Danica smeta jer je naša. Mi je nećemo dati. Zato – veseli se, srpski rode!
Netrpeljivost prema Danici Crnogorčević, nažalost, nije od juče, ali je ovih dana poprimila oblike tzv „javnog terora“ – a to podrazumijeva zastrašivanje jedne javne ličnosti besmislenim ali stvarnim optužbama, fabrikovanim krivicama, demonstracijama „državne moći“ u inače kriminalizovanom društvu. Dok su ranije samo pojedinci štrčali sa svojom nenavišću i ljubomorom, ovih dana je prema njoj sinhronizovan čitav jedan mali medijski rat. Zašto? Zakonski razlozi su besmisleni i svakome, pa i onima koji su ih istakli u prvi plan, jasno je da stvar leži u nečemu drugom? U čemu? Zašto smeta Danica Crnogorčević.
Smeta zato što je svjedok onoga arhetipskog, iskonskog, onoga najboljeg u dinarskom mentalitetu koji često umije da se izvitoperi i traži da mu se prizna više talenata i pažnje nego što to zaslužujemo. Danica plijeni i podsjeća na ono najbolje u starim Srbima Crne Gore i Hercegovine, ona je živa slika onog najplemenitijeg u našim precima. Daničina pjesma je direktni prenos iz 19. vijeka, koja nam govori da vijekovi slavne prošlosti nisu za nama već i u nama. A to smeta onome kome je iz prošlosti ostala samo politička ideologija. Ona koja zaslepljuje. Koja u jednom od najvećih naših pjesnika vidi čovjeka koji nije znao kom narodu pripada. Danica je, sama po sebi, svjedok istinskog i neugasivog Srpstva Crne Gore, bez nametljivosti, bez sile, bez moći, bez policije, bez vojske, bez korporacija. Danica nije samo pjevala istorijski utemeljenu verziju pjesme koju smo pjevali, pjevamo i pjevaćemo o zemlji koja sudi sama sebi i svojoj prošlosti. Danica JESTE istorijski utemeljena arhetipska Srpkinja.
Smeta to što Danica ne da da se razdvoje ljudi koji pripadaju istom narodu. Nekoliko puta sam slušao prigovor o Danici kao nekome ko spaja elemente crnogorskog folklora i srpske misli. Ali oni se nikada i nisu razdvajali, osim u umovima onih koji je optužuju. Zato njene pjesme podjednako pjevaju naizust i oni u Kruševcu, Prijedoru, Orahovcu i Somboru, u Herceg Novom i u Banjoj Luci. Danica je živa cjelovitost srpskog naroda. Njen glas – glas ovog naroda. Njena pjesma – ono što nosimo u sebi a ona mu daje oblik i pojavu. Nije Danica kriva što je svi Srbi i još mnogi drugi vole. Osim ako to nije krivica.
Danica Crnogorčević je kriva i zato što, u doba kada nam propagiraju neke druge „popadije“, Ivan i ona imaju skladan brak i dobru djecu, ljubavi koju neštedimice oko sebe poklanjaju svakome ko želi da ih sluša i čuje. U doba kada imamo toliko lažnih i pogrešnih heroja, Danica Crnogorčević je istinska diva srpskog naroda i uzor koji pokazuje kako se može biti i smjeran i lijep, i otmen i svoj, i srpski utemeljen i kulturno moćan, i tradicionalan i moderan. A svoj.
Danica smeta jer je naša. Mi je nećemo dati. Zato – veseli se, srpski rode!
