Strahovanje Srba da je Međunarodni sud u Hagu političkog karaktera pokazalo se opravdanim tokom suđenja četvorici optuženih (Hrvat Zdravko Mucić i muslimani Esad Landžo, Zejnil Delalić i Azem Delić) za zločine nad Srbima u logoru Čelebići.
Član jugoslovenskog tima koji se upravo vratio iz Haga, ekspert za međunarodno humanitarno pravo, prof Miodrag Stračević, kaže, najpre, da se, zbog sistematizacije krivičnih dela i nekih nepreciznosti u Statutu suda, sud sada bavi karakterom sukoba na tlu prethodne Jugoslavije.
Taj sukob je u optužnici protiv četvorice iz Čelebića okarakterisan kao „međunarodni sukob sa elementima agresije“, pri čemu se Srbi tretiraju kao agresori.
Da bi dokazala takvu tvrdnju, tužba dovodi u Hag navodno nepristrasnog svedoka eksperta, istoričara iz Instituta za strateške studije u Minhenu Mari Žanin-Čalić, poreklom Hrvaticu.
„Ta žena se bavi suptilnim pravnim pitanjima koja kao istoričar i nekompetentan pravnik jednostavno ne razume“, kaže Starčević.
Primera radi, ona teritorijalnu odbranu po Ustavu SFRJ iz 1974. godine ne vidi u sastavu jedinstvenih vojnih snaga bivše SFRJ, već kao legitimnu republičku hrvatsku vojsku, iz čega izvlači zaključak da su Srbi bili pobunjenici.
O neravnopravnom tretmanu optuženih govori i činjenica da je silovanje tokom suđenja Srbinu Dušanu Tadiću okvalifikovano kao zločin protiv čovečnosti, dok je u ovom suđenju silovanje Srpkinja kvalifikovano kao znatno blaži zločin.
„Sve to na neki način potvrđuje strah da tribunal u Hagu, ako se nešto bitno ne promeni u daljem toku, neće značiti doprinos ideji uspostavljanja stalnog međunarodnog krivičnog suda“, zaključuje prof. Starčević.
(Tanjug, 27.3.1997.)
Nastaviće se…