Novi Sad kupio softver koji ne radi osam godina

1
689

Piše: Snežana Đurić

Gradska uprava Novog Sada ne može da koristi poslovni softver SAP koji je još 2013. godine kupila za 50 miliona dinara, a za to krivi firmu „B4B“ iz Beograda. U upravi tvrde da ova firma nije ispunila odredbe ugovora i da nije pravilno primenila softver, saznaje Pištaljka.

Iako tvrdi da „B4B“ nije poštovala ugovor i preti joj tužbom, gradska uprava krije taj ugovor i odbija da ga pokaže javnosti iako je na to obavezuje Zakon o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja. Uprava tvrdi da bi objavljivanjem ugovora naštetila ugledu firme koju namerava da tuži. Da stvari budu čudnije, uprava Novog Sada firmi „B4B“ daje rok od još 60 dana da uradi ono što nije uspela da uradi prethodnih osam godina.

„B4B“, međutim, tvrdi da softver nije ni plaćen.

Firma je u međuvremenu promenila i vlasnika i sada je to Nenad Kovač, poznat kao „Neša Roming“, kontroverzni biznismen čije lice javnost nije videla iako je bio umešan u neke od najvećih poslova u zemlji, kao što je uvođenje „Bus plusa“ i nabavke bandera koje je EPS platio dvostruko više nego crnogorska elektrodistibucija, o čemu je Pištaljka ranije pisala.

Šta je SAP

Softver SAP se često upotrebljava za automatizaciju procesa planiranja poslovanja u velikim organizacijama. Iako na tržištu postoje i softveri drugih proizvođača nemački SAP je lider na globalnom tržištu. Pomoću njega se, između ostalog, automatski obračunavaju plate tako što se za svakog zaposlenog izračunava koliko je sati radio, a koliko je bio na bolovanju, godišnjem odmoru i slično. SAP se koristi i u magacinima i planiranju proizvodnje i brojnim drugim delovima poslovnog procesa.

U Srbiji ova nemačka kompanija posluje preko predstavnika „SAP Vest Balkans“, ali je česta praksa da se softver kupuje preko posrednika. Pažnju javnosti izazvalo je uvođenje SAP-a u JP Elektroprivreda Srbije. Kako je Insajder pisao 2017. godine, SAP u EPS-u nije proradio četiri godine. Ogranci EPS-a „Elektrovojvodina“ i „Elektrodistribucija“ su softver kupili preko posrednika – firme „Prointer“.

U vreme sklapanja posla sa Novim Sadom 2013. godine firma „B4B“ bila je u vlasništvu Miroslava Gužvice, koji je sada vlasnik deset odsto udela i direktor. Ostalih 90 odstood 2019. godine je u vlasništvu firme „Enetel solušn“ koja je u većinskom vlasništvu firme „Koefik“, a jedini vlasnik „Koefika“ je Nenad Kovač.

Suvlasnik i direktor firme B4B Miroslav Gužvica nije želeo da objasni zbog čega softver nije u funkciji, kratko napominjući pre nego što je prekinuo vezu: „Imate pogrešne informacije, softver nije plaćen”. Posle toga na telefon se više nije javljao tako da smo ostali uskraćeni za šire objašnjenje.

Da Vas podsetimo:  Srbija će čuvati ćirilicu u muzeju umesto u javnom životu

Šta je plaćeno, a šta ne, nisu želele da objasne ni gradske vlasti koje su odbile da dostave spisak izvršenih plaćanja po ugovorima za implementaciju SAP-a. U javno objavljenom završnom računa budžeta za 2013. godinu zaista piše da je Uprava za komunalne poslove platila samo 2,9 miliona dinara za izradu softvera. Planirano je bilo 60 miliona. Naredne godine u završnom računu evidentirano je da je Uprava za komunalne poslove platila oko 51 milion dinara za nematerijalnu imovinu. Ipak, ne navodi se da li je i softver plaćen u okviru ove stavke. Iste te godine, služba gradonačelnika Novog Sada planirala je trošak od još 75 miliona dinara za nastavak realizacije uvođenja SAP-a, ali novac nije potrošen. Naime, javna nabavka je obustavljena jer „su sve podnete ponude bile neprihvatljive”, navodi se u odluci o obustavi. Na tenderu su učestvovale firma „Lanako” iz Republike Srpske i grupa firmi na čelu sa „B4B“. U odluci o obustavi navodi se i da javna nabavka neće biti ponovljena u 2015. godini.

Tokom ove nabavke trebalo je da se dokupe softverska rešenja za planiranje budžeta i upravljanje nabavkama i da se nadograde na SAP rešenja za izvršenje budžeta, računovodstvo i trezorsko poslovanje, blagajničko poslovanje, osnovna sredstva i kontroling, koja su kupljena po ugovoru iz 2013. godine. Da ti softveri, kupljeni 2013. od firme „B4B“ nisu ispunili svoju svrhu jasno je iz dokumenata gradskih vlasti od 2018. godine. Naime, tada je Služba za zajedničke poslove Novog Sada sprovela nabavku izrade analize rada postojećeg sistema i predloga za nastavak rada u SAP ERP sistemu.

„Projekat implementacije je započet tokom 2013. godine, ali se unos i obrada dokumentacije još uvek obavlja paralelno u više sistema. Iz tog razloga, neophodno je da se izvrši detaljna analiza postojećeg stanja, kao i utvrdi pravac i način razvoja SAP ERP sistema”, piše u konkursnoj dokumentaciji za ovu nabavku.

Revizorska kuća „Delojt“ dala je jedinu prihvatljivu ponudu za obavljanje tražene analize i dobila je ugovor u vrednosti od oko 20 miliona dinara. Saradnja „Delojta“ i SAP-a postoji na globalnom nivu i podrazumeva da „Delojt“ savetuje klijente kako da unaprede svoje poslovanje uz pomoć IT rešenja koja pruža SAP. Pištaljka je tražila od gradske uprave da nam dostave ovu konkretnu analizu „Delojta“, ali do objave teksta odgovor nismo dobili.

Da problem sa uvođenjem SAP-a nije rešen svedoči i to što je u julu prošle godine, nakon što je „B4B“ promenio vlasnika i sedam godina od potpisivanja ugovora o implementaciji SAP-a novosadska vlast formirala tim za rešavanje pravnog pitanja oko ugovora i aneksa ugovora za implementaciju softvera. Tim se sastojao od devet ljudi iz novosadskog pravobranilaštva, službe za zajedničke poslove grada i dve gradske uprave – za finansije i za komunalne poslove.

Da Vas podsetimo:  Vožd Karađorđe zaštitnik Prvoslavne vere i otadžbine

Ovaj tim imao je zadatak da za 60 dana sagleda činjenično stanje i predloži način rešavanja „pred nadležnim sudom”, navodi se u Službenom listu Grada Novog Sada. Nekoliko dana po isteku ovog roka, u službenom listu je objavljeno da je stručnom timu rok produžen za još 30 dana. Na kraju, tim je doneo preporuku da se firmi „B4B“ da dodatni rok od 60 dana da „ispuni ugovor u celosti”. Rok je počeo da teče 11. januara ove godine.

Članovi tima za rešavanje pravnog pitanja odbili su razgovor za Pištaljku. Pištaljka je pokušala da dobije ugovore o uvođenju softvera SAP i ugovore o evaluaciji i nadzoru softvera, sva plaćanja po ovim ugovorima i odgovor na pitanje zašto SAP nije implementiran služeći se Zakonom o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja. Od oktobra prošle godine gradska vlast odbija da dostavi ta dokumenta i odgovore.

Na zahtev su nam odgovorili iz dve različite uprave – Gradske uprave za komunalne poslove i Gradske uprave za zajedničke poslove. Obe uprave odbile su naš zahtev sa identičnom tvrdnjom da bi se na taj način „ugrozila ili čak otežala zaštita imovinskih prava i interesa Grada Novog Sada pred nadležnim sudom u odgovarajućem postupku”. Gradska uprava za komunalne poslove odgovorila je u delu zahteva koji se odnose na ugovore o implementaciji SAP-a, a Uprava za zajedničke poslove odbila je da dostavi ugovore o nadzoru nad implementiranjem softvera.

Pištaljka se na ovo rešenje žalila.

Od gradskih vlasti i pravobranilaštva zahtevali smo i da nam odgovore koji se postupak vodi u vezi sa implementacijom SAP-a i pred kojim sudom. Gradska vlast je opet ostala nema na pitanja Pištaljke, a od gradskog pravobranilaštva smo dobili odgovor da se takav postupak uopšte ne vodi. Poverenik za slobodan pristup informacijama od javnog značaja usvojio je našu žalbu, ali je po prvi put otkako se Pištaljka obraća ovom organu umesto da donese rešenje kojim obavezuje gradske vlasti da pruže javne informacije postupak vratio na ponovno odlučivanje gradskim vlastima u Novom Sadu da bi bolje obrazložili svoje razloge.

I jedna i druga uprava u ponovnom odlučivanju, uz nešto opširnije obrazloženje, opet su odbile da dostave javne informacije. Ovog puta priznale su da sudski spor ne postoji, ali dokumenta ne žele da dostave jer je moguće da će „u narednom periodu pokrenuti spor“.

Da Vas podsetimo:  Četiri uslova za popisivanje srpskih žrtava genocida

Stav novosadske vlasti je da bi objavljivanjem ugovora „postojala realna opasnost da se eventualni budući sudski postupak kompromituje na način da protivna strana pre samog pokretanja odgovarajućeg postupka putem medija stekne saznanja o informacijama i dokaznim sredstvima kojim raspolaže Grad Novi Sad, kao i o stavovima Grada Novog Sada koji bi bili sadržani u eventualnom tužbenom zahtevu, a čime bi se ojačala pozicija protivne strane na štetu pozicije Grada Novog Sada u eventualnom sudskom postupku”.

Nije jasno kako bi objavljivanje ugovora moglo da pomogne firmi „B4B“ u postupku, kada ona kao jedna od potpisnica te ugovore već poseduje.

Drugi deo argumentacije gradskih vlasti za odbijanje zahteva zasniva se na zaštiti poslovnog ugleda firme „B4B“. Novosadska uprava smatra da bi postupanje po zahtevu Pištaljke povredilo pravo na poslovni ugled B4B-a „što bi u narednom periodu moglo predstavljati osnov za naknadu štete”. Oni su dalje naveli i da za dostavljanje ugovora nemaju dozvolu firme „B4B“.

„Dalje postupanje Grada Novog Sada u ovoj pravnoj stvari zavisi od izvršioca, jer je u toku trajanje roka u kom izvršilac treba da ispuni i otkloni nedostatke po predmetnom ugovoru, te ukoliko se navedeni ugovor ne ispuni u celosti, odnosno ne otklone se nedostaci, Grad Novi Sad će pokrenuti postupke pred nadležnim organima… ”, navodi se u rešenjima obe gradske uprave.

Pištaljka će se i na ova rešenja žaliti Povereniku.

Po zvaničnim podacima u Agenciji za privredne registre firma „B4B“ u 2019. godini imala je profit od 46,6 miliona dinara, a poslovni prihodi su joj te godine skočili sa 111 miliona dinara koliko su ostvarili prethodne 2018. godine, na 177 miliona dinara. Nije neuobičajeno da poslove Nenada Kovača prate čudni i skriveni ugovori. Iz ugovora o uvođenju kontrole naplate gradskog prevoza u Beogradu „Bus plus“, potpisanog 2010. godine ne može da se sazna ni osnovna stvar – kolika je vrednost posla, pisala je ranije Pištaljka. Nenad Kovač je preko firme „Lanus“ povezan sa ovim poslom.

Mediji i istraživački portali povezivali su Nenada Kovača sa poslovima oko izgradnje mini hidrocentrala i dokazali njegovu povezanost sa Nikolom Petrovićem bivšim direktorom JP Elektromreža Srbije. Istraživački portal CINS objavio je da je vrednost poslova koje su firme Nenada Kovača dobile od države oko 145 miliona evra.




Izvor: Pištaljka

1 KOMENTAR

  1. Zasto se ne objavljuju ugovori??? Ugovorne obaveze, osim placanja, nisu dobro definisane. Na osnovu prvog citanja ugovora moze da se kaze da ugovor nije u interesu gradjana. Ako tu jos….. dodamo ,,ugradnju,, i proviziju od 10% onda je jasno zasto se ugovor ne objavljuje. Na osnovu zdrave pameti bilo bi jasno da ugovor nije jasan i dobro napisan. Da li treba da reaguje tuzilac? Treba….. ali gleda svoja ,,posla,,.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime