Odustajanje od referenduma?

0
811

referendum-srpskaNajnovija izjava Predsednika Milorada Dodika, kojom je istakao da bi „poništavanjem prvobitne odluke Ustavnog suda cela priča o referendumu postala besmislena i da ga ne bi bilo potrebe uopšte održavati“ (1), na žalost uopšte nije tačna.

Kao što je poznato, krajem 2006. godine, Ustavni sud Bosne i Hercegovine je svojom odlukom broj U. 4/04 utvrdio da odredbe čl. 1 i 2 tadašnjeg Zakon o slavama i svetkovinama Republike Srpske nisu bile u skladu sa Ustavom BiH. Navedenim odredbama Zakona o slavama i svetkovinama bilo je određeno da su slave i svetkovine Republike Srpske: Božić, Dan Republike (9. Januar), Nova godina, Bogojavljenje, Sveti Sava, Prvi srpski ustanak, Vaskrs, Duhovi, Praznik rada 1. Maj i Vidovdan 28. Juni, s tim što su građani Republike Srpske imali prava, pored navedenih slava i svetkovina, da po vlastitom izboru praznuju još tri dana u godini na dane svoje verskih praznika.

Utvrdivši neustavnost, Ustavni sud BiH je Narodnoj skupštini Republike Srpske ostavio rok od 6 meseci od dana objavljivanja Odluke u službenom glasilu da Zakon o slavama i svetkovinama usaglasi sa Ustavom BiH, shodno obaveznim uputstvima i primedbama Ustavnog sud, kao i da u istom roku o preduzetim merama, sa ciljem izvršenja sudske Odluke, izvesti Ustavni sud BiH.

Izvršavajući Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Narodna skupština Republike Srpske je 30. maja 2007. godine, donela Zakon o praznicima (Službeni glasnik Republike Srpske 43/07) kada je u čl. 2 utvrđeno da su praznici u Republici Srpskoj: Nova godina, Dan Republike, Međunarodni praznik rada, Dan pobjede nad fašizmom i Dan uspostavljanja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, dok se u čl. 3 navode datumi navedenih praznika, među kojima i 9. januar kao Dan Republike. Nakon što je Ustavni sud BiH obavešten o donošenju novog Zakona o praznicima, isti je konstatovao da je novi Zakon u celosti usklađen sa Ustavom Bosne i Hercegovine, te da je Republika Srpska donošenjem tog Zakona preduzela sve mere sa ciljem izvršenja prethodne odluke US, koja se time smatrala izvršenom.

I sve je bilo u savršenom redu dok Bakir Izetbegović, član Predsedništva BiH, u januaru 2013. godine nije podneo novi zahtev za ocenu ustavnosti odredaba Zakona o praznicima, suštinski iz istih razloga iz kojih je takav zahtev bio podnet i prvi put.

Rešavajući po podnetom zahtevu Bakira Izetbegovića Ustavni sud BiH je doneo odluku broj 3/13 od 26.11.2015. godine, kojom je usvojio zahtev i utvrdio da navedene zakonske odredbe nisu u skladu sa Ustavom naloživši da Narodna skupština RS izmeni datum (9. januar) praznika Dana republike.

Da Vas podsetimo:  Za Kosovo Albanci nikada nisu imali svoje ime, kao što ga nemaju ni dan-danas

Dakle, jasno je da je Ustavni sud BiH u dva navrata ocenjivao ustavnost istih zakonskih odredaba, zauzevši na osnovu istovetnog ustavnog osnova dva oprečno različita stava: prvi put u postupku izvršenja svoje odluke o neustavnosti Zakona o slavama i svetkovinama 2007. godine, kada je našao da je Zakon o praznicima u svemu usklađen sa Ustavom, i drugi put u novembru 2015. godine kada je našao da je isti Zakon neustavan! Time je ovaj sud prekršio osnovno pravno pravilo koje se odnosi na presuđenu stvar. Pošto se radilo o presuđenoj stvari (res iudicata), zahtev Bakira Izetbegovića je valjalo odbaciti kao nedopustiv, što Ustavni sud nije učinio već se upustio u raspravljanje po novom zahtevu donevši sasvim suprotnu odluku u odnosu na svoj prethodno zauzeti pravni stav.

Ovakvo ponašanje Ustavnog suda BiH govori o njegovoj političkoj angažovanosti i instrumentalizovanosti u korist zapadnih centara moći i vladajući političkih garnitura u Sarajevu. Sud se umesto državnog organa koji štiti ustavni poredak BiH, kao posebna nadvlast koju ne kontroliše ni jedna institucija BiH, pretvorio u ustavotvorca i faktora prekrajanja oblika držanog uređenja Bosne i Hercegovine, a sve to kao produžena ruka zapadnih sila i političkih lidera SDA. Da je to zaista tako dokaz je upravo Odluka Ustavnog suda U. 3/13 kojom je utvrđena navodna neustavnost Dana Republike 9.janura. Odluka Ustavnog suda suštinski ne daje pravnu argumentaciju ni objašnjenje zašto je konkretna pravna norma u nesaglasnosti sa Ustavom, već sudi jednom istorijskom događaju (dan kada je je održana skupština i proglašena nezavisnost srpskog naroda na teritoriji BiH) i načinu njegovog obeležavanja u praksi. Opšte je poznato da se ovakve odluke donose po već ustaljenoj matrici preglasavanja po sistemu: troje stranih sudija i dvoje bošnjačkih sudija protiv ostali četvoro sudija domaćih državljana.

Činjenica je da je Narodna skupština Republike Srpske podnela zahtev za preispitivanja Odluke Ustavnog suda kojim su proglašene odredbe Zakona o praznicima neustavnim (Odluka 3/2013), što u aktuelnom trenutku preti da se pretvori u instrument novih političkih nagodbi čiji aktivan učesnik bi opet, između ostalih, bio i Ustavni sud BiH, koji će po ko zna koji put zauzimati pravni stav po istom pravnom pitanju.

Prema čl. 68 stav 1. Pravila US BiH, (koji inače donosi sam Ustavni sud ) preispitivanje odluka se može tražiti kada se otkrije neka činjenica koja bi po svojoj prirodi mogla odlučno da utiče na ishod spora i koja, kada je odluka bila donesena, nije bila poznata Ustavnom sudu i nije razumno mogla biti poznata stranci, u kom slučaju ta stranka može, u roku od šest meseci nakon što je stekla saznanje o toj činjenici, zatražiti od Ustavnog suda preispitivanje te odluke, a najkasnije u roku od godinu dana od dana prijema odluke.

Da Vas podsetimo:  Moj pogled na život u Norveškoj!

U slučaju kada sudsko da veće odluči da preispita svoju ranije donetu odluku kojom je utvrđeno da je Dan Republike 9. januar nije u skladu sa Ustavom BiH, Ustavni sud bi najpre stavio van snage svoju prethodnu odluku i tek nakon toga bi pristupio bi daljem razmatranju zahteva tj. ponovnom raspravljanju, u skladu sa pravilima koja se primenjuju u redovnom postupku pred Ustavnim sudom, što bi rezultiralo donošenjem nove odluke koja bi, hipotetički gledano, mogla biti identična ili različita u odnosu na ranije donetu odluku iz novembra 2015. godine. U svakom slučaju, kakva god da bi bila nova odluka Ustavnog suda po pitanju Dana Republike 9. Januara, ona bi takođe mogla biti predmet ponovnog preispitivanja, bilo po predlogu NSRS, bilo po predlogu Bakira Izetbegovića, u rokovima predviđenim čl. 68 Pravila. Teoretski, ovakvi ciklusi preispitivanja bi mogli da se ponavljaju neograničen broj puta, jer Pravila ne predviđaju bilo kakva ograničenja u pogledu broja pokretanja postupaka preispitivanja.

O tome se izjašnjavao i Predsednik Ustavnog suda BiH Mirsad Ćeman, dajući izjavu za „Avaz“ kada je izneo da ako „Sud uvaži zahtjev za reviziju odluke, to znači da bi ponovo bilo utvrđivano je li 9. Januar ustavan ili nije, a suštinski značaj ove odluke bi bio u tome što bi iz Republike Srpske mogli to shvatiti kao razlog da odustanu od referenduma.“ (2) Sudija Ćeman dodaje da bi se u slučaju usvajanja zahteva za preispitivanje koji je podnela NSRS, predmet vratio u fazu kao da prethodna odluka nije ni bila donesena, u kom slučaju bi Ustavni sud morao ponovo da raspravlja o Danu Republike, ali se nije izjasnio da li bi odluka po zahtevu za utvrđivanja neustavnosti koji je svojevremeno podneo Bakir Izetbegović bila doneta istovremeno i u istom formalnopravnom aktu u kojem bi se odlučivalo o osnovanosti zahteva za preispitivanje i stavljanju van snage ranije odluke suda.

U svakom slučaju, potpuno je izvesno da procesni institut preispitivanja odluka ustavnog suda predstavlja zamršenu procesno pravnu zavrzlamu idealnu za procesne akrobacije Ustavnog suda BiH, čije delovanje „prerasta u sudokratiju i četvrtu nadvlast u državi“ (3), predstavljajući time svojevrsni izvor ustavnopravne i svake druge nesigurnosti.

Da Vas podsetimo:  Srpskoj stolici vlast testeriše nogu

Ukoliko bi došlo do poništavanja prvobitne odluke, o čemu govori Predsednik Dodik, to bi značilo samo to da je usvojen zahtev za preispitivanje ranije odluke, što nikako ne znači i ne predstavlja nikakvu sigurnost da u daljem toku postupka neće biti doneta ponovo ista ili slična odluka po osnovnom zahtevu Bakira Izetbegovića. Dakle, poništavanje ranije odluke nikako ne znači garanciju da će nova odluka biti povoljnija za Republiku Srpsku i da kroz odluku suda neće nastupiti neki novi vid uslovljavanja Republike Srpske. (Recimo ukidanje kaznenih odredbi Zakona.)

Zato, imajući u vidu dosadašnju prevrtljivost Ustavnog suda BiH, te više nego očiglednu političu instrumentalizaciju tog suda, metodom već ustaljene matrice preglasavanja putem glasova sudija stranaca i bošnjačkih sudija, bilo kakva odluka o odustajanju od referenduma, pod bilo kojim uslovima, predstavlja prevelik rizik za Republiku Srpsku.

Ideja koju je Predsednik Dodik izneo u javnost o mogućnosti brisanja kaznenih odredaba iz teksta Zakona o praznicima delovala je kao hladan tuš, duboko razočaravši sve one koji se zalažu za doslednu primenu Dejtonskog sporazuma. Kaznene odredbe imaju svoje mesto jer njima zakonodavac uvodi sankcije u slučaju nepoštovanja republičkih praznika, a što govori o posebnom društvenom značaju koji se tim praznicima pridaje. Naravno, poštovanje praznika je obaveza svih pravnih subjekata, kako fizičkih tako i pravnih lica, bez razlike, što proizilazi iz načela jednakosti svih pred zakonom, kako u pogledu prava, tako i u pogledu obaveza. Odustajanje od te regulative ne bi predstavljalo ništa drugo do siguran dokaz o slabljenju državne moći Republike Srpske i popuštanje pred pritiscima, koji izgleda dolaze sa svih strana, a kojima se mora odoleti.

Na kraju treba reći da je za tzv. međunarodnu zajednicu najbitnije da se u Republici Srpskoj nikada ne sprovede referendum, ni ovaj, niti bilo koji drugi, iz razloga što bi se održavanjem referenduma manifestovala suverenost Republike Srpske, a što se želi po svaku cenu sprečiti. Kresanje nadležnosti Republike Srpske koje je dobila Dejtonskim mirovnim sporazumom, pravnim nasiljem koje je vršio Visoki predstavnik, sa jedne strane, i odlukama Ustavnog suda, sa druge strane, usmereno je ka konačnom nestanku Republike Srpske.

U datim uslovima, odustajanjem od referenduma, Republika Srpska bi postala saučesnik vlastitog ukidanja.

Slavka Kojić

FSK

______________

http://www.rts.rs/page/stories/ci/story/3/region/2447677/dodik-otkazacemo-referendum-ako-ustavni-sud-ponisti-odluku.html
http://www.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=219309
Originalan naučni rad, prof. Siniša Karan i mr Siniša Aleksić „Ustavni sud Bosne i Hercegovine – od ustavobranitelja do ustavotvorca“

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime