Odbaciti sve proizvoljne procene o broju stradalnika u logoru Jasenovac

4
1605
Foto: printscreen (izmedjusnaijave.rs)

EKSKLUZIVNO: DELOVI STUDIJE „JASENOVAC IZMEĐU BROJA I ŽRTVE“ ISTORIČARA DUŠANA NIKODIJEVIĆA (1)

  • Nikada nije uspostavljena odgovarajuća metodologija istraživanja o Jasenovcu, utemeljena na naučnim osnovama
  • Nikada i nije postojala ozbiljna namera da se utvrdi bar najpribližniji broj zatočenika i stradalnika u tom logoru
  • Tačan broj žrtava u sistemu koncentracionih logora Jasenovac u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj verovatno nikada neće moći da bude utvrđen. Razlog tome, pored ostalog, treba potražiti u nepostojanju relevantnih istorijskih izvora na osnovu kojih bi se to moglo ustanoviti.
Iz Predgovora  glavnog i odgovornog  urednika Veljka Đurića Mišine

Velikom rečniku stranih reči i izraza Ivana Klajna i Milana Šipke (Prometej, Novi Sad 2006, str. 1038) uz reč revizija stoji objašnjenje: „[lat. revisio, prema revidere pregledati, ponovo gledati] 1. kontrola, provera rada 2. preispitivanje (zakona, učenja, zaključaka i sl… Nepotrebno izostavljeno – prim. autora), a za pojam revizionizam dato sledeće objašnjenje: „1. stav onih koji organizovano rade na revidiranju, preoblikovanju osnovnih postavki neke ideologije, doktrine, programa i sl… (nepotrebno izostavljeno – prim. autora).

Za istu reč u Hrvatskoj enciklopediji (www.enciklopedija.hr) dato je sledeće objašnjenje: „Revizionizam (prema revizija), pokušaj mijenjanja postojećega stanja (odnosa, zakona, ustava, granica i sl.).“

Danas se maltene podrazumeva da pojam revizionizam ima gotovo isključivo negativno značenje. Istoriografija je, međutim, nauka u kojoj su preispitivanje i promena dosadašnjih saznanja poželjni.

Revizija znanja o prošlosti je potrebna, na primer, kada pobednici u građanskom ratu, koji su napisali „crno-belu“ istoriju, biološki nestanu.

Javljanje sledbenika poraženih ima za cilj da slike iz prošlosti bude prikazane drugačije od do tada uvreženih i, u najkraćem, povoljnijih za njih. Da bi to postigli oni nastoje da određene zločine iz prošlosti umanje ili ga na neki način opravdaju, a istovremeno i da, u krajnjem slučaju, žrtvu prikažu kao zločinca!

Ispravljanjem znanja tj. činjenica o pojedinim događajima iz prošlosti trebalo bi da se bave prvenstveno profesionalni istoričari. Uostalom, njihov posao i jeste, pored ostalog, „ispravljanje“ ranije (opšte)prihvaćenih tumačenja i to saopštavanjem novih činjenica zasnovanih na korišćenju do tada manje poznate ili nepoznate arhivske građe.

Komunističke vlasti nisu dozvoljavale istraživanja o zločinima NDH

Teško je, imajući u vidi prethodno navedeno, nabrojati sve razloge zašto jugoslovenska komunistička vlast nije, pored ostalog, dozvoljavala naučnoistraživačke projekte o velikom, državnom zločinu Nezavisne Države Hrvatske. I tu treba tragati za razjašnjenjem ključnih nedoumica, naročito kad je reč o sistemu koncentracionog logora Jasenovac. Jedan od razloga prećutne zabrane mogao bi biti sadržan u činjenici da je najveći broj stradalnika bio iz redova srpskog naroda, a da su najveći broj zločinaca činili pripadnici hrvatske nacionalnosti; takvo priznanje bi, međutim, bilo pogubno za partizansku revoluciju i komunističku ideologiju bratstva i jedinstva. No, bez obzira na sve to, vlast je ipak u nekoliko navrata dozvolila pojedina istraživanja o toj problematici, mada samo u zadatim granicama.

Da Vas podsetimo:  Ponižavaju, maltretiraju,zajebavaju…(2)

Novija tumačenja što potiču iz korpusa hrvatsko-ustaškog miljea i govore o Jasenovcu kao, u najmanju ruku, lokaciji za odmor, o mestu gde su, kažu, odigravane nogometne utakmice ili izvođene pozorišne predstave, i takvim negiranjem istine da je to bilo stratište gde su zatočenici mučeni, ubijani i klani, ukazuju na znatno „dublje“ izvore. Jer, u tom kontekstu, i više je nego bestidna, primera radi, tvrdnja pojedinih hrvatskih „povjesničara“ da je klanje jasenovačkih zatočenika, u stvari predstavljalo zastareli vid lečenja pošto se svojevremeno verovalo da bolesnoj osobi treba pustiti malo krvi kako bi prezdravila…

U savremenoj Hrvatskoj je revizija komunističkog tumačenja prošlosti, to jest zbivanja iz perioda Drugog svetskog rata, otpočela gotovo odmah posle oslobođenja zemlje i ulaska partizanskih jedinica u Zagreb. Naime, komunistički čelnik Josip Broz Tito, Hrvat i rimokatolik, u svom prvom obraćanju jugoslovenskoj javnosti gotovo je negirao Nezavisnu Državu Hrvatsku!

Zamah revizionizma osetio se i neposredno posle Brozove smrti 1980. godine, najpre u pojedinim krugovima Rimokatoličke crkve, ili preciznije u njenom glasilu Glas koncila a povodom 20-ogodišnjice smrti nadbiskupa zagrebačkog i kardinala Alojzija Stepinca…

Spletom istorijskih okolnosti tokom poslednjih decenija komunističke Jugoslavije, srpski narod je zbog nepostojanja nacionalne strategije olako prihvatao neutemeljene narative što su vodili ka, moglo bi se reći, samozavaravanju koje će biti okončano nacionalnom katastrofom. Jedan od doprinosa tog očiglednog propadanja ogleda se u nepostojanju adekvatne nacionalne istoriografije zasnovane na kritičkom istraživanju i preispitivanju saznanja.

Izostajanje od kritičkog preispitivanja sopstvene prošlosti takođe je doprinelo razmahu mitoloških tumačenja događaja iz novije istorije i raznim interpretacijama takozvanih zaljubljenika u prošlost. Mada ima i korisnih izuzetaka, takva tumačenja uglavnom zamagljuju i stvaraju još više nedoumica, ističući u prvi plan manje važne teme, sporedne u odnosu na glavne tokove istraživanja.

Poznata su imena glavnih jasenovačkih zlikovaca

O Jasenovcu je napisano mnogo publikacija, snimljene su brojne radio i televizijske emisije, najavljuju se i igrani filmovi, organizovano je bezbroj predavanja, savetovanja, naučnih skupova… Pored svega, kad je reč o tom stratištu i dalje su prisutne brojne nedoumice. Jedna od njih je i tačan broj zatočenika, odnosno žrtava stradalih u tom koncetracionom logoru.

U logoru Jasenovac usmrćene su maljevima hiljade Srba,Jevreja i Roma i bacani su u reku Savu / Foto: printscreen

Poznato je da nikada nije uspostavljena odgovarajuća metodologija istraživanja o Jasenovcu, utemeljena na naučnim osnovama.

Poznato je da nikada i nije postojala ozbiljna namera da se utvrdi bar najpribližniji broj zatočenika i stradalnika u tom logoru.

S druge strane, međutim, poznata su brojna imena komandanata Jasenovca i pripadnika ustaških postrojbi koje su obezbeđivale taj logorski sistem.

Poznata su imena i drugih brojnih jasenovačkih zlikovaca.

Da Vas podsetimo:  Od Beča, preko Hitlera, do NATO-a: Austrougarska objavljuje rat Srbiji

Poznati su i načini monstruoznog sprovođenja pojedinačnih, grupnih ili masovnih zločini nad zatočenicima.

Poznata su i brojna stratišta i grobišta…

I tako dalje…

Međutim, nije poznat tačan datum kada su u logore Krapje i Bročice iz kojih je iznikao sistem koncentracionih logora Jasenovac, deportovani prvi zatočenici.

Nije poznat ni datum kada su u logor Ciglanu, a kasnije često navođen samo pod imenom Jasenovac, deportovani prvi zatočenici.

Nije poznato koliko je jasenovačkih zatočenika razmenjeno za zarobljene pripadnike hrvatskih i nemačkih snaga, mada se pouzdano zna da je više od 90% razmenjenih osoba pripadalo hrvatskom narodu.

Nije poznato koliko je zatočenika uspelo da pobegne sa raznih lokacija jasenovačkog pakla, recimo logorskih „ekonomija“ ili sa drugih mesta izvan logora gde su, u sastavu logorskog kompleksa, bili angažovani na raznim osnovama.

Nije poznato ni koliko je zatočenika bilo „oslobođeno“ od kazne boravka u logoru.

Nije poznato, naposletku, koliko je 22. aprila 1945, po povlačenju ustaša iz Jasenovca, zatočenika preživelo.

Nije poznato, konačno, koliko je ukupno zatočenika stradalo.

I tako dalje …

Svedočanstva preživelih zatočenika logora smrti

Muzej žrtava genocida, u okviru svoje osnovne delatnosti, angažovao je diplomiranog istoričara Dušana Nikodijevića, zaposlenog u Narodnoj biblioteci Srbije, da istraži sva svedočenja preživelih zatočenika Jasenovca i, na osnovu tih iskaza, sačini elaborat u kojem će predstaviti rezultate istraživanja navodeći podatke o minimalnom i maksimalnom broju žrtava stradalih u konkretnim zbivanjima o kojima postoje izjave osoba što su se spasle iz pakla Jasenovca.

Dogovarajući se o istraživanju, a imajući u vidu da se izvori te vrste ne mogu tretirati kao primarni, zaključili smo da bi to za uspostavljanje metodološkog ispravnog moglo predstavljati prvi korak sa konkretnim činjenicama koje bi tima iz drugih izvora. No, to je drugi naučnoistraživački projekat!

Rezultati do kojih je Nikodijević došao na osnovu pomenute metodologije istraživanja naveli su nas na pomisao da bi možda bilo korisno objaviti opet pomenute u nešto drugačijoj formi. To je upravo ovaj rukopis u formi knjige.

Delovi dogovorenog naučnoistraživačkog projekta objavljeni su u Godišnjaku za istraživanje genocida: prvi u broju 8 za 2016, str. 169–213, drugi u broju 9 za 2017, str. 95–117, treći u broju 10 za 2018, str. 217–155, i četvrti u broju 11/1 za 2019. godinu, str. 137–172).

Shvatajući značaj metodologije istraživanja i rezultata do kojih se došlo, dogovorili smo objedinjavanje objavljenih tekstova u nešto drugačijoj formi. To je upravo ovaj rukopis.

Valja napomenuti da rukopis Dušana Nikodijevića ne donosi nikakve epohalne niti konačne istine. Međutim, on nudi koristan prilog stvaranju metodologije istraživanja. Mada rezultati do kojih je autor došao nisu takvi da bi se mogao izreći precizan odgovor na pitanje koji je tačan broj žrtava, oni u budućnosti teško da će biti prećutani i odbačeni. Jer, bez obzira na to što rukopis nudi tek jedan kamenčić mozaika zločina u Jasenovcu, ovi rezultati se svakako moraju imati u vidu pri koncipiranju budućih multidisciplinarnih istraživačkih projekata.

Da Vas podsetimo:  Bez ispaljenog metka ustaše ubile 2.345 Srba: U Drakuliću kod Banjaluke pomen stradalim Srbima

Nikodijevićev rad, naime, predstavlja prvi korak ka metodologiji narednih naučnoistraživačkih projekata. Drugi bi bio pregled sačuvane i dostupne arhivske građe nastale prvenstveno u godinama postojanja Nezavisne Države Hrvatske. Pre nego što se krene s tim projektom, valjalo bi imati u vidu činjenicu da nijedna uprava bilo kog logora u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj nije vodila knjigu zatočenika kao što su to Nemci radili u logorima što su ih formirali širom Evrope, niti je sačuvana, ukoliko je i postojala, bilo kakva evidencija o deportovanim grupama uhapšenika. A o evidenciji pobijenih ili pokopanih žrtava da i ne govorimo!

Hiljade srpske dece ubijeno je na zverski način u Jasenovcu i logorima NDH širom Hrvatske / Foto:printscreen

Do broja stradalih zatočenika može doći jedino putem višestrukih procena

Sledeće korake valjalo bi da sačine statističari, doći do manje ili više utemeljenih podataka o broju stradalih na pojedinim područjima i/ili u određenom vremenskom periodu.

Osnovu za naučnu procenu predstavljaju i popisi stanovništva. Popis bi podrazumevao poimenični spisak žrtava sa pojedinih područja i/ili u određenom vremenskom periodu, bio bi utemeljen na pouzdanim i proverljivim podacima. Osim imena i prezimena žrtava, spisak bi trebalo da sadrži još nekoliko bitnih podataka (ime roditelja, mesto rođenja, način i mesto stradanja, ime ubice, izvor podataka…).

Tek onda bismo mogli govoriti o približnim mogućim brojevima stradalih jer tačan broj, po svoj prilici, niko i nikada ovde neće utvrditi!

S tim ubeđenjem knjigu predajemo čitaocima, svesni da će i dalje biti onih koji će stalno i u nedogled izražavati nezadovoljstvo zbog nepostojanja odgovora na pitanje: Koliko je zatočenika ubijeno u Jasenovcu? Pri tome se zaboravlja činjenica da je ukupan zločin počinjen u tom koncetracionom logoru bio – ma kako to zvučalo – čak manjeg obima u odnosu na sva ostala bestijalna i nezapamćena zlodela što su činjena širom Nezavisne Države Hrvatske u periodu 1941–1945. godine.

* * *

Koliko god to ostavljalo gorak osećaj među zainteresovanim, treba odbaciti proizvoljne procene o broju stradalnika u sistemu koncentracionog logora Jasenovac, grandiozne ili mizerne, jer do sada niko nije, a i neće, pošto su decenije prošle, a stvarnog interesa za to, kad se možda moglo, nije bilo, bar u vrhu tadašnje vlasti. Istovremeno, mora se, nekad i s mukom prihvatiti tvrdnja da se do broja stradalih zatočenika može doći jedino putem višestrukih procena. Relevantne procene mogu biti samo rezultat rada stručnjaka iz nekoliko oblasti: istoričara, arhivista, antropologa, pravnika, demografa, statističara…

Dušan Nikodijević
Izvor: izmedjusnaijave.rs

4 KOMENTARA

  1. треба јавно оптужити српске комуњарске вође по имену и презимену и окачити њихове слике на теразијама и по свим већим градовима наше миле Краљевине, који су били пасивни и који никада нису бранили интересе српског народа већ само мислили о својим вилама на дедињу и оним великим америчким колима којима су се возали около и малтретирали свој сопствени народ.
    Да почнемо са Ранковићем Поповићем Минићем Милентијем Веселиновићем…итд Ономе Ужичанину што су га закуцали за дрво да опростимо пошто му је наплаћено па многим осталима да их не набрајам више. Све саме пизде и несрби

  2. Vatikan je nas krvavi vekovni neprijatelj. Dokazano! Jos 1968.god. Vatikan je trazio od SFRJ da Kosovo i Metohija dobiju status republike sto je bio cilj za buduce otcepljenje. Zasto su Vucic i Dodik isli nedavno kod ovog papige Franje?? Ne znamo da li i oni idu tajno u posetu Stolici (svetoj!)?

  3. Tacno je da komunisti nisu dozvoljavli/zabranjivali/zataskavali istrazivanje zlocina NDH nad srbskim narodom. Ogromnu ulogu u tome je odigrao Vatikan u saradnji sa komunistima hrvatima i slovencima i pre svega Titom. On nikad nije bio u Jasenovcu! Ali je bio u Vatikanu nekoliko puta! Profesor dr. pokojna Smilja Avramov je nasla u arhivama Vatikana da je Tito bio prvi put u Vatikanu 14.8.1944.godine kod pape Pija XII, na fotografiji, u marsalskoj uniformi! Jos se rat takoreci nije zavrsio! Tacno je da je bio katolik jer je krsten u katolickoj crkvi. Takodje i papa Jovan Pavle II je rekao da je Tito vise puta posetio Svetu stolicu, kako to katolici nazivaju. Zvanicno je bio samo jedan put, a sve ostalo su bili tajni odlasci!! Zasto nasa Pravoslavna crkva nista ne radi na tome, ne bore se, imaju veoma pasivno drzanje. Ja verujem da je dokumentacija predata Vatikanu i da se kod njih nalazi u njihovim tajnim sobama. Samo citati o tom strasnom stradanju naseg naroda je veoma bolno i tuzno.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime