Od Miškovića do Đilasa i Šolaka i nazad

0
324

Đilas je tek samo jedan u nizu decenijama duge pljačke građana Srbije započete krajem osamdesetih godina prošlog veka u kojoj je, prema podacima “Global fajnenšel integritija”, iz Srbije izneto između 40 i 51 milijarda dolara, uglavnom na razne ofšor račune. Zvuči neverovatno, ali je zapravo istinito. Dijapazon isisavanja ekonomske moći iz stanovništva bio je širok.

Od prevara kroz zajam za preporod Srbije, preko piramidalnih banaka, povlašćene trgovine vitalnom i unosnom robom, cigaretama, na om… pa preko famoznog „probijanja spoljnog zida sankcija“, privatizacije s početka ovog veka, institucionalizovanog mita i korupcije u prvoj dekadi 21. veka pa do povlašćene trgovine sekundama, medijskom manipulacijom itd. Dragan Đilas je tu tek poslednji slučaj za koji javnost saznaje, u plejadi asova srpske ekonomije i privatizacije. Ni prva bitanga koja se obogatila na narodnoj muci, a nadamo se među poslednjima.

Paradoksalno zvuči jedan podatak. Za vreme hiperinflacije, sankcija i ratova tokom devedesetih, predstavnici vlasti Slobodana Miloševića, biznismeni bliski njemu i pojedinci izneli su iz zemlje nekoliko milijardi dolara. Ta suma, koja nikada nije zvanično utvrđena, kreće se od pet do 11 milijardi dolara. Jedan deo iskorišćen je za funkcionisanje države u vreme sankcija, a jedan deo je kroz razne sumnjive transakcije završio na privatnim računima. Šta bi taj novac značio za zemlju, možda najbolje govori podatak da SAD s vremena na vreme postavljaju određene uslove Srbiji kako bi dobila pomoć od 30 miliona dolara. Za to vreme Srbija negde na privatnim računima ima svojih nekoliko milijardi dolara. Uglavnom na računima ofšor kompanija a ne na računu, na primer, Beobanke.

Ovi modeli privatizacije postali su omiljeni među srpskom novobogataškom elitom. No, ova prvobitna akumulacija kapitala donela nam je i mnoge afere koje do danas nemaju adekvatne sudske epiloge, ali su i dalje prilično ozloglašene u javnosti. Ovakva privatizaciona praksa donela nam je afere sa privatizacijom “C marketa”, “Večernjih novosti”, Luke Beograd. Ovi primeri će nam i odškrinuti vrata korupcije koja je kao kancer obuzela državni aparat.

Da Vas podsetimo:  PACIJENTI I DALJE NA ČEKANJU ZA NASTAVAK LEČENJA, UGROŽENI I MALOLETNICI BORBA ZA TRAJNO REŠENJE PAUNOVE SE NE OBUSTAVLJA

Nakon 2000. godine za srpsku izdavačku kuću „Novosti“ bila je zainteresovana grupacija koncentrisana oko nemačkog WAZ i Stanka Subotića Caneta, ali ovaj posao nije mogao biti realizovan zbog odsustva mo-tivacije vlade Vojislava Koštunice da se sa Nemcima napravi ovaj posao. Ne ulazeći u suštinu komplikovanih interesnih odnosa, faktički je privatizacija “Novosti” sprovedena tako što su tri kompanije iz Austrije kupile akcije. Akcije koje su u avgustu 2006. godine prodali mali akcionari „Novosti“ kupila su preduzeća STADLUX REALESTATE d.o.o. Beograd i ARDOS HOLDING GmbH Austrija. Nakon što su STADLUX i ARDOS prodali akcije sa kojima prelaze po 25 odsto vlasništva, STADLUX je prodao sve svoje akcije “Novosti”, tako da je uspostavljena sledeća vlasnička struktura: ARDOS HOLDING 24,89 odsto, TRIMAX INVESTMENTS 24,99 odsto, KARAMAT HOLDINGS 12,55 odsto, Republika Srbija 29,52 odsto, Fond PIO 7,15 odsto i ostali akcionari 0,90 odsto.

Izvor: Ekspres

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime