Odgovor Ž. Cvijanoviću ili Mili prešao si rubikon

0
830

FantomkaKada organ vlasti bagateliše zakon, onda on više nije organ vlasti, nego običan nasilnik, a vlast golo nasilje.

U jednom dosta složenom tekstu, koji bi delimično mogao da se podrži ili ospori, provukla se tvrdnja da je Savamala „ozbiljan gaf vlasti”.

Dakle, reč je o događaju, kada su maskirani ljudi uklonili na silu čuvara objekata i građevinskom operativom srušili brojne objekte. Sudsku odluku nisu imali, i rušili su noću. Policija, iako obaveštena od građana, nije ništa preduzela da to spreči, a nije ni kasnije ništa preduzela da otkrije ko je organizovao a ko izvršio to nasilje.

U prvoj izjavi premijer je rekao da malo zna o tome, ali da je to bio dobar potez, jer su objekti bespravno podignuti. Ništa nije rekao u vezi sa onim objektima koji nisu bili bespravno podignuti npr.(Iskra) i ništa nije rekao u vezi sa bespravno podignutim, ali zaštićenim postupkom legalizacije. Nije se izjasnio da li ovakvo postupanje može da pređe u svakodnevnu praksu, tj. da li i preostalih 1.500.000 bespravno podignutih objekata može očekivati ovakvu sudbinu.

Ako na trenutak zanemarimo šta misle nacionalisti, a šta liberali te drugi „proroci“, imamo jedan nemio događaj i stav vlasti o tome. Možemo čak da zanemarimo mogućnost da je vlast orgaizator tog nemilog događaja. Ostaje da je izvršeno nasilje i da vlast nasilje opradava i celu stvar zataškava. Nešto kao ubistvo Kenedija. Sve novine su govorile da je Kenedi imao veze sa mafijom (dakle, imamo motiv za ubistvo van politike – obračun krimilaca), a vlast ni posle 150 nasilnih smrti učesnika nije uspela da utvrdi vezu između ubistva i državnih organa.

Ako reč „gaf“ prevedemo na srpski, to bi otprilike bilo kao „omaška“. Ima raznih omaški koje se vlastima dešavaju. Preterana upotreba sile za rasterivanje demonstracija. Premlaćivanje od strane pojedinih policajaca. I tome slično.

Da Vas podsetimo:  Kako „Jovanjica“ tuži banku: Ne može se Koluvija poistovećivati sa sopstvenom firmom

Ima situacija kad omaška više nije omaška. Kad pređe u drugi kvalitet. Ako vojskovođa sa vojskom pređe reku Rubikon, on zna da je „kocka bačena“ i da nastaje nova situacija.

Najsvežiji primer je odobrenje predsednika Filipina da građani mogu da ubijaju narko-dilere! Sećam se i izjave nesrećnog Miloševića: „Po Ustavu ili ne, Srbija će biti cela“. Zatim Lenjinove naredbe (ili odobrenje) da se pobiju Romanovi, Trumanove naredbe da se bace atomske bombe iako su Japaci izjavili da pristaju na kapitulaciju (kao, pogrešno su preveli).

savamala-rusenje_660x330Savamala nije Hirošima, a i čuvar je izgleda umro prirodnom smrću, ali to je ista klasa događaja – bagatelisanje zakona. Značaj ovih događaja ne može se određivati stavom Vesne Pešić, Aleksandra Vučića, Željka Cvijanovića ili Mirka Popovića. Kada organ vlasti bagateliše zakon, onda on više nije organ vlasti, nego običan nasilnik, siledžija, a vlast nije vlast, nego golo nasilje.

Naš narod je navikao na nasilje vlasti. Do Dušanovog zakonika nikakvog zakona nije bilo, a posle su bili Turci, pa Miloš, pa Aleksandar Ujedinitelj, pa Tito… Sve sami nasilnici (pita se Tito: „Zašto se sudije drže zakona kao pijan plota“).

Ali red je i nasilniku reći: Mili, prešao si Rubikon. Ako već ne mogu da „mu nogom za vrat stanem“, ono bar da ga „pozovem k poznaniju prava“.

Ovo je stav podanika jedne države, i tu ništa ne znače ideje o naciji ili liberalizmu. Važno je samo da onaj ko je na vlasti takođe zna da je i on podanik ove države. I njega zakoni ove države obavezuju kao i mene.

Mirko Popović – član Političkog saveta DSS

standard.rs

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime