Ofšor gasifikacija Kruševca

0
1455

Istražujući na koji način je dodeljen posao gasifikacije grada Kruševca, novinari istraživači portala „Pištaljka“ došli su do činjenica o direktnoj umešanosti Vučićevog kuma, Nikole Petrovića u posao gasifikacije grada Kruševca, vredan 32 miliona evra koji je dodeljen bez tendera firmi „Rasina energogas“. Prilog je Pištaljka objavila 13. aprila ove godine

Posao gasifikacije Kruševca vredan 32 miliona evra dodeljen je bez tendera firmi „Rasina energogas“ čiji su vlasnici jedna ofšor kompanija i preduzeće registrovano za poljoprivrednu proizvodnju „Eko-global“ u vlasništvu Vere Ristić.

Firmu „Rasina energogas“ za strateškog partnera pri izgradnji gasovoda imenovao je grad Kruševac koji, kao jedan od osnivača ove firme, ima pet procenata vlasništva, dok ceo projekat finansira „Srbijagas“. Ugovor o izgradnji gasovoda u Kruševcu u junu 2013. godine (kako je Insajder objavio u serijalu „Energetski (ne)sporazum“ potpisali su tadašnji gradonačelnik Kruševca i bivši ministar odbrane u Vladi Srbije Bratislav Gašić, direktor „Srbijagasa“ Dušan Bajatović i zastupnik „Rasina energogasa“ Jovan Lazarević.

U vreme kada je „Rasina energogasu“ dodeljen posao gasifikacije Kruševca, firma „Eko-global“ (Eco-global), koja ima samo dva zaposlena, bila je registrovana za obavljanje mešovite poljoprivredne proizvodnje. Dva meseca nakon što je „Rasini“ dodeljen posao izgradnje gasovodne mreže u Kruševcu, firma Vere Ristić u Agenciji za privredne registre (APR) promenila je pretežnu delatnost u – proizvodnju električne energije.

Zašto je posao vredan više desetina miliona evra dodeljen bez tendera firmi čiji su vlasnici kompanija sa Kipra „South Frontier Energy Limited“ i preduzeće registrovano za poljoprivrednu proizvodnju odbijaju da objasne kako bivši gradonačelnik i potpisnik ugovora Bratislav Gašić, tako i sadašnje rukovodstvo grada Kruševca.

Gašić nam je u telefonskom kontaktu, pre nego što je spustio slušalicu, rekao da se obratimo gradu Kruševcu, a na ponovljen poziv i insistiranje novinara da objasni kako je tako vredan posao dodeljen ofšor firmi i poljoprivrednom preduzeću, pre nego što je ponovo spustio slušalicu, iznerviran rekao da je „bezobrazno“ što ga to uopšte pitamo. Posle toga se više nije javljao na pozive.

Zašto i na osnovu kojih kriterijuma je odlučeno da „Rasina energogas“ izvodi posao od 32 miliona evra nisu odgovorili ni nadležni u Kruševcu. U njihovom pisanom odgovoru navodi se da je skupština grada izabrala strateškog partnera za gasifikaciju „na osnovu Odluke o prihvatanju predloga Ugovora o osnivanju društva sa ograničenom odgovornošću“ donete 28. januara 2011. godine.

Brojni pokušaji da stupimo u kontakt sa nekim iz „Eko-globala“ nisu imali uspeha. Nijedno od dvoje zaposlenih, niti vlasnica Vera Ristić, koja je ujedno i direktor, nisu bili u prostorijama firme na adresi označenoj u APR-u u radno vreme u više navrata, niti je u radno vreme bilo ko odgovarao na telefone označene na sajtu firme.

Ni pokušaji da kontaktiramo sa Jovanom Lazarevićem, direktorom „Rasina energogasa“, nisu bili ništa uspešniji. U prostorijama predstavništva firme „South Frontier“ u Beogradu, u kome je Jovan Lazarević takođe direktor, nismo zatekli nikog.

Posao izgradnje gasovodne mreže u Kruševcu započet je 2008. godine i prenosio se sa ofšor firme na ofšor firmu, sve dok 2013. nije dodeljen „Rasina energogasu“, čiji je jedan od vlasnika takođe ofšor firma. U svim tim firmama pojavljuje se isto ime – Jovan Lazarević.

Milionski posao gasifikacije Kruševca prvobitno je bio poveren preduzeću „Tehnoenergetika“. Ova firma je bila u većinskom vlasništvu ofšor firme „Chester Resources“ iz Velike Britanije čiji direktor je bio Jovan Lazarević.

Da Vas podsetimo:  Strankama koje su prešle cenzus mesečno oko 1,3 miliona evra iz budžeta

Odlukom Skupštine grada Kruševca od 27. avgusta 2010. „Tehnoenergetika“ je bila obavezana da osnuje novo preduzeće i da 95 procenata izgrađene gasovodne mreže unese u to novoformirano preduzeće kao svoj nenovčani kapital. „Tehnoenergetika“ je 7. decembra 2010. godine osnovala firmu „Rasina gasnet“ i na to preduzeće prenela 666.101 evro nenovčanog kapitala. Zastupnik „Rasine gasnet“ postaje Jovan Lazarević. „Rasina gasnet“ i grad Kruševac, potom, 28. februara 2011. godine osnivaju firmu „Rasina energogas“, u koju „Rasina gasnet“ unosi 666.101 evro nenovčanog kapitala koji je dobila od „Tehnoenergetike“, koja je izašla iz posla. „Rasina gasnet“ krajem 2012. godine ulazi u postupak likvidacije. Kao razlog likvidacije ovog preduzeća navodi se svetska ekonomska kriza.

O delatnostima drugog vlasnika „Rasina energogasa“, firme „South Frontier“ sa Kipra, nema javno dostupnih podataka. S druge strane, filijala „South Frontier“ u Beogradu je u konzorcijumu sa „Virom grupom“ prošle godine kupila Rafineriju nafte Beograd. Jedan od vlasnika „Virom grupe“ je i Dejan Oketić. On je prošle godine osuđen na 20 meseci zatvora zbog zloupotrebe položaja u švercu naftnih derivata i oduzeto mu je protivpravno stečenih 25.000 evra.

„South Frontier“ je u APR-u registrovan kao firma za konsultantske aktivnosti u vezi sa poslovanjem i ostalim upravljanjem. Prilikom kupovine rafinerije, „South Frontier“ je zastupao advokat Nenad Vukčević, koji je upisan i kao direktor kiparskog „South Frontier Energy Limited“.

U Ugovoru o gasifikaciji koji su potpisali Bajatović, Gašić i Lazarević navodi se da su Ministarstvo energetike i rudarstva, tadašnji NIS, koji je pravni prethodnik „Srbijagasa“, i gradovi i opštine sa teritorije Srbije, potpisali sporazum o saradnji na realizaciji gasifikacije Srbije u skladu sa Nacionalnim akcionim planom Vlade Srbije od 21. juna 2005. godine. Članom 2 tog sporazuma predviđeno je da se izgradnja gasovodnih objekata finansira, pored ostalog, i iz sredstava privatnog sektora putem poslovnog partnerstva. Grad Kruševac je potpisnik ovog sporazuma. To znači da je „Srbijagas“ investitor radova, „Rasina energogas“ izvođač, a grad Kruševac je dužan da obezbedi izdavanje saglasnosti i odobrenja iz svoje nadležnosti i da stvara uslove za nesmetano odvijanje radova. Rok za izvođenje radova je četiri godine od uvođenja strateškog partnera u posao.

Iako firma „Eko-global“, koja je dobila unosan posao gasifikacije, nije bila registrovana za tu delatnost, njena vlasnica Vera Ristić ima iskustva u poslovima iz oblasti energetika. Ona je kao suvlasnik kompanije „Eko energo“ (Eco energo) gradila mini hidroelektrane po Srbiji. Vera Ristić je u firmi „Eko energo“ bila direktor od 2008. do 2010. godine, kada je na direktorskoj funkciji nasleđuje Nikola Petrović, sadašnji direktor Javnog preduzeća „Elektromreža Srbije“ i kum premijera Aleksandra Vučića. Petrović na toj funkciji ostaje do 2012. godine kada postaje direktor „Elektromreže“.

Jedan od suvlasnika firme „Eko energo“, pored Vere Ristić i njene firme „Eko-global“, je i firma „Roming elektroniks“ (Roaming Electronics) Nenada Kovača (sa 45% vlasništva). Kovač, koji je u javnosti poznatiji po nadimku „Neša Roming“, odnosno ta njegova firma osnovala je firmu „Lanus“, koja je bila osnivač firme „Apex Solution Technology“ – vlasnika beogradskog „Bus plusa“.

Suvlasnik „Eko energa“ sa Ristićevom i Kovačem je i Dragan Klisura, i to po dva osnova, kao fizičko lice i preko svoje firme „Eko Vlasina“. Klisura je bivši dugogodišnji radnik u raznim preduzećima iz sistema čuvenog „Energoprojekta“, gde je radio i otac Nikole Petrovića. Jedna od Klisurinih firmi, „Hidro tan“, bila je izvođač radova na devet mini hidroelektrana koje je kao investitor gradio „Eko energo“.

Da Vas podsetimo:  SRBIJA – ZEMLJA ROBOVA! Zašto se ne poštuju radnička prava?

Poslednji na listi suvlasnika „Eko energa“ je Nenad Mihajlović, koji je Nikolu Petrovića nasledio na mestu direktora „Eko energa“ po njegovom stupanju na funkciju direktora „Elektromreže“. Mihajlović je, osim preuzimanja direktorske funkcije u „Eko energu“, od Petrovića preuzeo i deo vlasništva u firmi „Vita frut“ iz Priboja, a u ime Petrovića u APR-u podnosio i zahteve za promenu vlasništva u firmama „MHE Jabukovik“ i „Mini Hydro Investments“, kada je deo vlasništva u ovim firmama sa Petrovića prešao na ofšor firmu „Pegassun Limited“ sa Britanskih Devičanskih Ostrva. Firme „Mini Hydro Investments“ i „Roaming Electronics“ registrovane su na istoj adresi u Beogradu – Triše Kaclerovića 27l.

„Eko-global“ preko „Eko energa“ učestvuje i u vlasništvu pomenutog „MHE Jabukovik“ čiji je vlasnik bio Petrović. Vlasnici „MHE Jabukovik“ su isti kao i vlasnici „Eko energa“. Hidroelektranu Jabukovik u Crnoj Travi, koju je gradila ova firma, pustila je u rad krajem 2013. godine tadašnja ministarka energetike Zorana Mihajlović.

Reakcija Nikole Petrovića na tekst „Ofšor gasifikacija Kruševca“

(Pismo generalnog direktora „Elektromreže Srbije“ poslato Pištaljci 9. maja 2016. godine)

Poštovani, Obraćam Vam se u vezi sa tekstom „Ofšor gasifikacija Kruševca“ objavljenim na portalu Pištaljka () 13. 4. 2016. godine. Kako ste pomenuli moje ime i Elektromrežu Srbije u tekstu u kome pišete o gasifikaciji Kruševca, sa čime ja (a posebno ne EMS) nemam nikakve veze, našao sam za shodno da Vam postavim nekoliko pitanja: Pre svega, zanima me, kakve veze ja imam sa gasifikacijom Kruševca?! Na osnovu čega ste moje ime ubacili u ovaj kontekst?! Da li je vaš cilj samo da napišete tekst u kome se na bilo koji način pominje Nikola Petrović?

Sve ovo Vas pitam jer sam čitajuću pomenuti tekst zaključio da ga pišete sve dok ne pomenete moje ime. To je izgleda suština: na bilo koji način dovesti premijerovog kuma i direktora EMS u vezu sa sumnjivim poslovima. Ne birate sredstva, pa mi tako spočitavate činjenicu da sam živ čovek koji je nešto u životu i uradio. Moram da Vas obavestim da sam u svojoj bogatoj poslovnoj karijeri upoznao mnogo ljudi, sarađivao sa njima i ostvarivao profit, kako za svoju firmu, tako danas i za JP EMS. Ako idete vašom logikom, na ovaj način, možete da me povežete sa bukvalno svakim čovekom u ovoj zemlji, a i šire. Pitanje je čemu sve to?!

Kakve su Vam namere kada se bavite ovakvim konstrukcijama?!

Ne želim da ulazim u dalju polemiku sa Vama, niti utičem na Vašu uređivačku politiku, ali skrećem pažnju – konstruisanje priče na ovaj način krajnje je neprimereno onome za šta se zalažete: istraživanju korupcije i drugih zloupotreba u vlasti, privatnim i javnim preduzećima i drugim institucijama.

Srdačno,

Nikola Petrović

Odgovor Nikoli Petroviću

Evo zašto ste Vi u ovoj priči

Poštovani gospodine Petroviću, Pištaljka je tekst „Ofšor gasifikacija Kruševca“ objavila jer je, valjda ćete se složiti, javni interes da se sazna kako se i na koji način troše državni novac i resursi.

Da Vas podsetimo:  Dvadeset godina bez vode – Zrenjanin kao slika cele Srbije

U istraživanju o akterima posla od 32 miliona evra koji je dodeljen bez tendera naišli smo na Vaše ime kao lica povezanog sa Verom Ristić, vlasnicom fime Eko global, kojoj je dodeljen taj posao.

Kako je firma Vere Ristić, inače tašte Novaka Đokovića, kojoj je dodeljen posao od 32 miliona evra bez tendera, bila registrovana za poljoprivrednu delatnost, pokušali smo da pronađemo šta je to preporučilo i kvalifikovalo da dobije posao gasifikacije od 32 miliona evra bez tendera.

Jedinu vezu sa energetikom firme koja je dobila posao gasifikacije od 32 miliona evra bez tendera, pronašli smo preko suvlasništva u firmama koje se bave energetikom, a u kojima se Vi pominjete kao suvlasnik i direktor.

Vera Ristić, vlasnica firme kojoj je dodeljen posao od 32 miliona evra bez tendera, i Vi povezani ste preko firme Eko energo, u kojoj ste Vi bili direktor. Na tom mestu ste nasledili Veru Ristić, čija firma Eko global je suvlasnik Eko energa u kojem ste Vi bili direktor.

Među drugim suvlasnicima firme Eko energo nalazi se Nenad Mihajlović, čovek koji je u Vaše ime podnosio zahtev za promenu vlasništva u firmama koje ste posedovali do dolaska na funkciju direktora EMS-a, a koje se od tada vode na nepoznatog vlasnika na Devičanskim ostrvima. Mihajlović je čovek na koga ste preneli i svoj deo vlasništva u jednoj od firmi u kojoj ste se vodili kao suvlasnik.

Među suvlasnicima Eko energa je i Dragan Klisura, koji u svom vlasništvu ima nekoliko firmi koje se bave energetikom.

U tekstu smo pomenuli i još jednog suvlasnika Eko energa, Nenada Kovača, vlasnika Roming elektroniksa. To je onaj isti Nenad Kovač koga su i neke Vaše stranačke kolege prozivale za povezanost sa Draganom Đilasom i umešanost u vlasništvo nad Bus plusom, iako nikada to nisu ničim dokazali, i uprkos tome što bi Kovača lakše bilo povezati sa Vama nego sa Đilasom, jer firma čiji ste vlasnik donedavno bili deli istu adresu sa firmom Nenada Kovača.

Novinari su, tragom neproverenih glasina da je posao veka u Beogradu dobio gradonačelnikov prijatelj „Neša Roming“, što je, priznaćete mnogo manje od povezanosti između Vas i Vere Ristić, istraživali i došli do činjenice da je Kovač bio vlasnik firme koja je bila prvi vlasnik Bus plusa.

Ta činjenica, koja bi današnjoj vlasti mogla da posluži kao polazište za istragu koja se neobjašnjivo i uprkos svim optužbama Vaše stranke u predizbornim kampanjama, nikada nije desila, bila je skrivena iza mnoštva povezanih lica i firmi, zamaskirana u legalnost ovdašnjih propisa i zakona koji se donose upravo tako da bi se takvi poslovi mogli nameštati legalno i bez posledica.

Niko se Vama, gospodine Petroviću, ne bavi zato što ima nešto lično protiv Vas ili zato što je ljubomoran na Vaš veliki poslovni uspeh na koji se pozivate. Mi novinari se Vama bavimo zato je naš posao da vas kontrolišemo. Vas koji upravljate državnom imovinom.

To je naš zadatak i obaveza, ljutili se Vi zbog toga ili ne. Ni Đilasu to nije prijalo. Ni tada nas to nije bilo briga.

S poštovanjem,

Dragana Matović, urednik u Pištaljci

Tabloid – List protiv mafije

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime