Oaza za političare i tajkune

0
9256

oazaNa mestu privatizovane državne fabrike za proizvodnju čarapa i trikotaže „Ineks Partizanka“, koja je prodata „ispod cene“ tajkunu Petru Matiću, danas se nalazi jedan od najluksuznijih stambeno-poslovnih kompleksa u Beogradu „Oaza“. Osim ovog tajkuna, koji je 2002. godine kupio fabriku direktnom pogodbom za samo 171 evro po kvadratu i svega tri godine kasnije prodavao nekretnine u „Oazi“ po dvadeset puta većoj ceni, u ovom ekskluzivnom stambenom kompleksu nekretnine poseduju neki od najuticajnijih političara na vlasti, njihova najbliža rodbina, bankari kojima se sudi za pronevere milionskih suma u evrima i poneka estradna zvezda.

Nekretnine u „Oazi“, koja se prostire na celom kvartu u blizini Vukovog spomenika, ima gradonačelnik Beograda Siniša Mali koji je u vreme privatizacije ove fabrike bio jedan od direktora u Agenciji za privatizaciju. Među komšijama gradonačelnika, u stanu od 85 kvadrata, je i Emica Dačić Braunović, sestra Ivice Dačića, ministra spoljnih poslova i predsednika SPS-a. Stanove u zgradama koje su nastale na temeljima fabrike poseduju i suvlasnik „Viktorija grupe“ Milija Babović, jedan od najbogatijih biznismena u zemlji, koji je široj javnosti postao poznat kada su ga članovi „Zemunskog klana“ oteli 2001. godine i za njegovo puštanje na slobodu tražili 10,5 miliona maraka. Među vlasnicima nekretnina u „Oazi“ su i predsednici izvršnih odbora „Agrobanke“ i „Komercijalne banke“ kojima se trenutno sudi zbog nelegalnog poslovanja banaka kojima su rukovodili – Dušan Antonić i Ivica Smolić. Više nekratnina poseduje i vlasnik jednog od najvećih kockarskih lanaca „Mocart kladionice“ Dejan Čakajac. U ovom luksuznom kompleksu živi i pevač Željko Joksimović sa porodicom.

I dok su tajkuni i političari kupovali stanove u „Oazi“, mediji su uveliko pisali o protestima bivših radnika „Partizanke“. Radnici su se bunili zbog načina na koji je privatizovana fabrika i niske cene po kojoj je prodata.

KATASTARSKI LIST SA IMENIMA VLASNIKA BAZENA U OAZI

Stečaj u „Ineks Partizanki“, prema navodima Insajdera, proglašen je 2001. godine iako su jedini poverioci bili sami radnici fabrike koji su predlagali da se fabrika spase tako što će im se na ime duga dati udeo u vlasništvu. NJihovi predlozi, kako je objavljeno, nisu ni saslušani već je fabrika neposrednom pogodbom 2002. godine prodata kompaniji Petra Matića „City Real Estate – Cre“. Matić je fabriku na atraktivnoj lokaciji platio 90 miliona dinara, odnosno 171 evro po kvadratu. Tri godine kasnije na temeljima fabrike izgradio je kompleks zgrada sa 66 stanova i 87 podzemnih garaža, kako pokazuju podaci iz Katastra nepokretnosti. Kompleks poseduje i zatvoreno unutrašnje dvorište i fitnes centar sa bazenom koji je namenjen isključivo stanarima. Kvadrat stana u „Oazi“, dugo je držao rekord po visini cene kvadrata. Cena je, kako su pisali mediji, bila 3.000 evra – dvadeset puta skuplja od cene po kojoj je prodata kvadrat fabrike. U medijima se pojavila informacija da je kvadrat u „Oazi“ u jednom momentu vredeo i više – 4.500 evra.

Da Vas podsetimo:  Uzdin između odlazaka i ostanaka

Matić na lično ime sada ima jedan stan od 145 kvadrata i dve garaže, a u posedu firme „City Real Estate – Cre“ još 38 nekretnina – šest stanova, četiri poslovna prostora i 28 garaža. Direktor firme „City Real Estate – Cre“ je Aleksandar Matić, a jedini vlasnik je firma „Centurion Venture Capital B.V.“ iz Holandije. Holandska firma i Petar Matić su vlasnici „MPC holdinga“ – kompanije koja poseduje još nekoliko nekretnina na atraktivnim lokacijama koje je dobila po istom receptu kao i „Partizanku“ – privatizacijom. Privatizacijom je Petar Matić postao vlasnik je i poslovnog centra „Ušće“ uz koji je na sumnjiv način dobio zemljište na kom se sada nalazi tržni centar „Ušće“, o čemu je Pištaljka ranije pisala.

O vezi Petra Matića i Siniše Malog, u vreme prodaje jednog od direktora Agencije za privatizaciju koji nije direktno učestvovao u privatizaciji „Partizanke“ jer je bio zadužen za tendersku privatizaciju, a fabrika je prodata bez tendera – direktnom pogodbom, pisala je i Agencija za borbu protiv korupcije u izveštaju o vanrednoj kontroli imovine i prihoda gradonačelnika, doduše samo u fusnoti. U toj fusnoti piše da postoji sumnja da je dolazilo do „zloupotrebe pozitivno-pravnih normi kroz kupovinu ili privatizaciju preduzeća u stečaju koja su posedovala proizvodne pogone na atraktivnim lokacijama kao što su Preduzeće za proizvodnju čarapa i trikotaže Ineks-Partizanka d.d. u stečaju“. Agencija je takođe utvrdila da je Siniša Mali primao novac „iz i van radnog odnosa“ od firmi interesno povezanih sa firmom „City Real Estate – Cre“ i Petrom Matićem.

Šta znači to da je Mali primao novac od Matića „iz i van radnog odnosa“ kako se navodi u izveštaju Agencije Pištaljka nije uspela da sazna jer je Agencija za borbu protiv korupcije veliki deo dokumenta zatamnila kršeći tako pravo javnosti da zna o poslovima javnog funkcionera i oglušujući se o rešenje Poverenika za informacije od javnog značaja.

Pištaljka je već pisala da je Agencija za borbu protiv korupcije sedam meseci krila izveštaj o vanrednoj kontroli imovine Siniše Malog. U izveštaju, osim navoda o povezanosti Petra Matića i Siniše Malog, piše i da je jedna banka sumnjičila Malog za pranje novca. Iako je Agencija dostavila svoj izveštaj tužilaštvu, ona nije htela da ga dostavi i javnosti. Pištaljkin zahtev za informacije od javnog značaja su prvo odbili, a kada je Poverenik za informacije od javnog značaja rešenjem naložio da nam se dostave dokumenta – Agencija je zatamnila bitne podatke koje nisu lični podaci, poput imena firmi povezanih sa gradonačelnikom Beograda, iznose transakcija, površinu nekretnina… Pištaljka nastavlja da insistira da dobije sve informacije od javnog značaja koje su u vezi sa vanrednom kontrolom imovine i prihoda Siniše Malog.

Da Vas podsetimo:  Naivni Srbi stvorili montruma pod nazivom Hrvatska

Pištaljka je tražila od Katastra nepokretnosti da nam dostavi ugovore o vlasništvu i promenama u vlasništvu nekretnina koje poseduju Siniša i Marija Mali i odgovor od njih još čekamo. U javnom registru katastra gradonačelnik Beograda se navodi kao vlasnik jedne garaže, a njegova supruga Marija Mali ima četiri garaže i dva stana ukupne površine 291 kvadratni metar. U zapisnicima iz parnice za starateljstvo nad decom piše da je Marija Mali ove nekretnine dobila podelom imovine nakon razvoda.

Sa stanovima, sada bivša supruga gradonačelnika Beograda, postala je i vlasnik dela bazena koji se nalazi u stambenom kompleksu, a koji je u zajedničkom vlasništvu pojedinih stanara. Ona vlasništvo nad bazenom, između ostalih deli sa Petrom Matićem, Ivicom Smolićem, Dejanom Čakajcem, ali i sa sestrom Ivice Dačića, Emicom.

Ivica Smolić osim u vlasničkom listu bazena upisan je i kao vlasnik stana od 166 kvadratnih metara. Na predlog prvog osnovnog tužilaštva Privredni sud u Beogradu protiv njega i još sedmoro bivših rukovodilaca Komercijalne banke pokrenuo je postupak zbog sumnje da su tokom 2013. i 2014. godine kršili Zakon o sprečavanju pranja novca. Smolić i ostali se terete da nisu preduzeli radnje i mere iz Zakona o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma kada su obavljali bankarske poslove sa nekoliko domaćih firmi, bankama u okruženju i diplomatama na službi u Srbiji. Smolić je sa mesta predsednika izvršnog odbora Komercijalne banke razrešen 2015. godine kada je i napustio banku, a danas je direktor kompanije „Viktorija grup“.

„Viktorija grup“ u svom sastavu ima fabrike „Soja protein“, „Viktorija oil“, „Riboteks“, „Luka Bačka Palanka“, „Veterinarski zavod Subotica“ koje su sve privatizovane državne fabrike i još nekoliko kompanija koje je osnovala „Viktorija grup“. Privatizacije fabrika koje su sada vlasništvo kompanije „Viktorija grup“ se u medijima navode kao dobri primeri privatizacije jer su „veoma uspešne na tržištu i beleže rast svih poslovnih rezultata“. Jedan od suvlasnika „Viktorija grupe“, kojom upravlja menadžer Ivica Smolić kome se sudi jer je kršio zakon dok je upravljao državnom bankom, pored Evropske banke za obnovu i razvoj, Zorana Mitrovića, investicionog fonda „Apsara ltd“ sa Kipra je i Milija Babović – još jedan stanar „Oaze“. Babović je bio suvlasnik kompanije „Verano motors“.

Da Vas podsetimo:  Strankama koje su prešle cenzus mesečno oko 1,3 miliona evra iz budžeta

2017-04-01_052650Dva stana, od 187 kvadrata i od 189 kvadrata i četiri garaže u „Oazi“ poseduje i Dejan Čakajac, suvlasnik kockarskog lanca „Mocart kladionice“. Čakajac se prošle godine sa suvlasnicom Jadrankom Stepanović našao na desetom mestu po bogatstvu u Srbiji na listi koju pravi hrvatsko izdanje magazina „Forbs“. Kako su preneli domaći mediji „Forbs“ je Čakajca tad opisao kao „momka iz Čačka koji je voleo da se bavi tiketima iz hobija“, i da se o njemu malo zna i da internet o njemu „gotovo ne pamti ništa“.

Stan od 173 m2 i garažu u luksuznom kompleksu poseduje i Dušan Antonić, bivši predsednik izvršnog odbora „Agrobanke“ kome se sudi u Specijalnom sudu u Beogradu za zloupotrebu položaja odgovornog lica. Antonića tužilaštvo za organizovani kriminal tereti da je oštetio „Agrobanku“ za 84 miliona evra jer je od početka 2006. godine do kraja 2011. godine odobravao nenaplative kredite i tako izazvao bankrot banke. Ceh propasti „Agrobanke“ od 400 miliona evra platili su građani Srbije, jer je toliko plaćeno za pokušaj spasavanja „da bi se zaštitili građani i stabilnost preduzeća“ i konačno gašenje banke kada su obaveze „Agrobanke“ prenete na „Poštansku štedionicu“. U katastru nepokretnosti se navodi da je Antoniću zabranjeno da otuđi ili optereti svoja prava na nepokretnosti jer je Viši sud u Beogradu doneo privremenu meru da se obezbedi oduzimanje imovinske koristi do iznosa od 8.411.611.992 dinara – što je oko 68 miliona evra.

U „Oazi“ stanove poseduju i tri firme koje su u vlasništvu „ofšor“ kompanija, ali i vlasnik firme „Skaj mjuzik“ Milenko Škarić i preduzeće za koncertnu i muzičko-izdavačku delatnost „Minakord“ koje je u vlasništvu pop pevača Željka Joksimovića.

U katastru se vodi da je jedan stan od 72 kvadrata u vlasništvu preduzeća za proizvodnju čarapa i trikotaže „Ineks Partizanka“, ali ovo preduzeće je nakon dugogodišnjeg stečaja po podacima iz Agencije za privredne registre ugašeno u oktobru 2016. godine.

Snežana Đurić

www.pistaljka.rs

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime