ne uvredi prosvetare, ali i da zaštiti premijerku. Ostaje, međutim, činjenica da neoliberalnim kapitalistima i njihovim slugama smeta školstvo koje izgrađuje celovite ličnosti, i da obrazovanje treba da se pretvori u obuku za šrafčiće velikog mehanizma. Zato je Ana Brnabić vređala prosvetne radnike nagoveštavajući im će oni, uskoro, postati nepotrebni u globalnom selu koje se robotizuje i u kome će čovek biti suvišan, jer će ga pojesti priča o profitu.

KAKO KRADU?

Veliki štrajk prosvetnih radnika je, svojevremeno, završen potpisivanjem Sporazuma o rešavanju spornih pitanja, između Vlade RS, sa jedne strane (Zaključak Vlade i potpisi dva ministra, Srđana Verbića i Kori Udovički) i četiri reprezentativna sindikata sa druge strane, u dva navrata, februara i aprila 2015. godine. Unija SPRS je na neispunjeni dogovor podsetila Vladu RS i Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja na skupovima ispred Vlade RS 17. marta i 28. septembra 2017. godine kao i štrajkovima 31. marta 2017. godine i 1. septembra 2017. godine. A evo rečuna o tome koliko je prosvetarima uzeto, a koliko im je vraćeno ( račun ispostavio Vladimir Adžić, jedan od članova rukovodstva Unije prosvetnih radnika Srbije).

UMANjENO:

13 meseci x 4.000,00 = 52.000,00 (decembar 2014. i 2015. godina)

12 meseci h 2.500,00 = 30.000,00 (2016. godina)

VRAĆENO:

Posle štrajka 28.oktobra 2015.godine, isplaćeno je 7.000,00 dinara jednokratno svima;

Decembar 2015. godine 4% uvećanje na već smanjenu platu što iznosi 3,6% vraćanja oduzetog;

Decembar 2016. godine 6% uvećanje već umanjenih plata iz 2014. što sada ukupno iznosi 9,2% vraćanja oduzetog;

Decembar 2017. godine, po najavi predsednice Vlade, plate u prosveti biće uvećane za 10%;

Iz ovoga možemo zaključiti da će plate u prosveti u odnosu na novembar 2014. godine biti uvećane za 9,1376% (90% h 1,04 h 1,06 h 1,10 – 100%). Međutim, moramo istaći da je inflacija za 2015. godinu-1,5%, za 2016. godinu- 1,6%, do septembra 2017. 2,8% sa očekivanjem do kraja godine da to bude od 4,5 – 5,5%. Dolazimo do zaključka da će ukupna inflacija za ove tri godine biti od 7,6% – 8,6%, pa se posle najavljenog uvećanja od 10% može govoriti o realnom povećanju (u zavisnosti od krajnje inflacije u 2017. godini) od 0,5376 – 1,5376%.

Svakom prosvetnom radniku je za ove tri godine oduzeto najmanje oko 90.000,00 dinara (oko 750 evra), a sa porezima oko 150.000,00 dinara (oko 1.250,00 evra).

Prosečna plata u Republici Srbiji za septembar mesec 2017. godine iznosi 47.220,00 dinara, a prosečna plata u obrazovanju za isti mesec iznosi 41.346,00 dinara, dok je potrošačka korpa za septembar 2017. god. 67.117,00 dinara pa za nju treba 1,42 plate (republičkog proseka) ili 1,62 plate (proseka u prosveti).

To je, po Vladimir Adžiću, još jedan od pokazatelja u kakvom se materijalnom položaju nalazi prosveta s obzirom da u njoj radi 69,4% zaposlenih sa visokom stručnom spremom. Pošto je najava predsednice Vlade da će povećanje od 10% biti i za ostale korisnike budžeta to će prosvetu dovesti u još nepovoljniji položaj jer će prosvetare još više udaljiti u odnosu na ostale korisnike budžeta a republički prosek će biti za prosvetare nedostižan. (3)

Da Vas podsetimo:  Nije džabe napisan slogan ,,SAMO SLOGA SRBINA SPASAVA” koji kroz vekove nismo dobro razumeli

Već pomenuti Aleksandar Lipkovski ističe kakvo je realno stanje kad je u pitanju finansiranje obrazovanja: “Udeo sredstava za prosvetu u BDP-u je jedno od najvažnijih merila koliko je državi do prosvete stalo. Po izveštaju Evropske komisije, u 2013. godini je u Sloveniji i na Kipru taj udeo bio 6,5%, u Hrvatskoj 5,3%, u Slovačkoj 5,0%, u Mađarskoj 4,7%, u Grčkoj 4,5%. A u jadnoj Srbiji je samo 3%. Ministar izjavljuje da nema para za povećanje sredstava za prosvetu onako kako je zacrtano u državnoj Strategiji razvoja obrazovanja do 2020. godine, gde je predviđeno godišnje povećanje od 0,5% do željenih 5,5-6%. Nema novca čak ni za isplatu nagrade, obećane prosvetnim radnicima još pre više od godinu dana. Obećanje – ludom radovanje, kaže naš narod. Da li smo svi ludi?“(1)

ZA KOGA IMA PARA?

Lipkovski je ogorčen: “Plate prosvetnih radnika su, evo, ispod prosečne zarade. Ali zato država Srbija ima novca za migrante. Čitamo o hiljadama migrantske dece koja su od ove jeseni upisana u naše škole: strani državljanin i lice bez državljanstva upisuju se u školu i ostvaruju pravo na obrazovanje i vaspitanje pod istim uslovima kao i državljani Republike Srbije. Za decu i učenike upisane na taj način škola organizuje učenje jezika, pripremu za nastavu i dopunsku nastavu. Kada nam iz Nemačke budu vraćali avganistanske izbeglice, mi ćemo im besplatno obezbediti učenje srpskog jezika i upisati ih besplatno i u srednju školu? A možda ćemo obezbediti i nastavu paštunskog jezika, ko zna? Takvu brigu za izbeglice može i treba da pokazuje bogata zemlja kao Nemačka ili Švedska. A mi nismo umeli da obezbedimo ni sopstveni narod izbegao iz Hrvatske ili „raseljen“ sa Kosova i Metohije. Nema besplatnih udžbenika niti toplog obroka za hiljade siromašne srpske dece širom Srbije. A i mnoge školske zgrade su u jadnom stanju.“(1)

Kaudiljo Vučić više misli o migrantima koje prima po nalogu Brisela nego o našoj deci, koje je, ionako, sve manje.

ŠTA NAM OSTAJE?

Ostala nam je samo borba, borba i borba. Pre svega, borba za znanje o tome šta se zbiva i kakvi su ciljevi reformatora, a odmah zatim i borba da se sistem promeni i vrati u stanje u kome može da funkcioniše. A borba neće biti laka, i možda će oni koji brane školu od neoliberalnih uništitelja biti poraženi. Ali, kako reče Sirano de Beržerak: “Sa nadom u uspeh nikad se ne bije: ne, uzalud kad je, mnogo je divnije!“ Jer, doći će nova pokolenja, koja će znati za šta smo se mi borili, i koja će umeti da obnove ono što zaslužuje obnovu. Predrag Dragić Kijuk je govorio da u Srbiji treba sačuvati 5% normalnih, nezgrbljenih i nepropuzalih, da bi imao ko da počne iz početka kad se promene svetsko – istorijske okolnosti. To je, u ovom trenutku, zadatak dostojan svakog truda.

Vladimir Dimitrijević

fsksrb.ru

___________

borbazaveru.info/content/view/10006/33/
www.unijasprs.org.rs/index.php?option=com_content&task=view&id=23074&Itemid=1
www.unijasprs.org.rs/index.php?option=com_content&task=view&id=23082&Itemid=1

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime