Okupator sve razdrobio

0
882

Šta reći o izložbi Ivana Maksimovića a ne uticati na slobodu posmatrača? Fotografije govore same. Nisu potrebna tumačenja.

Povodom izložbe fotografija „Kosovo, ne/stvaran život“ autora sa KiM Ivana Maksimovića u Likovnom salonu Narodnog univerziteta u Trsteniku od 15. do 29. marta.

Vrisak
„Vrisak“ – fotografija sa izložbe

Sve je jasno i – teško za gledanje. Ovde nema montaže i improvizacije. Zar nije oko nas, u srbskoj crnoj svakodnevici, često, i gore? Većina ovih slika imaju takvu težinu i traže naša razmišljanja koja trebaju i moraju da idu, do Jasenovca, do pitanja: Zašto su titoisti pobili, u hiljadama, sve one najumnije Srbe, koji su mogli da obnove državu, razorenu od Hitlerovih nacista i anglosaksonaca.

Usuđujem se da prokomentarišem vreme u kojem su nastale i ponešto o autoru koji se usudio da to ponudi publici.

Vreme nastanka fotografija je posle ,,nato-arbanaške stihije“. Posebno je to karakteristično za delovanje ,,velesile“. Pobednicima je bilo malo okupirana zemlja. Trebao im je i obraz poraženih. Dozvolite, iz tog vremena, jedan detalj: Kosovsko društvo za zaštitu životinja u saradnji sa ,,unmik-src“ organizovali su roštiljijadu u glavnom štabu ,,unmika,“ u Prištini, na kojoj su prikupljana sredstva za zbrinjavanje pasa lutalica. Ponosan je ,,unmik-src“ naglašeno je u pozivnici – što kao sponzor može da prati ovaj događaj. Participacija za ,,ljubitelje pasa“ bila je 25 evra. U isto vreme, pa sve do sada, nije osuđen nijedan ubica Srba.

Povratak kuci
„Povratak kući“ (2007.) – jedna od fotografija sa izložbe

Kakvo poniženje za ljudski rod!

Vreme za ubijanje Srba žeteoca, kosača, kopača, orača, čuvara po jedne kravice… Vreme idealno za genocid, etnocid, lingvocid, vreme anticivilizacijsko i satansko, kada se srbske ,,mrtve glave po sokaku valjaju, pa se i goremu nadaju“.

U slavu robstva ,,USA“ znamenja su postavljena na mnogo mesta.

Ove fotografije nastajale su u okruženju kada nam oduzimaju sve: imanja, kuće, stanove, naše mitove, vladare, prekrajaju istoriju, ruše nam bogomolje, nesrušene oduzimaju, ponižavaju i protoreju čak i episkopa, sateruju u katakombe, preostale izlažu i fizičkom uništenju. I groblja su nam okupirali! Za sada dozvole daju, ali ne uvek, i samo sa policijskom pratnjom, za Zadušnice. Ne daju Srbima da se u svoja groblja sahranjuju. Srbska groblja se slobodno preoravaju i prekopavaju ili pretvaraju u pasišta. Kako istrgovati tolika groblja? Pregovori su u toku! Otvaraju se ,,poglavlja“! Unesko, Uefa! U dogledno vreme, ako ,,Srbi ne promene veru“ verovatno sledi, naplaćivanje ulaza, traženje građevinske dozvole za popravku spomenika. Ako trguju vitalnim organima, prodavaće i kosti. Rat sa srbskim grobljima i kostima, na Kosovu i Metohiji, još nije završen i on će potrajati. Jer, iako se to retko govori, na prostoru sadašnje Albanije postojala su velika srbska naselja i slovenska toponimija se, u priličnom broju, sačuvala do sada, 2017!

Da Vas podsetimo:  Srpska je odraz vitalne nacionalne snage čije vreme dolazi – zato mirni dočekajmo 2024.

Kako smiriti namučenu i oskrnavljenu zemlju!Šta se mo že zaključiti?

Tamnica srbskog naroda. Enklave imaju samo Srbi. Monstrum je proizveden. Naš, srbski brod je u magli. Nada u bolje, za sada, je samo laž! Planova za budućnost nemamo.

Gledajući fotografije možemo da se zapitamo:
Da li prisustvujemo, mi Srbi, naizgled živi, na sopstvenom opelu?

Da li Srbin, na Kosovu i Metohiji, pod ,,Unmik“ ili ,,Nato-Kfor“ zaštitom može ostati živ?

Da li su za Srbe, koji se pomeraju sa vekovnih temelja i pragova, došla ,,poslednja vremena“?

Da li je moglo biti drugačije, srećnije i bezbednije, i za Srbe i Arbanase, za sve? Verovatno ne! Uspeh za proizvođače rata je haos, da se svirepo ubijamo i da nam to, brate, potraje decenijama! Nož i pogača su kod vekovnog neprijatelja, moćnog i svirepog.

Okupator je sve razdrobio, poput drobilice kamena, nametnuo raznovrsne poroke.plakat

Sve se uči iz početka: Srbska deca iz Goraždevca, gledajući, skoro četiri godine, samo arbanašku TV, napisali su na temu: ,,Apel Ujedinjenim nacijama“, kako im je ,,teško ali smo sami krivi“.

Ometeni u razvoju zavode red, i ne samo bombardovanjem, postavljaju ,,uslove“ našeg opstanka.

Ivan Maksimović, kako se pogleda i iz kojeg ugla, iz ,,duha slobode“ ili ,,duha robstva“, možda, i greši, to Bog zna, ali – ne laže. On je, iako mu ,,velesila“ (velesili će mnogo štošta još zasmetati) sa pomagačima onemogući dalji rad, već ugradio jedan kamenčić, u velikom zdanju srbske kulture, u zgradu srbskog dokumentarnog filma i fotografije. Mnogo šta su i drugi videli ali snimio je samo on. Maksimović dokumentuje ali i – upozorava:

Monstrum je na slobodi! Ala je na kućnom pragu!

Izgubismo i ,,hleb naš nasušni“! Pre će biti da smo pred totalnom propašću nego spasenjem!

Da Vas podsetimo:  Moj pogled na život u Norveškoj!

Autor je fotografijama rekao podosta o sebi. Zadesio se na mnogo mesta. Jedini! Svedok je ,,istorijskog zločina“ lomljenja praznih biračkih kutija u Kosovskoj Mitrovici kada su Srbi primoravani ,,svim sredstvima“ koje Srbi nisu, ni po koju cenu, hteli da pune ,,obrazom poraženih“ uz ponizne glasove: Oprostite nam što nas ubijate i ponižavate! Oni što su lomili biračke kutije, pod maskama, su povelika pretnja. Ko zna gde se sve mogu pojaviti!

Za Ivana Maksimovića, sa nadimkom Svetlopisac, važi ona ,, po delima ćemo ih poznati“. On nije hteo da nas laže.

Nebo je na Istini. A naša obnova i spas Srbije je na ljudima od karaktera – na onima koji ne lažu i sebe i nas. LJudi od karaktera će spasiti državu. Ali, za one koji ne lažu, a hrabri su, vreme sadašnje nije naklonjeno. Pomolimo se Hristu da nam ga sačuva. Podosta glava je na Kosovu i Metohiji ,,odletelo“ od 1999! Usuđujem se: Pohvala i organizatorima ove kulturne akcije.

Uzdajmo se u Hrista iskrenom molitvom.
Dogodine u Prizrenu!

U Kosovskoj Mitrovici
Zoran Đorđević
Urednik časopisa i izdavačke kuće „Lestve srpske“

www.kmnovine.com

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime