Od vlade na dar

Filantropija ili rasipništvo

1
964

Kada neko nekome, iznenada, pokloni svoj novac obično se smatra filantropom (dobročiniteljem) ili rasipnikom. Kako nazvati poklanjanje državnog, narodnog novca nekima od građana, a ne i onim drugim ili svima koji su u istim ili još gorim ekonomskim problemima?

gosa foto n1Predsednik Vlade je, u pokušaju da reši neka od teških pitanja položaja radnika u privatizovanoj fabrici „Goša“ iz Smederevske Palanke, pre mesec dana obećao radnicima pomoć Vlade od po 60.000 dinara. Radnici su u štrajku, ne primaju platu, nisu im uplaćeni doprinosi, jedan je podigao ruku na sebe i sve to ukupno razlozi su da im se pomogne. Međutim, za ovakvu jednokratnu pomoć iz državnog budžeta nije dovoljan humani razlog, već je neophodno da postoji pravni osnov.

U prilog pravne nemogućnosti ovakvog obećanja govori više razloga. Ko je i na osnovu čega utvrdio da je jednokratna pomoć radnicima od 60.000 dinara baš odgovarajuća – zašto nije 6.000 ili 600.000 dinara? Zbog čega je data upravo radnicima „Goše“ a ne ostalima? Da ne preteram, ali posle neustavne i po svojoj prirodi pljačkaške privatizacije, u svakom srpskom gradu radnici su sličnog položaja? Jesu li onda ti ostali radnici građani drugog reda i kao takvi dikriminisani – oni koji su, kako kaže zakon, „(…) u istoj ili sličnoj situaciji stavljeni u nepovoljniji položaj (…)“? U pomenutoj fabrici u ovo vreme nije bilo ikakvih elementarnih nepogoda, ni bombardovanja – štrajk je nešto što odudara od redovnih aktivnosti pa, stoga, nema osnova za jednokratnu pomoć zbog neke nepredviđene, vanredne situacije.

Vlada je verovatno našla pravni osnov za donošenje zaključka o jednokratnoj pomoći u obećanom iznosu od po tačno 60.000 dinara (ako naknadno nije promenjen) radnicima „Goše“ (a ne nekim drugima ili svima) i baš u vreme dok su štrajkovali (a ne dok su radili bez plate). Međutim, taj naknadno pronađeni osnov nije ustavnopravno odbranjiv, niti se može nazvati drugačije do dnevnom politikom gašenja plamička u velikom požaru. Samo da zamislimo da svi srpski radnici „izgoreli“ u požaru privatizacije podnesu Vladi zahtev za ovakvu pomoć. Zaključak kojim bi se svi oni zadovoljili morao bi onda postati ustavna ili barem zakonska norma koja glasi: nama samima daruje se ono što tražimo jer nam je potrebno, iako nije zarađeno. Kao u populizmu neke daleke države-utopije Stradije.

Da Vas podsetimo:  Zašto protesti nisu ugrozili Vučićev režim

Slobodan Orlović

www.srpskipravnickiklub.rs

1 KOMENTAR

  1. Ovde je problem valjanosti i moralnosti „odluke“ vlade Srbije posmatan iz jednog ugla.
    Po meni je, odluka, mnogo problematičnija ako se posmatra sa stanovišta skrivanja lošeg poslovanja Železnica Srbije kao najvećeg dužnika Goše. Nestručan stranački kadar i razne zloupotrebe u Železnicama dovele su do lošeg poslovanja Železnica i rezultirale finansijskim kolapsom Goše i ne mogu i ne smeju da se zakamufliraju sa 60 000 pomoći. Ta pomoć je kao kap vode na vreloj ringli radnicma Goše ali se osnovni problem produbljuje a ne rešava.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime