Obeležene karte međunarodnog pravosuđa

0
969

289186_haski-tribunal-afp_fTek što je u UN završen izbor sudija Međunarodnog suda Ujedinjenih Nacija. Do početka sledeće godine postaće dostupno odjednom pet sudijskih fotelja koje je bilo potrebno popuniti. Izbor sudija Međunarodnog suda UN je veoma složen. Prvo neke “nacionalne grupe” ističu svoje kandidate a zatim protiču istovremeni izbori odjednom u dva organa UN – Savetu Bezbednosti i Generalnoj skupštini, a za izbor kandidata neophodno je skupiti apsolutnu većinu glasova oba organa!

Bez obzira na složenost postupka, ranije su sudije birane bez posebnih problema. Međutim, ove godine situacija se iskomplikovala. Brzo su izabrana četvorica sudija. To su ponovo izabrani Muhamed Benuna iz Maroka i DŽoan Donahju iz SAD, kao i nove sudije DŽoejms Kraford iz Australije i Kiril Gevorgjan iz Ruske Federacije.[1]Ali već kod poslednjeg, petog konkurenta, pojavili su se problemi. U SB UN većinu je dobila Suzana Rjuiz, kandidat iz Argentine, bivši ministar inostranih poslova te zemlje, a u Generalnoj Skupštini – kandidat iz Jamajke, sadašnji sudija MTBJ Patrik Robinson. Posle dva dana tokom kojih je sprovedeno nekoliko rundi glasanja, rezultati su bili kao i ranije. Tek pošto je Argentina povukla svoju kandidaturu, Robinson je izabran za sudiju glavnog sudskog organa UN.[2]

Ko je taj novi sudija koji je sa takvom škripom izabran u sastav Međunarodnog suda UN?

Patrik Lipton Robinson rodio se u januaru 1944. godine na Jamajci. Školovao se za nastavnika engleskog jezika, međutim, potom je prešao na rad u tužilaštvu. Tokom četvrt veka Robinson je služio u svojstvu pravnog savetnika u ministarstvu inostranih poslova, kao direktor međunarodno-pravnog odeljenja u ministarstvu pravde Jamajke. Bio je predstavnik Jamajke u Šestom (pravnom) komitetu Generalne Skupštine UN, potom je (1991-1996) bio član Komisije UN za međunarodno pravo. Robinson je 1998. godine izabran za sudiju MTBJ. Upravo on je bio u sastavu sudskog veća koje je sudilo Slobodanu Miloševiću (a od 2004 do 2006. godine bio predsednik tog veća). Od 2008 do 2011. godine P. Robinson je bio predsednik MTBJ.

Da Vas podsetimo:  Stanje u srpskim porodilištima je alarmantno, većina žena porođaj vidi kao stresno iskustvo

Prema zvaničnoj biografiji moglo bi se zaključiti da je P. Robinson stručnjak za međunarodno pravo krupnog kalibra. Međutim, postavlja se pitanje kakvu zemlju i kakav pravni sistem on predstavlja? To pitanje uopšte nije formalno, jer u skladu sa Statutom MTBJ sudije ne predstavljaju države nego geografske regione sveta i glavne pravne sisteme. Na prvi pogled je očigledno da Robinson, budući da je građanin Jamajke i budući da je kandidovan od strane Latinske Amerike i Karipskog basena, predstavlja upravo taj region. Međutim, veći deo svog svesnog života Robinson je proživeo u Evropi i verno je služio interesima Zapada. Veoma je sumnjivo to što ga u Hagu doživljavaju upravo kao predstavniak Kariba.[3]Pre Karibi mogu doživeti njega (i to uz velike rezerve) kao “našeg čoveka u Evropi”. Pitanje kakav pravni sistem on predstavlja je još problematičnije. Logika formulacije koja je propisana u Statutu Međunarodnog suda UN, znači da različiti regioni sveta treba da odslikavaju različite pravne sisteme. Latinoamerički pravni sistem nesumnjivo nije anglosaksonski. Međutim, “predstavnik Latinske Amerike P. Robinson je dobio i svoje prvo[4]i drugo[5]i treće[6]obrazovanje … u Engleskoj. Na taj način on predstavlja produkt anglosaksonskog prava.

Uz ovo treba posebno naglasiti da u skladu sa Statutom Međunarodnog suda UN članovi suda predstavljaju i regione i pravne sisteme na pravedan način. To znači da je povlačenje kandidature Argentine bilo ozbiljna greška Generalne Skupštine kojom se narušava princip pravične zastupljenosti u Međunarodnom sudu, izabravši tamo više od polovine predstavnika jednog pravnog sistema – anglo-saksonskog.

Postavlja se još jedno pitanje: da li Patrik Robinson uopšte odgovara kriterijumima suda? Član 2 Statuta Međunarodnog suda UN kaže da se “sud sastoji iz kolegije nezavisnih sudija… iz reda lica visokih moralnih kvaliteta…”. Ipak, o visokim moralnim kvalitetima u zvaničnoj biografiji sudije Robinsona nije rečeno ni reči. Da li to znači da se takvi kvaliteti moraju pretpostaviti? Sumnjivo. Međutim, moralni kvaliteti Robinsona uopšte nisu nepozati.

Da Vas podsetimo:  Povratak otpisanog Tome: "Držan pod kamenom, a sada se pušta"

Evo samo nekoliko crtica o njegovom “moralnom portretu”. Ceo proces Slobodanu Miloševiću predstavlja dobar primer duševnih i duhovnih kvaliteta Robinsona. Nepostojanje želje – i to bez navođenja razloga! – da se Slobodanu Miloševiću omogući neophodno hitno lečenje, jeste pouzdan test ne samo za pravo, nego i za moral. Da to uopšte nije slučajnost uverio nas je Robinson direktno u tekstu: kada je Slobodan Milošević nekoliko dana pre svoje smrti zamolio da se prekine zasedanje u vezi sa tim da se oseća veoma loše, Robinson mu je odgovorio “da se umorio od slušanja takvih reči”. Zar se upravo na ovo ne misli kada se govori u Statutu MS UN o “visokim moralnim kvalitetima”.

Aktivnost Robinsona na mestu sudije MTBJ predstavlja odličan lakmus papir i za njegovu pravnu kvalifikaciju i za moralne kvalitete. NJegova odluka u predmetu Vojislava Šešelja (o odbijanju da se istraže zločini Karle del Ponte po pitanju vršenja pritiska na svedoke u Srbiji) govori o tome da ga je Zapad razmatrao samo u vidu «evolue», a nikako kao nezavisnog pravnika – predstavnika Karipskog regiona, Robinson se pokazao kao potpuno neprincipijelan i okrutan. I zbog toga je unapređen. To da se sudije različitih međunarodnih sudova mešaju poput špila karata, nije ništa novo. Ta činjenica je tužna sama po sebi, jer pokazuje da se u realno pravosuđe na međunarodnom nivou propušta samo uska grupa izabranih lica. No, još veća nevolja je u tome što je to špil obeleženih karata, što znači da je predviđen za varalice.

Ne smemo zaboraviti da je glavni zadataka MTBJ rušenje međunarodnog prava. Prilikom rukovođenja P. Robinsona Međunarodnim Tribunalom za Bivšu Jugoslaviju, pružen je ogroman doprinos rešavanju tog zadatka. Upravo s tim ciljem Robinson se i prebacuje na nešto važniji zadatak – u Međunarodni sud UN koji predstavlja glavni sudski organ OUN – radi rušenja međunarodnog prava na globalnom nivou.

Da Vas podsetimo:  Potraga za radioaktivnim zrnom ili kako je sve krenulo naopako

Aleksandar Mezjajev

FSK

[1]Kirill Goracievič Gevorgяn – Direktor Pravnog departamenta Ministarstva inostranih poslova Rusije. U periodu 2003-2009. godine bio je ambasador Rusije u Holandiji. Upravo je on potpisao garancije Rusije Slobodanu Miloševiću u vezi sa neophodnošću njegovog lečenja. U julu 2014. godine K.Gevorgjan je bio izabran za Predsednika Komissije OUN po međunarodnomu pravu.

[2]Vidi stenogram zasedanja Saveta Bezbednosti OUN od novembra 2014. godine // http://daccess-dds-ny.un.org/doc/UNDOC/PRO/N14/630/89/PDF/N1463089.pdf?OpenElement

[3]Naravno, to nije prvi primer takvog «predstavljanja» regiona od strane lica koje u datom regionu nije proživeo više decenija. Pre Robinsona u sastav Međunarodnog Suda OUN «od strane Afrike» bio izabran Abdulkavi Jusuf, koji ni u svojoj rođenoj zemlji (Somaliji), ni u Africi nije proživeo nekoliko decenija.

[4]B.A. in English, Latin, and Economics from University College of the West Indies (London).

[5]LLB from London University

[6] LL.M. in International Law from King’s College, University of London

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime