O hipnotizerima i svinjama

0
203

Nekada se ima utisak da Vučić, kod većine Srba, izaziva neku vrstu hipnoze, koja ga uzdiže do kulta. To bi mogla biti, površno gledano, posledica medijskog silovanja i njegovog prekomernog pojavljivanja na televiziji. No, Tito, pa ni Slobodan Milošević, nisu nastupali često, pa su ipak hipnotisali mase.

Biće, dakle, da u samoj masi postoji svojstvo, ili potreba, koje bismo mogli da nazovemo „autohipnozom“. Ona, zapravo, bira hipnotizera i ovlašćuje ga da radi što mu je volja: da nastupa svaki dan, mesečno, godišnje, ili nikad; da urla, da govori, šapuće, ili mjauče. Svejedno je.

Ova osobina mase je integralna, poseduju je svi slojevi društva. Neki su za hipnotizera odabrali Tita, neki Slobu, neki Vučića, a neki – koji misle da su avangarda, a zapravo su od istog materijala kao i lumpenproleteri, odabrali su za svog hipnotizera Đinđića, koga još niko nije optužio za poštenje.

Preko ovog procesa samohipnoze lete stotine argumenata, priča i skaski, ali kad se sve očisti od suvišnih reči – ostaje samo gola potreba stada da bude vođeno, a ta potreba samo traži racionalizaciju, koliko da ne budemo ovce.

Valja zapaziti da ne samo vođe, već i pojave mogu da budu predmet kulta i samohipnoze. Odličan primer je pandemija, koja je takođe zabudalila mase. Stotine argumenata razmenjuju i vakseri, i antivakseri, ali bit ostaje ista: i jedni, i drugi se nalaze u nekoj vrsti hipnotičkog transa, bez ikakve distance prema sopstvenom stavu i bez mrve kritičkog preispitivanja. Uvek se sve svodi na ono: „Što je više kleveta i laži, Tito (Vučić, Sloba, Đinđić, vakcina, Pavlovićeva mast – dopišite sami dalje) nam je miliji i draži“!

Ljudi hipnotizera saobražavaju svojim moralnim vrednostima, a on nema gde: mora da prezre masu sa takvim moralom i da je vodi sa gađenjem prema duhu zajednice. Kad bi se odrekao tog prezira prema masi, masa bi ga odbacila usled toga što se nije postavio iznad nje, nego došao u ravan s njom. U dubini duše, mi znamo, danas, da je Vučić uistinu primeren onome što mi, kao masa, jesmo. Upravo stoga, povremena šikanirranja i represivne mere, koje sprovodi hipnotizer, daleko više podižu njegovu popularnost, nego podizanje životnog standarda, na primer. Vučić zna ko smo mi, a mi znamo da on to zna i ispravno shvatamo da je sve što nam se dešava primereno našoj ljudskoj prirodi. On je – a to su bili i Tito, i Sloba, i Đinđić – naši bogovi i, štujući njih, i sami postajemo bogovi u svom ništavilu.

Da Vas podsetimo:  Ima li Srbija spoljnu politiku

Zanimljiv je i vremenski okvir zbivanja: danas Titova propaganda, ili propaganda Slobe Miloševića, izgledaju ludo i prosto ne možemo da verujemo da smo nasedali na te priče. Za deset godina će nam Vučićeve priče izgledati jednako ludo i isto tako nećemo moći da verujemo da nas je obrađivao i ubeđivao ovako vulgarno. Ali – ubeđuje se samo onaj ko je već spreman da bude ubeđen, ili ko je imao predubeđenje. Lako je ubediti nekoga ko već ima predubeđenje i zato sama tehnika propagande ne mora da bude složena. Ko veruuje da je zemlja ravna ploča, njemu je sve argument za to. Ko ne veruje, opet isto. I jedan, i drugi samo veruju. Složeni dokazi i činjenice teku sasvim mimo njih. Isto važi i za vakcine. Progresivista veruje u moć nauke i nikakva empirija ga neće pokolebati. Regresivne tipove niko ne ubedi ni da je traktor uspešniji od konja. Ono što ih spaja je potpuno odsustvo kritike sopstvenih stavova i vera bez trunke sumnje. Čak i ako se dogodi, a dogodi se, da neko pređe u suprotni tabor, ili da od narkomana postane kaluđer, samo se promenila vera, ali se sumnja nije pojavila. Dogme se moraju držati daleko od sveta činjenica – to je uslov da uopšte postoje.

Drugosrbijanac u masi vidi neprosvećenu, smrdljivu gomilu, koja ne ume da izabere vođstvo. Zapravo, sami su dokazali da su jednako sposobni da izaberu sposobno vođstvo taman i koliko polaznici neke specijalne škole. „Umeti izabrati“ je sposbnost čoinjeničnih tipova ljudi, ljudi koji poštuju stvarnost, a takvih je toliko malo da ne predstavljaju ni 5% biračkog tela. I nacionalisti, i drugosrbijanci su jednako nesposobni da razmišljaju izvan predubeđenja i dogmi, pa su zato jednako lak plen ove ili one propagandne mašine. Uporno ponavljaju tuđe misli sa patosom ubeđenja da su sami došli do njih. Sloboda da budu Đinđićevi ili Vučićevi papagaji je jedina sloboda do koje dopiru i do koje će dopirati. Sospstvena misao, ako je oslobođena dogmi i ako je činjenična, veoma je skupa i retka. Kao što ne peva svako dobro, tako i ne misli svako dobro. To je dar.

Da Vas podsetimo:  Tri meseca od masovnog ubistva u "Ribnikaru" - šta sve (ni)je urađeno

Vučić je, kao i ovi pre njega, istinski i verodostojni izabranik mase. On jeste ogledalo srpskog naroda, onakvog kakav je danas. Gramziv je? A mi nismo? Ovih dana prodajemo dupe za 30 evra, a on je gramziv? Izdao je Kosovo? A stotine hiljada Kosovaca, koji su se doselili u Šumadiju, pokupivši lovu od Šiptara, nisu izdali Kosovo? Oni ga brane iz Kragujevca, Kraljeva i Niša? Svaku manu, koja se s pravom prišiva Vučiću, ima 4/5 nebeskog naroda. Vučić laže i obećava koještarije? To je redovna pojava u gotovo svakoj srpskoj porodici danas. To što neko laže iz uverenja, ne čini ga manjim lažovom. Da smo mi narod moralnih gromada, Vučić bi bio nemoguća pojava, jer bi prećutno bio odbačen. Horde penzionera učestvuju, makar i ćuteći, u laži da nikad nismo imali srpsku čokoladu do, eto, ovih dana; da nikad nismo imali svoj auto, do 2008., kad je došao Fijat. Deca možda ne znaju, ali ti isti penzioneri, koji danas učestvuju u laži, ždrali su našu čokoladu pre 50 godina i vozili su naša kola pre 30 godina.

Suštinski, kult Vučića je samo najnoviji kult vadara u Srbiji, a ne nešto novo i posebno. Slobodan nas je testirao na pet maraka mesečno, Đinđić nam je izmerio inteligenciju, pogotovu drugosrbijansku, a Vučić je pravilno ocenio našu gramzivost i oceniio, izgleda ispravno, da za milijardu dolara može da kupi pet godina vladavine. Milijardu koju ćemo mi otplatiti, naravno. Vučić je, ujedno, našu prirodnu sklonost ka samoobmani podigao na visok nivo, a našoj hroničnoj odbojnosti prema svakom razmišljanju dodelio aksiomatsku vrednost. Ontološko pitanje: gde su granice saznanja, Vučić je sasvim uskladio sa našim mentalitetom i ono u Soraba glasi: čemu saznanje uopšte?

Da Vas podsetimo:  Zločini pred kojima staje pamet: Godišnjica pokolja Srba u pravoslavnoj crkvi u Glini na Baniji

Vučić je, i na tome mu hvala, otkrio one stvari o nama sa kojima nismo bili u stanju da se suočimo pre njega. Otkrio je alavost drugosrbijanaca, koji su požurili da mu se stave u službu za šaku para; otkrio je podmitljivost i niskost naših intelektualaca, posebno lekara i veterinara, koji su spremni da svoj ljudski i profesionalni dignitet bace pod noge za puste pare; otkrio je pravu prirodu naši heroja, koji su, na aerodromu, posle povratka iz haškog ropstva, prvo zakreketali „Hvala Vučiću“. Vučić je kao ona čarobnica Kirka: ima sposobnost da ljude pretvori u svinje i još više od toga: da ih ubedi da zauvek to i ostanu.

Ovo, o Vučiću, zapisao sam bez ironije i ruganja: otkrio je pravu prirodu nebeskog naroda, s one strane naših samoobmana i mitova. On je, gledano iz perspektive njegovih podanika, ljudi-svinja, neka vrsta Gospodara pomija. Skupih pomija, ali ipak samo pomija.

I, na kraju, ono što je ipak dobro u celoj priči: Vučić još nije kupio ni jednog čoveka.

autor:Milan Milenković

https://milanmilenkovic.com/

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime