Teror u Crnoj Gori: Hapšenje Dudija Kadića
Upoznao sam ga ratnih devedesetih u Hercegovini, koju je pomagao kao i čitava Crna Gora. Tih, skroman, nepretenciozan, bez narativa u prvim licu, ne svojstvenog savremenim Crnogorcima, odavao je utisak skromnog i stamenig čoveka, što je potvrdio svojim postupcima u prelomnim trenucima koji po pravilu postaju ogledalo ljudskog karaktera.
I kada je većina pljunula u vis, pomokreni sopstvenim urinom, moral izvrnuli ko šupalj džep, okrenuli se sto osamdeset stepeni i nastavili u suprotnom smeru, Milorad Kadić je istupio. Etički i moralno je ostao dosledan duhu svega što oni lažno promovišu a on časno živi. Tim svojim postupkom postao je svedok njihovog konvertitstva, što ga je automatski proizvelo u neprijatelja.
Kantar guzice nad obrazom kod njega je pretegao na stranu jedinog imetka do kog su stari Crnogorci držali. Obraz je bio ispred svega, vredniji i od familije, a o sopstvenom životu se nije nikada razmišljalo. Život je se kod ljudi od obraza, uvek obrazu u zalog ostavljao. Tako ni Milorad Kadić nije razmišljao o egzistenciji i o životnoj neizvesnosti u surovoj sredini u kojoj se oprašta sve osim uspeha i doslednosti.
Dudi Kadić se desetak godina nalazio na čelu Danilovgradske opštine. Njegovo ime je bilo zalog jedinstvenog i podeljenog DPS-a, sve dok Godpodar javno nije najavio promenu kursa i razlaz od Srbije.
Dudi Kadić je podneo ostavku na mesto predsednika Opštine i gospodstveno izašao iz politike ne želeći da pliva u već zamućenoj bari podela, kleptomanke ostrašćenosti čija toksičnost jedino ne nagriza aligatore u ljudskom oklopu.
Ovaj smerni čovek se povukao u miran život, promovišući one iskonske vrednosti srpskog identiteta izvorne Crne Gore, odbijajući ponude da svoj kredibilitet politički unovči poput mnogih čija je “prostata” popustila pred prvim izazovima.
Sećam se kada mi je u Banjaluci gde smo zajedno gostovali na državnoj televiziji Dragan Davidović, tadašnji direktor Radio televizije Srpske, rekao da su ljudi kao Milorad Kadić retka pojava na našim prostorima. Naročito u politici u čijim odajama već odavno ne stanuju poštenje i principi.
Dosledan, otmen i moralno pedantan, smetao je krokodilima čiji želudac je rastao dok je voda isparavala u privatnoj državi pretvorenoj u brlog.
I zamislite našli su mu lovačku pušku i municiju. Otvorena je sezona slobodnog lova za viđenije Srbe u Crnoj Gori.
Uhapsili su jednog od najviđenijih Bjelopavlića, čoveka sa nepodeljenim ugledom u svojoj sredini. Hapšenje istine i otmenosti se zahuktava pred predstojeće, za režim ali i za narod, sudbonosne izbore.
Mišo Vujović
Izvor: in4s.net