O izumiranju Srbije i abortusima

1
96
Foto: Jovan Mirović

ŠTA JE GOVORIO ARČIBALD RAJS?

Arčibald Rajs je, u svom čuvenom vapaju „Čujte, Srbi“, jasno ukazao na put Srpstva u propast zbog izrođavanja omladine:„Moralni nivo inteligencije je, međutim, sve više opadao. /…/ Častan čovek se smatra glupakom, a ceni se samo onaj koji lukavstvom ume da okrene događaje u svoju korist. /…/ Opasan vetar vam zahvata omladinu i gasi onaj pročišćavajući rodoljubivi plamen. /…/ Baš je savremena vaša omladina kada se, tašta i prazna, šeta ,korzoomʼ glavnoga grada ili kada se, poput crnca u delirijumu, trese i uvija u plesnim dvoranama, kada su vam mladići u odelima po poslednjoj modi, očiju skrivenih iza naočara po američki širokog ruba, a devojke, našminkane i namačkarene, u haljinama koje su skuplje što manje tkanine iziskuju, pokušavaju da održe ravnotežu na previsokim štapićima koje im zamenjuju potpetice na cipelama. /…/ Svi bi da budu činovnici i mladići i devojke. /…/ Vaša omladina koja trči za činovničkom službom dobro zna da joj plata neće biti sjajna, ali računa da će to nadoknaditi mitom i drugim sitnim radnjama. Uz to, ona kani da živi bezbrižno sa što je moguće manje rada. /…/ Drugim rečima, savremeni mladić smatra da nije njegovo da obezbeđuje život državi, nego da je država dužna da njemu pribavi sve kako bi on mogao da vodi ono što je moguće prijatniji život. /…/ Pogledajte samo kako neuredno živi većina naših studentkinja na univerzitetu. Potražite u bolnici statističke podatke o sifilističarkama i abortusima devojaka koje ste poslali na univerzitet. Prestravićete se. Prošetajte za lepa vremena Košutnjakom i prebrojte parove studenata i studentkinja koji tamo, bez ikakvog ustručavanja vode… ljubav. /…/ Ta trulež već zahvata i selo. Vaše kršne seljanke već znaju za šminkanje i svilene čarape.“

A onda su došli komunisti, legalizovali abortus, i ples smrti je počeo da ubrzava.

O mnogolikim aspektima našeg i svetskog autogenocida u prilogu dajemo jedan stari broj časopisa „Pravoslavni svetionik“, koji je izlazio u Kosjeriću, i koji je posvećen ovoj temi. Nadamo se da će čitaocima biti na korist.

KAKVE NAM UDŽBENIKE SPREMAJU?

Svojevremeno je aktivista srbijanskog, još uvek neformalnog, pokreta za život, dr Nemanja Zarić, analizirao poglavlje u udžbeniku seksualnog vaspitanja koji su, početkom prošle decenije, pokušali da nametnu u Vojvodini. Istakao je: „Veštački prekid trudnoće ili veštački abortus je u ovom udžbeniku predstavljen kao rutinska procedura, bez ikakavog osvrta na etičke dileme vezane za ovaj postupak, bez podrobnijeg pojašnjenja o načinu izvođenja abortusa, pri čemu se sama intervencija posmatra kao pozitivna. To ne čudi, imajući u vidu da su metode populacione kontrole nezamislive bez slobodnog abortusa.

Na početku se tvrdi da do abortusa dolazi zato što par nije koristio adekvatnu zaštitu.Opet se deci prezentuju poluistine i navode se na lažne zaključke. Do abortusa dolazi zato što se trudnica, ili par rešili da urade abortus.

Da Vas podsetimo:  Hilu i Hilovićima će da pozli: 80% Srba za Rusiju, protiv NATO i EU!

Naravno, u tekstu se na nerođeno dete gleda kao na tkivo i slično, te je nerođeno dete potpuno lišeno vrednosti. Nerođeno dete se ne posmatra kao živo biće, kao ljudsko biće i kao ličnost. To oduzimanje statusa ličnosti se označava kao depersonalizacija fetusa. Abortus je izuzetno važna tema modernih bioetičkih rasprava te je u ovom udžbeniku morao biti predstavljen mnogo detaljnije. U svetu se godišnje obavi oko 42 miliona abortusa, upravo zahvaljujući konstantnim pritiscima SZO i povezanih organizacija na liberalizaciji ove procedure. Nedavno je u Evropskom parlamentu pokušano abortus proglasiti ljudskim pravom i na taj način legalno obavezati sve države članice da dalje liberalizuju uslove za obavljanje prekida trudnoće. Zahvaljujući jakom otporu određene grupe poslanika u EP ovaj predlog nije prošao.

Autori u komplikacijama abortusa navode krvarenje, infekciju, rezidualno tkivo, tromboembolijske komplikacije, slepljivanje materične sluzokože i komplikacije vezane za anesteziju. Nigde se ne navodi mogućnost perforacije materice, iako se ona dešava u 0,07 – 1,2% slučajeva.“

O tome naš đak, avaj, ništa ne može saznati.

UBISTVO PO ROĐENJU DETETA

Još pre više od decenije zločinci su planirali da se abortus kao ubistvo rođenog deteta takođe može izvršiti. O tome je Nemanja Zarić pisao: „Da bi pokazali koliko je daleko odmakla ova užasna ideologije navešćemo primer jednog novog pravca u bioetičkim raspravama koji se oslanja na abortus i koji opravdava i infanticid, odnosno prekid života tek rođene dece, kao moralno prihvatljiv. Italijanski filozofi i bioetičari Alberto Giubilini i Francesca Minerva su u uglednom Žurnalu medicinske etike objavili rad pod nazivom „Abortus nakon rođenja: zašto da beba živi?“. Naziv-jeziv, ideja-paklena. Svoj rad započinju konstatovanjem da su teške anomalije nerođenog deteta često razlog za prekidanje trudnoće. Dalje navode da samo postojanje deteta može biti neizdrživ teret majci, odnosno njenoj prethodnoj deci, bez obzira da li postoje anomalije ili ne. Oni zapravo opravdavaju slobodni abortus, dakle abortus koji se oslanja isključivo na izbor trudnice. Dalje postavljaju pitanje da li se isti principi mogu primeniti i na novorođenčad, naročito ako se po rođenju steknu uslovi koji su indikacija za prekid trudnoće, a koji nisu postojali u toku trudnoće. Primera radi, nakon perinatalne asfiksije može doći do ozbiljnog oštećenja mozga. Pozivajući se na medicinsku struku, odnosno famozni Groningenski protokol, koji dozvoljava aktivnu eutanaziju novorođenčadi sa pristankom roditelja i lekara, pomenuti istraživači opravdavaju abortus nakon rođenja u svim slučajevima kada postoje telesne i/ili psihološke anomalije novorođenčadi. Ipak, oni se ne zaustavljaju na tome. Pravilno prepoznajući da su mnoge studije dokazale da su deca sa Daunovim sindromom zapravo srećna, čak srećnija od prosečne dece, iako je Daunov sindrom jedna od najčešćih indikacija za prekid trudnoće, oni idu korak dalje, tražeći dozvolu za abortus nakon rođenja i u slučajevima proste želje majke ili ako odgajanje takve dece znači finansijsko opterećivanje države! Zaista, diktatura i teror individualističke, čovekocentrične i antiporodične civilizacije je već sada strašnije od svih prethodnih smrtonosnih ideologija zajedno. Ne ulazeći dalje u detalje predloga italijanskih bioetičara, napominjem da je upravo to sledeći korak u liberalizaciji oduzimanja ljudskih života i prava porodice da samostalno odlučuje, čak i o životu svojih članova.“

Da Vas podsetimo:  Gitare koje pravi Dalibor Vučić obišle planetu

Zarić je istakao: „Jasno zagovaranje abortusa od strane autora kao pozitivnog u planiranju porodice (…abortus se na zahtev žene može uraditi samo u 40% zemalja u svetu…) je apsolutno neprihvatljivo, niti je prihvatljivo posmatranje abortusa kao posledicu neadekvatne kontracepcije. Abortus se mora nazvati svojim pravim imenom, a to je prekid života nerođenog deteta. Naši đaci imaju pravo da dobiju sve informacije na ovu temu.“

Ali, naravno, neće ih dobiti. Za to će se pobrinuti vlast, koja, maskirana u borce za demografsku obnovu, suštinski podržava „kulturu smrti“.

ŠTA KAŽU NEROĐENI?

Svojevremeno je čuveni gruzijski duhovnik, arhimandrit Rafailo ( Karelin ), u ime nerođenog deteta zapisao ovo: „Još nisam rođen, ali u snovima već vidim budući život. Vidim sebe kao dete koje se igra na livadi na kojoj ima mnogo cveća; iznad njega bešumno lete leptiri, koji liče na krilato cveće neobičnih boja. Jarko sija sunce. Pored mene je moja majka. Nebom plove beli oblaci kao brodovi koji su raširili jedra. Biram najlepše cvetove i donosim ih majci, a ona od njih pravi buket. I odjednom se na nebu pojavljuje mračni oblak koji donosi oluju. On raste na naše oči i počinje da liči na crno telo zmaja. Zaklanja sunce kao da ga je progutao svojom čeljusti. Čuje se grmljavina. U strahu trčim do majke, ona me uzima u naručje i govori: „Ne boj se“, i ja se odmah umirujem – s majkom se ničeg ne plašim. Ona me odnosi u našu kuću. Negde grmi grom od kojeg, čini mi se, drhti zemlja, ali pored mene je moja majka i ja tonem u san na njenim rukama.

Sanjam drugi san. Majka i otac o nečemu tiho razgovaraju. Čujem svaku njihovu reč. „Kako sam ti zahvalan što si ostavila naše dete u životu – našu sreću, bez njega ne mogu da zamislim naš život, on bi bio siv i prazan.“

Sanjam treći san. Bolestan sam. Moje telo kao da gori u vatri. Pored mene, pokraj kreveta sedi moja majka. Ne znam koliko je besanih noći provela kraj mog uzglavlja. Tiho govori: „Neka njegova bol pređe na mene, neka se ja razbolim od ove bolesti umesto njega.“ Čini mi se da iz moje majke izlazi neka sila i ne da mi da umrem. Ona vidi da sam otvorio oči, tiho briše svoje suze i osmehuje mi se.

Da Vas podsetimo:  Kako reaguje „slobodarski Beograd“ na najavljeno postavljanje spomenika Draži Mihailoviću?

Sanjam četvrti san. Pitam majku zašto tako dugo nema oca. On je verovatno otputovao nekud daleko. Njeno lice je tužno, kaže: „Tvoj otac je umro.“ Kažem: „Šta znači umro, gde je on?“ Majka odgovara: „Stavljen je u mrtvački sanduk i zakopan u grob.“ Kažem: „Verovatno će ocu biti dosadno bez nas, biće mu hladno u zemlji, hajde da idemo i da ga otkopamo iz groba.“ Majka odgovara: „Tamo leži njegovo telo, a njegova duša je kod Gospoda; ići ćemo na njegov grob i molićemo se za njega.“ Pitam: „A kako ćemo da živimo bez tate?“ Ona odgovara: „Ne misli o tome, sinko. Neću te ostaviti, a Bog neće nas ostaviti. Ako budemo siromašni živećemo na nekom ubogom mestu. Ako budeš gladan ja ću prositi milostinju da bih te prehranila. Ako ti bude hladno zagrejaću te svojim dahom. Ako ne budeš imao šta da obuješ i ako ti se budu smrzavale nogice, nosiću te na svojim rukama.“ Odgovorio sam: „Mama, meni će s tobom svuda biti dobro, slušaću te i radovaću te, a kad umremo srešćemo se s tatom i svi ćemo biti zajedno.“

Sanjam peti san. Igram se na ivici duboke jame koja liči na bunar. I odjednom padam u nju. Nemam za šta da se uhvatim rukama, nemam na šta da se oslonim nogom. Unaokolo nikoga nema. Vidim kako ispod mene u mraku blista voda. Posle mog rođenja, kad naučim da govorim, ispričaću majci ove snove.

Majko, zašto mi se srce steže od zebnje, kuda me nosiš? Vidim sobu punu crnih demona. Hoću da bežim, ali sam uhvaćen kao divlja životinja u mreže: čudovište u obličju čoveka hoće da me ubije: seče mi ruku. Majko, tebi verovatno nikad nisu sekli ruku i ne znaš kako je to bolno, jer inače ne bi dozvolila ovom zlom čoveku da me ovako muči. Majko, nikad te nisu udarali čekićem po glavi, a gvozdene šape hvataju moju glavicu i pritiskaju je. To je neizrecivo bolno, čujem krckanje svojih kostiju. Gde si, mama, ona mama, koju sam sanjao?“

Pametnom i pobožnom dosta. Zato pametan i pobožan zna zbog čega nas je pola miliona manje nego pre deset godina.

Autor: Vladimir Dimitrijević

1 KOMENTAR

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime