O. Boban Jokić: Slovo o Kosovu i Metohiji posvećeno blaženo usnulim Mitropolitu Amfilohiju i Episkopu Atanasiju

0
40

Amfilohije i Atanasije svjedoci, propovijednici i sastradalnici raspeća našega naroda od Kosova do Jadovna i Jasenovca i vjerni čuvari Kosovskog zavjeta.

Foto: Twitter/ @VasicRajko

Kosovo i Metohija naše ime i prezime i kolijevka i mjesto našega rođenja . Koso- vo i Metohija kamen temeljac našeg bića i jedinstvenosti trajanja i postojanja, naša prošlost i naša budućnost . Kosovo i Meto- hija kao i višnji i novi Jerusalim nama si- laze sa neba ukrašeni kao nevjesta ženiku svojemu, koji imaju slavu Božiju, a svjetlost njihova slična je „dragom kamenju, kao kame- nu jaspisu koji zrači kao kristal“ . Kosovo i Metohija je naš očinji vid sa kojim vidimo ono što drugi ne vide, a to je da je: zemalj_ sko za malena carstvo, a nebesko od sada i do vijeka .

Kroz Kosovo i na Kosovu preispitujemo vjeru u ognju čovještva, u ognju ljudske nemo- ći i patnje, u ognju grijeha i zločina, u ognju pokajanja i praštanja, u ognju molitve kosov- skim svetinjama i u ognju Božanske ljubavi i istine . Ono nas podsjeća na biblijsku isti- nu da će se svakome suditi onom mjerom ko- jom svako od nas sudi . Na Kosovu se nebeska pravda mora mučenički odstradavati . Na Kosovu je najveća žeđ za slobodom . To je ko- sovski amanet i testament . Istorija Kosova se ne piše mastilom nego krvlju, žrtvom i suzama . Temelji naših starih zadužbina ko- jima se dičimo i kojima se divi sav kultur- ni svijet (od kojih su mnoge rušene, paljene i skrnavljene) počivaju na krvi mučenika.

Ovi naši oci, naučeni od svojih otaca, učili su nas i jasno nam stavili do znanja da je knez Lazar mučenik na Kosovu izabrao i za sebe i za narod isto što je, davno prije njega, Sveti Sava izabrao u Hilandaru za sebe i za narod.

Blaženopočivši Episkop Atanasije Jevtić i prota Slobodan Jokić

Ne možemo pričati ili pisati o Kosovu i Metohiji, a ne pomenuti one koji su nas učili da volimo cijeli svijet, cijelu vase-ljenu i univerzum, ali da ne zaboravimo i volimo svoje, a naročito da volimo Kosovo i Metohiju . One koji su nas učili da je Kosovo i Metohija najskuplja srpska riječ i da je naše nadanje zakopano na Kosovu, u jednu grobnicu . Naučili nas kako da zenica oka našeg bude gnijezdo ljepote njegove . Amfilohije i Atanasije svjedoci, propovijednici i sastradalnici raspeća našega naroda od Kosova do Jadovna i Jasenovca i vjerni čuvari Kosovskog zavjeta.

Da Vas podsetimo:  Srpska porodica oplovila ceo svet i ispisala jednu od najdirljivijih priča!

Svjedoci raspeća i krstonosnog puta koje gledamo kao na onoj fresci Raspeća u crkvi Odigitrije u Patrijaršiji Pećkoj . Svjedoci da su raspeća i stradanja našeg naroda, i prošla i sadašnja, put koji vodi u tajnu Vaskrsenja u kojem je pobjeda sila dobra i svetosti nad silama zla i tame . Svjedoci i bilježnici Pomenika i ljetopisa novog kosovskog raspeća i stradanja . Sjetiti se njihovih riječi da je Kosovo naša zenica, da je Kosovo srce našeg srca, da je Kosovo sveti grad Jerusalim i da se mi njega, kao svoje duše i sudbine svoje, ne možemo odreći, ni u ovom zemaljskom živtu, niti u onom Božijem neprolaznom . Ovi naši oci, naučeni od svojih otaca, učili su nas i jasno nam stavili do znanja da je knez Lazar mučenik na Kosovu izabrao i za sebe i za narod isto što je, davno prije njega, Sveti Sava izabrao u Hilandaru za sebe i za narod . Šta su izabrali? Hrista Boga i njegovo Sveto Jevanđelje, Hrista koji je sastradalnik svakog stradalnika . U njima dvojici vidimo one crnorisce o kojima govori pjesnik: monasi su prvi naslutili, i na Kosovu šta smo izgubili . . . Najduži su u ropstvu, stisci, crnorisci otpor dali i taj je otpor trajao, traje i trajaće dok gavran graji .

Blaženopočivši Mitropolit Amfilohije i o. Boban

Malo je riječi i načina da se iskaže i dočara gostoprimstvo i otvorenost Arhangela, radost i pjesma prizrenskih bogoslova, veličina i čistota Svetog Đorđa, uzvišene, nezemaljske, Božanske, stvarne i neprolazne ljepote i krasote Ljeviške, iscjeljenja i čuda Zočišta i Svetih Vrača, doček i sreću sretanja i bratskog zagrljaja Dečana(ca) i svetoga kralja, starost i odvažnost Patrijaršije . . .

Zato nikada nećemo i ne smijemo zaboraviti Kosovo i Metohiju, jer Kosovo će zaboraviti i izdati samo kukavica. Na kraju šta god na Kosovu i Metohiji pogledamo i dotaknemo uvijek i jedino možemo ponoviti pjesnikove besmrtne stihove: Zenica oka moga gnijezdo je ljepote tvoje.

Da Vas podsetimo:  Zapad ne pušta niz vodu Nebojšu Stefanovića

Autor je arhijerejski namesnik nikšićki i paroh pri Sabornom hramu Svetog Vasilija Ostroškog u Nikšiću.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime